Irisin - hormon vježbanja koji sudjeluje u borbi protiv pretilosti i dijabetesa

Image

Vježbanje i redovita fizička aktivnost imaju niz pozitivnih učinaka na ljude, zdravlje i rad organa. U znanstvenom časopisu Nature objavljen je članak o jednom vrijednom otkriću. Naime, autori studije provedene na Dana-Farber Cancer Institute i Harvard Medical School potvrdili su utjecaj vježbanja na ljudsko tijelo, na staničnoj razini.

Za potrebe studije, znanstvenici su proučavali mišićne stanice ljudi i miševa. Njihova je pretpostavka bila da mišićne stanice utječu na biološke procese drugdje u tijelu, a ne samo u mišićnim tkivima. Detaljnije, njihova je sumnja (pretpostavka) bila da mišićne stanice biokemijski utječu na stanice masti. Promatrane su aktivnosti čestica imena PGC1-alpha, koje se proizvode u mišićima prije i tijekom fizičke aktivnosti.

Pretilost

Biokemijski procesi izazvani vježbanjem

„Vježbanje potiče stvaranje većih količina PGC1-alpha stanica koje su otporne na razvoj pretilosti i dijabetesa. No, biološki mehanizmi koje potiču PGC1 stanice su dosad bile nepoznate, a tijekom ove studije je potvrđeno, a povećanje udjela PGC1 u mišićima povećava nagli rast ekspresije proteina imena Fndc5.“, ističu nositelji studije.

Ono što je tijekom ove studije utvrđeno je lomljenje ovog proteina na dva dijela, pri čemu je jedan produkt hormon koji dosad nikad nije bio identificiran ni poznat. Ovaj hormon je nazvan irisin.

Djelovanje irisina

Za razliku od drugih tvari koje se stvaraju u mišićima, irisin se ondje ne zadržava. Naime, on ulazi u krvotok i putuje do masnih stanica gdje, uz niz biokemijskih signala, počinje pretvorbu običnih masnih stanica (posebno dubinskih i visceralnih, koje se nalaze oko organa) u smeđe masne stanice. Smeđe masne stanice su one fiziološki poželjne: one su metabolički aktivne, za razliku od bijelih masnih stanica. Smeđe masne stanice koriste kisik i za svoje funkcije trebaju energiju, dakle – troše kalorije.

Donedavno se smatralo da odrastao čovjek nema smeđih masnih stanica, već da se one gube u djetinjstvu. No, u studijama provedenim od 2000. godine naovamo potvrđeno je njihovo postojanje i kod odraslih ljudi, u različitim količinama.

Prema rezultatima navedene studije, upravo se hormon irisin smatra odgovornim za količinu smeđih masnih stanica koju pojedinci imaju.

Trening

Irisin posredno potiče veću potrošnju energije

U odvojenom eksperimentu, znanstvenici su injektirali irisin u bijele masne stanice miševa. Nakon nekog vremena, stanice su doživjele genetske promjene te se počele postajati smeđe. Također, porastao je tzv. „respiratorni nivo“ masnih stanica, što znači da su počele trošiti veće količine energije.

Dodatno, miševima na prehrani s visokim udjelom masnoća, injektiran je protein Fndc5, koji se pretvarao u irisin, te je značajno popravio toleranciju na glukozu kod životinja. Znanstvenici ističu da se u životinja nije razvio dijabetes, iako su bili izloženi velikom riziku upravo za razvoj ove bolesti.

Segment studije koji se provodio na ljudima vršio se na volonterima koji su se bavili joggingom. Nakon tjedan dana vježbanja kod ispitanika je potvrđena znatno viša razina irisina nego prije provođenja programa vježbanja.

Vježbanje

Irisin - tajna pozitivnog učinka vježbanja

U zaključku studije stoji da je upravo hormon irisin „karika koja je nedostajala“ u razumijevanju kako vježbanje pozitivno utječe na zdravlje.

Ipak, dok irisin ima značajne pozitivne učinke na metabolizam, čini se da nema utjecaja na pozitivne učinke koje vježbanje ima na srce i mozak. Ono što ostaje nejasno jest podatak da vježbanje podiže razinu irisina, a irisin povećava razinu smeđih masnih stanica koje troše više energije i kalorija, ali se irisin ne povezuje s gubitkom viška kilograma. Naime, miševi koji je injektiran ovaj hormon nisu ni dobivali na težini niti im se mijenjala razina šećera u krvi unatoč tome što su bili pod prehranom s visokim udjelom masti što znači da ih je ovaj hormon „čuvao“ od razvoja pretilosti i dijabetesa.

Razina hormona irisina u tijelu zdravih ljudi raste s fizičkom aktivnošću mijenjajući kvalitetu njihovih masnih stanica te smanjujući rizik od razvoja dijabetesa i pretilosti. Nije li to dovoljan razlog za redovitu fizičku aktivnost?

Objavljeno 09.12.2015.

Pregledaj povezani sadržaj
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Dojam sadržaja
4
0
Podijeli s prijateljima!