Pojedinosti zagrijavanja ovise o razini treniranosti i sposobnosti sportaša, vrsti sporta, klimatskim uvjetima i predviđenoj aktivnosti.

Pojmom zagrijavanja obuhvaćeni su postupci usmjereni pripremi organizma za aktivnost. Oni mogu biti aktivni i pasivni, opći i specijalni, a cilj im je stvaranje povoljnog psihofizičkog stanja organizma prije treninga ili natjecanja u smislu bolje koordinacije, fleksibilnosti, jakosti, brzine i izdržljivosti.

Izraz "zagrijavanje" proizlazi iz osnovne manifestne karakteristike - povišenja tjelesne temperature - koja je posljedica primjene uvodnih postupaka prije "pravog" treninga ili natjecanja. Prethodne vježbe i drugi postupci paralelno poboljšavaju neuro-mišićne, fizičke i psihičke sposobnosti.

Zagrijavanjem se podižu organske i vegetativne funkcije iz razine mirovanja, aktiviraju se procesi prilagodbe na aktivnost, čime se postiže smanjenje početnog naprezanja pri zadanoj trenažnoj ili natjecateljskoj aktivnosti te povećanje funkcionalne, energetske i kineziološke djelotvornosti.

Učinkovitost brojnih fizioloških i motoričkih funkcija poboljšava se povišenjem tjelesne temperature iznad 37°C koliko iznosi u unutrašnjosti tijela u mirovanju, a optimum se postiže pri 38,5-39,0°C.

Uz ubrzanje oslobađanja energije u stanicama ubrzava se otpuštanje kisika iz hemoglobina i njegov transport u tkiva, a povećanjem minutnog volumena srca i perifernom vazodilatacijom (širenjem krvnih žila) u aktivnim područjima povećava se transportna sposobnost srčano-žilnog sustava.

Osim poboljšanja dopreme kisika i energetskih tvari u aktivnu muskulaturu, istodobno se unaprjeđuje odstranjivanje laktata i drugih metabolita, što je od posebnog značaja u inicijalnoj fazi intenzivnog opterećenja u natjecanju.

Stoga, povećanje tjelesne temperature dovodi do povećanja jakosti i brzine mišićne kontrakcije, do poboljšanja relaksacije i oporavka mišićnih stanica te do smanjenja viskoznosti mišića pri brzoj promjeni njegove dužine, što sve pridonosi poboljšanju motoričke učinkovitosti.

Pri razmatranju modaliteta, intenziteta i trajanja, zbog aktivacije neuro-motornog sustava prednost se daje aktivnom zagrijavanju općeg i specifičnog tipa, uz što se može kombinirati sportska masaža (sama ili uz dodatak sredstava za zagrijavanje), vrući tuš, trljanje i slično.

Pokazalo se da različiti sportaši, kao i različiti sportovi, zahtijevaju zagrijavanje različitih karakteristika, što upućuje na to da se, uz uvažavanje općih načela, zagrijavanje primjenjuje gotovo individualno. Pojedinosti ovise o razini treniranosti i sposobnosti sportaša, vrsti sporta, klimatskim uvjetima i predviđenoj aktivnosti (trening, natjecanje).

Zagrijavanje može trajati 10-60 minuta, najčešće 20-45 minuta. Optimalan vremenski razmak između zagrijavanja i natjecanja iznosi 5-10 minuta. Iako se učinci zagrijavanja mogu zapaziti najčešće do 30 minuta po njegovom prestanku, negdje se navode i gotovo trostruka vremena.

Pretjerano zagrijavanje, prije svega u kombinaciji visokog intenziteta i drugog trajanja, zahvaća i rezerve organizma, što smanjuje natjecateljsku sposobnost, posebno pri aktivnosti tipa opće aerobne izdržljivosti.

Preko mrtve točke na drugi zamah

Započinjanje i održavanje aktivnosti visokog intenziteta bez prethodne pripreme organizma, odnosno odgovarajućeg zagrijavanja, vrlo često dovodi uglavnom do subjektivnih senzacija poznatih pod nazivom mrtva točka . Opterećenje se počinje osjećati neumjereno velikim.

