Irisin - hormon vježbanja koji sudjeluje u borbi protiv pretilosti i dijabetesa
Zdravlje

Irisin - hormon vježbanja koji sudjeluje u borbi protiv pretilosti i dijabetesa

Vježbanje i redovita fizička aktivnost imaju niz pozitivnih učinaka na ljude, zdravlje i rad organa. U znanstvenom časopisu Nature objavljen je članak o jednom vrijednom otkriću. Naime, autori studije provedene na Dana-Farber Cancer Institute i Harvard Medical School potvrdili su utjecaj vježbanja na ljudsko tijelo, na staničnoj razini.

Za potrebe studije, znanstvenici su proučavali mišićne stanice ljudi i miševa. Njihova je pretpostavka bila da mišićne stanice utječu na biološke procese drugdje u tijelu, a ne samo u mišićnim tkivima. Detaljnije, njihova je sumnja (pretpostavka) bila da mišićne stanice biokemijski utječu na stanice masti. Promatrane su aktivnosti čestica imena PGC1-alpha, koje se proizvode u mišićima prije i tijekom fizičke aktivnosti.

Pretilost

Biokemijski procesi izazvani vježbanjem

„Vježbanje potiče stvaranje većih količina PGC1-alpha stanica koje su otporne na razvoj pretilosti i dijabetesa. No, biološki mehanizmi koje potiču PGC1 stanice su dosad bile nepoznate, a tijekom ove studije je potvrđeno, a povećanje udjela PGC1 u mišićima povećava nagli rast ekspresije proteina imena Fndc5.“, ističu nositelji studije.

Ono što je tijekom ove studije utvrđeno je lomljenje ovog proteina na dva dijela, pri čemu je jedan produkt hormon koji dosad nikad nije bio identificiran ni poznat. Ovaj hormon je nazvan irisin.

Djelovanje irisina

Za razliku od drugih tvari koje se stvaraju u mišićima, irisin se ondje ne zadržava. Naime, on ulazi u krvotok i putuje do masnih stanica gdje, uz niz biokemijskih signala, počinje pretvorbu običnih masnih stanica (posebno dubinskih i visceralnih, koje se nalaze oko organa) u smeđe masne stanice. Smeđe masne stanice su one fiziološki poželjne: one su metabolički aktivne, za razliku od bijelih masnih stanica. Smeđe masne stanice koriste kisik i za svoje funkcije trebaju energiju, dakle – troše kalorije.

Donedavno se smatralo da odrastao čovjek nema smeđih masnih stanica, već da se one gube u djetinjstvu. No, u studijama provedenim od 2000. godine naovamo potvrđeno je njihovo postojanje i kod odraslih ljudi, u različitim količinama.

Prema rezultatima navedene studije, upravo se hormon irisin smatra odgovornim za količinu smeđih masnih stanica koju pojedinci imaju.

Trening

Irisin posredno potiče veću potrošnju energije

U odvojenom eksperimentu, znanstvenici su injektirali irisin u bijele masne stanice miševa. Nakon nekog vremena, stanice su doživjele genetske promjene te se počele postajati smeđe. Također, porastao je tzv. „respiratorni nivo“ masnih stanica, što znači da su počele trošiti veće količine energije.

Dodatno, miševima na prehrani s visokim udjelom masnoća, injektiran je protein Fndc5, koji se pretvarao u irisin, te je značajno popravio toleranciju na glukozu kod životinja. Znanstvenici ističu da se u životinja nije razvio dijabetes, iako su bili izloženi velikom riziku upravo za razvoj ove bolesti.

Segment studije koji se provodio na ljudima vršio se na volonterima koji su se bavili joggingom. Nakon tjedan dana vježbanja kod ispitanika je potvrđena znatno viša razina irisina nego prije provođenja programa vježbanja.

Vježbanje

Irisin - tajna pozitivnog učinka vježbanja

U zaključku studije stoji da je upravo hormon irisin „karika koja je nedostajala“ u razumijevanju kako vježbanje pozitivno utječe na zdravlje.

Ipak, dok irisin ima značajne pozitivne učinke na metabolizam, čini se da nema utjecaja na pozitivne učinke koje vježbanje ima na srce i mozak. Ono što ostaje nejasno jest podatak da vježbanje podiže razinu irisina, a irisin povećava razinu smeđih masnih stanica koje troše više energije i kalorija, ali se irisin ne povezuje s gubitkom viška kilograma. Naime, miševi koji je injektiran ovaj hormon nisu ni dobivali na težini niti im se mijenjala razina šećera u krvi unatoč tome što su bili pod prehranom s visokim udjelom masti što znači da ih je ovaj hormon „čuvao“ od razvoja pretilosti i dijabetesa.

Razina hormona irisina u tijelu zdravih ljudi raste s fizičkom aktivnošću mijenjajući kvalitetu njihovih masnih stanica te smanjujući rizik od razvoja dijabetesa i pretilosti. Nije li to dovoljan razlog za redovitu fizičku aktivnost?

