Uganuće gležnja: Kako nastaje, koji su simptomi i kako ga liječiti?

Image

Postoji velika mogućnost da ste barem jednom u životu krivo stali i iskrenuli stopalo pri čemu ste možda nesvjesno ozlijedili ligamente gležnja. Ponekad ta ozljeda prođe neopaženo jer nije došlo do većih oštećenja i normalno ste nastavili aktivnost koju ste provodili. Isto tako uganuće gležnja može imati i teže oblike koji će vas na kratko vrijeme izbaciti iz normalne svakodnevne rutine.

Uganuće gležnja ozljeda je ligamenata koji okružuju i spajaju kosti potkoljenice i stopala. Ozljeda se događa prilikom iznenadnog iskretanja gležnja preko mogućnosti njegovog prirodnog opsega pokreta što može dovesti do istegnuća ili pucanja ligamenata koji povezuju kosti u gležnju.

Svi ligamenti imaju određeni opseg pokreta i granice koje im omogućuju da zglobove održavaju stabilnima. Kada su ligamenti gležnja istegnuti preko svojih prirodnih granica uzrokuju ozljedu gležnja koju nazivamo uganuće. Ova ozljeda česta je kod sportaša i rekreativaca koji su tjelesno aktivni, ali događa se i svakodnevno pri uobičajenim aktivnostima kao što su hodanje i spuštanje stepenicama.

Anatomija gležnja

Gležanj je zglob koji spaja tibiju i fibulu (potkoljenične kosti) s tarzalnim dijelom stopala, točnije talusom i kalkaneusom – kostima koje čine donji dio gležnja. Te kosti povezane su ligamentima gležnja od kojih su, kada govorimo o uganuću gležnja, najbitniji prednji (ATFL) i stražnji talofibularni (PTFL) i kalkaneofibularni ligament (CFL). ATFL i CFL najčešće su ozlijeđeni ligamenti, dok se PTFL puno rjeđe ozljeđuje.

Mehanizam ozljeđivanja i simptomi

Uganuće gležnja jako je česta ozljeda i čini gotovo 15% svih ozljeda koje se prijavljuju na godišnjoj razini. Od ukupnog broja uganuća gležnja otprilike 85% ozljeda otpada na uganuće gležnja s ozljedama ligamenata vanjske strane gležnja (ATFL, PTFL i CFL). Ozljeda se najčešće događa kada se stopalo naglo savije ili rotira pri čemu se zglob pomiče preko granica normalnog opsega pokreta.

Loše postavljanje stopala prilikom hodanja, penjanja i trčanja ili hodanje u visokim petama ili po neravnoj površini uzroci su koji najčešće dovode do uganuće gležnja kada govorimo o općoj populaciji. Kod sportaša čest je uzrok uganuća nenamjerno spoticanje ili postavljanje stopala na stopalo drugog igrača u različitim situacijama na treningu ili utakmici.

Inverzija je rotacija stopala prema unutra (rotacija se događa preko vanjskog ruba stopala) kod koje se ozljeđuju ligamenti vanjske strane gležnja i to je najčešći oblik uganuća gležnja. Uganuće everzijom stopala događa se puno rjeđe, kod ovog oblika ozlijeđeni su ligamenti unutarnje strane gležnja.

Tijekom tjelesne aktivnosti može doći do inverzije stopala kao rezultat neočekivane ili nagle kretnje koju osoba ne može kontrolirati, što dovodi do istezanja ili pucanja ligamenta u gležnju.

Simptomi koji se javljaju odmah nakon ozljede jesu:

  • bol
  • oteklina
  • hematom
  • promjena boje kože zbog hematoma
  • napetost mišića
  • nemogućnost oslanjanja na nogu
  • zvuk pucanja (2. i 3. stupanj ozljede)

Dijagnoza i stupanj ozljede

Liječnik mora napraviti pregled slijedeći protokol koji se naziva "Ottawa ankle rules" kako bi odredio koji je točno ligament ozlijeđen tako što će pomicati stopalo u različitim smjerovima kako bi odredio opseg pokreta u gležnju. Bit će potrebno napraviti rendgen kako bi se vidjelo je li došlo do loma kosti na koje se hvataju ligamenti, a UZ-om ili MR-om će se potvrditi stupanj ozljede koji može biti:

  • 1. stupanj - ligamenti su istegnuti ali nema pucanja vlakana, gležanj je stabilan, iako se javlja bol, oteklina i napetost
  • 2. stupanj - u jednom ili više ligamenata došlo je do djelomičnog pucanja vlakana, gležanj nije u potpunosti stabilan i nema jednaku pokretljivost kao prije ozljede, bol je izrazita, uz oteklinu pojavljuje se i hematom
  • 3. stupanj - jedan ili više ligamenata je u potpunosti pukao, a gležanj je u potpunosti nestabilan što se često može primijetiti s obzirom na položaj stopala koje se ne može pomaknuti, bol, oteklina i hematom su prisutni