Puls postaje nerazmjerno visok, dah hripav, disanje dispnoično pa samo jaka volja i dobra motivacija omogućuju nastavak aktivnosti. Tada u jednom trenutku poteškoće iščezavaju, grčevite kretnje postaju slobodne i stvara se osjećaj iznenadne lakoće i poleta. Događa se pozitivna promjena, u sportskom žargonu poznata kao drugi zamah.

Nastupanje mrtve točke nakon početka rada vrlo je varijabilno, jer ovisi o vrsti i intenzitetu aktivnosti, razini treniranosti i prethodnom zagrijavanju. U pravilu se javlja ranije pri višem intenzitetu aktivnosti, nižem stupnju treniranosti i slabijem zagrijavanju. Nasuprot tome, visoka razina treniranosti i zadovoljavajuće zagrijavanje omogućavaju da se teškoće kočenja praktički potpuno izbjegnu.

Razlog navedenih promjena nije još sasvim jasan. U vrijeme pojave mrtve točke, u netreniranih osoba su se mogle utvrditi visoke koncentracije mliječne kiseline, neumjereno povišenje srednjeg arterijskog krvnog tlaka, a čak i u potpuno zdravih pa i mladih osoba sniženje ST-segmenta u elektrokardiogramu, što upućuje na prolaznu nedostatnu opskrbu srčanog mišića kisikom.

Uz prethodno zagrijavanje se takav nalaz ne opaža pa makar se provodila aktivnost istog intenziteta. Po svemu sudeći, navedene promjene mogu se pripisati naglom porastu energetske potrebe na početku intenzivnog rada, što zbog inercije transportnog sistema za kisik dovodi do raskoraka između potreba za kisikom i njegove dopreme.

Relativna hipoksija (manjak kisika) prisutna je ne samo u radnoj već i u dišnoj muskulaturi pa bi to bila podloga za osjećaj dispneje (otežanog disanja) na početku rada.

Dosezanje povišene razine energetske potrebe, odnosno zadovoljavajuća respiracijska i cirkulacijska doprema kisika, smanjuje koncentraciju mliječne kiseline i vodikovih iona, čime se smanjuje prekomjerno podraživanje centra za disanje.

Senzacije i simptomi na srčano-žilnom sustavu mogu se pripisati kako motoričkoj aktivaciji kardiovaskularnog centra i neuro-humoralnog simpatičkog mehanizma, tako i relativnoj hipoksiji srčanog mišića pri nagloj promjeni hemodinamskih karakteristika tj. otpora, tlaka i protoka.

Časopis "Vaše zdravlje" navodi kako uspostavljanje stabilnog stanja pri aktivnosti dovodi do preraspodjele krvi u smislu smanjenja prokrvljenosti trbušnih organa i poboljšanja opskrbe radne muskulature. Rezultat funkcionalne prilagodbe organskih sustava na novu višu razinu nakon nepodudarnosti potreba i mogućnosti na početku intenzivnog rada, osjećaj je ponovnog poboljšanja sposobnosti i oslobađanja od zakočenosti, odnosno "drugi zamah".

Lokalni pripravci za dodatno zagrijavanje

Zagrijavanje uz pomoć lokalnih pripravaka dodatno priprema mišiće za pojačanu aktivnost, što zdravom sportašu omogućava kvalitetnije bavljenje tjelesnom aktivnošću, uz istodobno smanjenje rizika od nastanka ozljede.

Kod profesionalnih sportaša fizioterapeut zagrijava mišiće koristeći pripravke u koje dodaje sredstva za zagrijavanje. Naravno, rekreativci to mogu učiniti i sami i to temeljitim utrljavanjem u mišiće sredstva za zagrijavanje koje mogu kupiti u ljekarni.

Sredstva za zagrijavanje imaju svoju primjenu i kod ozlijeđenih sportaša koji se nakon ozljede postupno uključuju u trening, omogućavajući im bolju pokretljivost ozlijeđenog dijela tijela i smanjujući još uvijek prisutan osjećaj boli.

Objavljeno 02.11.2006.