Kakav vam je članak?
Pročitaj i ovo:
  • Aerobni trening – što je to ? x 24
    Prirodni oblici kretanja kao što su hodanja, trčanja i planinarenja, vožnja bicikla, veslanje i sl., te vježbanje na simulatorima kretanja predstavljaju aerobni trening. U vrstu aerobnog treninga ubra...
  • Da li znamo kako naš mišić radi tijekom treninga ? x 14
    Veoma je lako zaključiti da je fitness sport zasnovan na mišićima i sve u vezi njih. Umaramo ih, hranimo, odmaramo, pa opet sve ovo ponovo. Kao što znate, svaki od ovih faktora mora se kombinirati kak...
  • Aktivni i zdravi i u srebrnim godinama x 7
    Je li moguće, kao s dobrim vinom, da s godinama budemo sve bolje ? U neku ruku da, i to održavajući zdravlje i tjelesnu aktivnost. Istraživanja pokazuju da osobe treće životne dobi koje ostaju tjelesn...
Na forumu ima 1 komentara na ovu temu
Forum
Svi komentari na temu: Irisin - hormon vježbanja koji sudjeluje u borbi protiv pretilosti i dijabetesa

Uglavnom sam odustao od čitanja i komentiranja članaka, jer su najčešće pisani senzacionalistički i većinom od google autora koji nemaju osnovne spoznaje o temi, no bilo mi je dosadno gledati večeras samo nogomet Dinamo-Bayern... Tako ni Irizin ništa ne rasvjetljava, samo je jedna od novijih otkrića i karika u lancu, a broj ostalih faktora se ni ne zna, kao niti međuovisnosti i kontrolni-upravljački mehanizmi, a o različitosti kod raznih pojedinaca i ne treba govoriti, broj kombinacija je bezgraničan. Na osnovi jednog istraživanja, koja se u mnogim člancima spominju, se ništa ne zaključuje u znanosti, nego samo može biti poticaj za daljnja istraživanja. Tako da svi vodeći svjetski znanstvenici imaju uglavnom komentar "otkrivamo detalje, ali sve je to grebanje po površini". Ako nekog zanima tema više od glupog senzacionalizma, preporučam literaturu "Molecular and Cellular Regulation of Adaptation to Exercise " Octob.2015., iz serije Progress in Molecular Biology and Translational Science od Academic Press-a. Cijena cca 1000 kuna, ali uz neke knjige od Springera je jedinstva trenutno. Pa još preporučam radove Juleen Zierath npr "Exercise Metabolism and the Molecular Regulation of Skeletal Muscle Adaptation", koja je predsjednica Nobel komisije za Fiziologiju i medicinu, bit će korisnije nego neka senzacija u medijima koja je daleko od potpune slike. Ili se ne mučite, današnja znanost je još jako daleko od toga da bi znala kompletnu sliku, i razlike među nama kao ni razloge za to. Prvo pročitajte ovaj njen rad, pa ćete već iz toga zaključiti da li vas zanima dalje, slobodno je dostupan na netu. Isto je kuriozitet kako su istraživanja na temu dijabetesa Tip 2 promjenile mnoge pogle u svezi vježbanja. A da odrasla osoba ima smeđih masnih stanica se već dugo zna, osnova je za termoregulaciju, i dobit ćete je više ako odete na Arctic par mjeseci nego bilo kojim drugim načinom, pa i da trošite kurkumu za tu namjenu, kako se u jednom drugom članku isto ovdje spomonje. Bijele masne stanice su isto poželjne, jer bez njih ne bi bilo ni evolucije ljudskog roda, izumrli bi u ledenom dobu, ali naravno ne u količinama koje skupe gojazni. Analogno bi mogli reći i da je krv štetna, ako bi imali u prevelikoj količini. . . Ima još bezbroj pojava u molekularnim i signalnim procesima koji dokazuju da je potrebno vježbati, još će se otkriti i bar toliko, pa je to ujedno i najtočnija poruka članka. Svejedno kako, ali vježbajte, raznoliko, i promrdajte svaki mišić u tijelu, ne morate se ubijati. I ako nemate previše aerobne kondicije, neizostavno radite aerobne vježbe, jer je aerobna kondicija puno bolji pokazatelj dugoročnog zdravlja i kvalitete života nego mišićna masa ili vidljivi trbušnjaci, pa ako vam neki guru trener kaže da je to nepotrebno, onda je naprosto glup ili neobrazovan za svoj posao. To nikako ne znači da se vježbe snage trebaju izostaviti. A particioniranje substrata(uh i masnoća) za energiju kao i cjelokupni metabolizam masnoća i ugljikohidrata je različit od osobe do osobe, nemoguće je čak bez skupih pretraga reći što je optimalno za koga, tako da ne postoji ni jednstveni dijetni režim za sve ljude koji žele smršaviti, ni broj obroka ni vrsta nutrijenata.
iver
10.12.15. u 01:57
line
Opcije
Isprintaj
Veličina slova

Objavljeno: 09.12.2015
Piše:
Zorana Jagodić