Liječnik će vas uputiti na operativni zahvat ako je došlo do ozbiljnog oštećenja ligamenata dok kojih je nestabilnost gležnja često je vidljiva i bez pregleda. Ovisno o vrsti ozljede primijenit će se jedna od dvije vrste zahvata:

  • artroskopija
  • rekonstrukcija

Nakon operativnog zahvata bit će vam potrebna i fizikalna terapija, a oporavak može potrajati nekoliko tjedana ili mjeseci.

Liječenje i oporavak

Nakon uspostavljene dijagnoze liječnik će preporučiti tretman kojim će se osigurati oporavak gležnja. Liječenje se najčešće provodi u tri faze:

  • 1. faza - u prvih 48-72 h preporučuje se primjena RICE protokola koji uključuje odmor, stavljanje ledenih obloga na oteklinu, primjenu kompresivnih zavoja kako bi se spriječilo oticanje i držanje noge na povišenju kako bi se potaknula cirkulacija krvi i spriječilo daljnje stvaranje hematoma na ozlijeđenom području, glavni je cilj ove faze smanjivanje bolova, otekline i hematoma
  • 2. faza - ovisi o stupnju ozljede, preporučuje se kombinacija bandažiranja, fizikalne terapije i jačanja stabilizatora gležnja, sve vježbe rade se do granica boli, glavni je cilj ove faze vraćanje opseg pokreta i funkcionalnosti gležnja
  • 3. faza - započinje kada bol i oteklina u potpunosti nestanu, nastavlja se s fizikalnom terapijom i jačanjem, povećava se intenzitet vježbi, osoba se postupno vraća normalnim aktivnostima (i treningu, ako govorimo o sportašu), preporučuje se korištenje bandaže i Kinesio tapea određeni period (kroz mjesec dana, po potrebi i duže)

Vrijeme oporavka ovisi o stupnju ozljede, ali prosječno trajanje oporavka je:

  • 1. stupanj - 3-7 dana
  • 2. stupanj - 10-15 dana
  • 3. stupanj - 6-8 tjedana

U većini slučajeva uganuće gležnja nije teška ozljeda i u potpunosti zacijeli ako se provodi dobar tretmana u fazi oporavka. Iako se bol i oteklina povuku i zglob normalno funkcionira, postoji mogućnost da će gležanj ipak biti nestabilniji u odnosu na stanje prije ozljede.

Kako biste prevenirali ponovnu ozljedu potrebno je jačati mišiće koji okružuju gležanj, a prije tjelesne aktivnosti posvetiti određeno vrijeme pripremi gležnjeva za trening.

Obuća koja će pružiti stabilnost stopalu može pomoći u prevenciji ponovnog uganuća. Svakako gledajte kamo postavljate stopala ako hodate po neravnim površinama kao što su šuma, planina ili kamenje.

Reference:

  1. Fong, D.TP., Hong, Y., Chan, LK. et al. A Systematic Review on Ankle Injury and Ankle Sprain in Sports. Sports Med 37, 73–94 (2007).
  2. Struijs, P. A., & Kerkhoffs, G. M. (2010). Ankle sprain. BMJ clinical evidence, 2010, 1115.
  3. Doherty C, Bleakley C, Delahunt E, et al (2017). Treatment and prevention of acute and recurrent ankle sprain: an overview of systematic reviews with meta-analysis. British Journal of Sports Medicine 2017; 51:113-125.
  4. Ivins D (2006). Acute ankle sprain: an update. Am Fam Physician. 2006 Nov 15;74(10):1714-20. PMID: 17137000.
  5. Doherty, C., Delahunt, E., Caulfield, B. et al (2014). The Incidence and Prevalence of Ankle Sprain Injury: A Systematic Review and Meta-Analysis of Prospective Epidemiological Studies. Sports Med 44, 123–140 (2014).
  6. Herzog, M. M., Kerr, Z. Y., Marshall, S. W., & Wikstrom, E. A. (2019). Epidemiology of Ankle Sprains and Chronic Ankle Instability. Journal of athletic training, 54(6), 603–610.

Objavljeno 26.03.2021.

Trebate savjet stručnjaka? Tu smo za vas

Besplatne savjete možete dobiti od fitness trenera i nutricionista zaposlenih u Fitness.com.hr trgovinama u Zagrebu.


Pregledaj povezani sadržaj
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!