Dislokacija patele - Kako nastaje, koji su simptomi i kako je liječiti?

Image

Posjeti Fitness.com.hr webshop i trgovine

Sve proizvode za ostvarenje svojih fitness ciljeva pronađi u:

Fitness.com.hr webshopu

Fitness.com.hr trgovinama u Zagrebu (Vrbani, Središće)

Najveća ponuda fitness opreme, sprava za vježbanje te dodataka prehrani na jednom mjestu!

Patela (iver) najveća je sezamoidna kost u tijelu i nalazi se ispred koljena, u patelofemoralnoj udubini bedrene kosti. Gornji dio patele spojen je s tetivom kvadricepsa, a donji dio na patelarni ligament koji se spaja na tibiju. Sa stražnje strane patela je presvučena hrskavicom kako bi lakše klizila prilikom pokreta.

Glavne zadaće patele:

  • pojačava polugu kojom tetiva kvadricepsa može djelovati na bedrenu kost i time povećava učinkovitost mišića
  • zaštita prednje strane koljena od fizičkih trauma

Patela unutar koljena ima opseg pokreta koji je uvjetovan oblikom udubine u kojoj je smještena i postoje aktivni (mišići) i pasivni (ligamenti) stabilizatori koji ju drže na mjestu i sprječavaju dislokacije i kretnje patele van opsega pokreta u normalnim aktivnostima.

Epidemiologija

Primarna dislokacija patele odnosi se na ozljedu koja se prvi put dogodila, i ona čini do 3% svih ozljeda koljena. Literatura pokazuje da je između 30-72% dislokacija patela vezano uz sportske aktivnosti. Procjenjuje se da će do ponovne dislokacije doći u 15-60% slučajeva, a postotak raste nakon svake iduće dislokacije.

Razlog tome je što se prilikom primarne dislokacije mogu pojaviti oštećenja koja dovode do trajne nestabilnosti u tom području pa patela postaje podložnija dislokaciji. Operativnom se liječenju pristupa češće kod ponovnih dislokacija kada postane očigledno da fizikalna terapija i jačanje muskulature ne postigne željeni učinak.

Kod primarnih dislokacija gdje je došlo do većih oštećenja ligamenata potrebno je operativno liječenje. Dislokacija patele najčešće se događa sportaša i tjelesno aktivnim osobama, a najrizičnija skupina su djevojke tijekom puberteta. Učestalost ozljede je podjednaka po pitanju spola, a najčešće se događa u 2. i 3. desetljeću života.

Mehanizam ozljeđivanja

Dislokacija patele rezultat je traume u području koljena, najčešće se radi od nekontaktnoj ozljedi kod koje je došlo do vanjske rotacije tibije u odnosu na femur uz snažnu kontrakciju kvadricepsa dok je stopalo čvrsto na tlu. Kada je riječ o kontaktnom mehanizmu, ozljeda se događa prilikom izravnog udarca u koljeno s bočne strane (medijalno ili lateralno). Prilikom dislokacije često dolazi do pucanja medijalnog patelofemoralnog ligamenta koji ima funkciju primarnog stabilizatora patele.

Faktori rizika koji doprinose primarnoj ozljedi:

  • opuštenost ligamenata
  • disbalans između jačih mišićnih i slabijih struktura ligamenta
  • biomehanički problemi kao što su spušteno stopalo, rotacije bedrene kosti i tibije
  • patela alta
  • povećani Q-kut: Q-kut veći od 18° povećava rizik od ozljeđivanja
  • hipermobilnost patele
  • spol: žene su sklonije ozljedi zbog većeg Q-kuta u odnosu na muškarce
  • dob: djeca i mladi su podložniji ozljedi

Simptomi i liječenje

Jedan od čestih simptoma primarne dislokacije patele je krvarenje u zglobu koljena do kojeg dolazi zbog pucanja medijalnih stega patela. Koljena će biti otečeno, a osoba se može žaliti na bolove, osjećaj nestabilnosti u koljenu i ograničenost opsega pokreta.

Prilikom pregleda vidljivo je da se patela ne nalazi na mjestu, a liječnik pregledava i meka tkiva kako bi utvrdio ima li kakvih promjena u njima. Preporuka je da se obavi rendgen, CT i MR kako bi se utvrdio opseg oštećenja. Ovisno o ozbiljnosti ozljede pristupa se konzervativnom ili operacijskom liječenju.

Kod primarne dislokacije patele najčešće se pristupa konzervativnom liječenju. Ako se patela nije sama vratila na svoje mjesto, liječnik ju namješta (redukcija patele). Tretman podrazumijeva korištenje lijekova za smanjenje bolova, ledenih obloga nekoliko puta dnevno, imobilizaciju koljena 2 do 4 tjedana kako bi meka tkiva zacijelila te fizikalnu terapiju nakon nestanka upale.

Operacijskom liječenju pristupa se kod ponovljenih dislokacija i kod slučajeva kad je došlo do oštećenja ligamenata i zglobnih tijela u koljenu. Operativno liječenje smanjuje rizik od ponovne dislokacije kod mladih, međutim povećava rizik od patelofemoralnog osteoartritisa. Post-operativni tretman uključuje fizikalnu i krioterapiju.

Istraživanja su pokazala da nema razlike u stupnju rizika za ponovnu dislokaciju kada se usporede rezultati konzervativnog i operacijskog tretmana.

Rehabilitacija

Glavne su zadaće rehabilitacije povratak opsega pokreta i poboljšanje funkcije koljena kao i prevencija ponovnih dislokacija.

Fizikalna terapija uključuje:

  • poboljšanje opsega pokreta manualnom terapijom koljena i vježbama mobilizacije koljena, cilj je vratiti puni opseg pokreta kroz 4 do 6 tjedana
  • vježbe jačanja muskulature kvadricepsa, stražnje lože, aduktora, mišića zdjelice i donjeg dijela abdomena
  • vježbe istezanja kojima se će se utjecati na poboljšanje gibljivosti mišića stražnje loše i kvadricepsa
  • vježbe propriocepcije kojima je cilj poboljšati stabilnost koljena korištenjem balans ploča

Reference:

  1. Hayat Z, El Bitar Y, Case JL. Patella Dislocation. [Updated 2020 Jul 10]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2020 Jan-.
  2. Petri, Maximilian & Ettinger, Max & Stübig, Timo & Brand, Stephan & Krettek, Christian & Jagodzinski, Michael & Omar, Mohamed. (2015). Current Concepts for Patellar Dislocation. Archives of Trauma Research. 4. 10.5812/atr.29301.
  3. Gao, Chan & Yang, Aaron. (2018). Patellar Dislocations: Review of Current Literature and Return to Play Potential. Current Physical Medicine and Rehabilitation Reports. 6. 10.1007/s40141-018-0187-8.
  4. Enix, Dennis & Sudkamp, Kasey & Scali, Frank & Keating, Robbyn & Welk, Aaron. (2015). Management of acute patellar dislocations, an international case report. Journal of Chiropractic Medicine.

Objavljeno 10.02.2021.

Pregledaj povezani sadržaj
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!