Ozljeda prednjeg križnog ligamenta - mehanizmi nastanka, dijagnostika ozljede i terapija (video)

Image

Zglob koljena najveći je zglob u našem tijelu, a čine ga natkoljenična (bedrena kost ili lat.femur) i potkoljenična (goljenica ili lat. tibia) kost. Kosti su povezane s 4 ligamenta koji pojačavaju zglobnu čahuru, učvršćuju zglob sa strane i njen unutarnji dio. Između kosti nalazi se i hrskavična tvorba meniskus.

Ukriženi ligamenti ili sveze (ligg. cruciata) nalaze se unutar zgloba te održavaju stalan doticaj zglobnih ploha pri rotaciji. Postoje dvije ukrižene sveze

  1. Prednja ukrižena sveza (cruciatum anterius)
  2. Stražnja ukrižena sveza (cruciatum posterius)

Prednji križni ligament

Često se nalazi pod skraćenicom ACL (anterius cruciatum lig.) ili LCA (lig. cruciatum anterius). Ograničava pomicanje potkoljenice prema naprijed u odnosu na bedrenu kost te daje koljenu rotacijsku stabilnost.

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta

U 90% slučajeva ozljeđuje se prednja križna sveza a ozljede do kojih može doći su:

  1. istegnuća (distensio)
  2. djelomično puknuće (ruptura partialis)
  3. potpuno puknuće (ruptura totalis)

Mehanizmi nastanka ozljeda

  1. Mehanizam nagle deceleracije - radi se o jakoj kontrakciji quadricepsa  kada dolazi do rotacije bedrene kosti u koljenu dok gornji dio u kuku ostaje u ravnom položaju, kao primjerice zijkom slaloma u skijanju ili doskoka. Žene rade jaču ekstenziju koljena kod doskoka i podložnije su ovoj ozljedi.
  1. Nagla i snažna hiperekstenzija – koja nastaje pri izravnom udarcu u kondil femura pri fleksiji stopala i pomaku femura unatrag.
  1. Nagla promjena smjera – pri čemu dolazi do prevelike rotacije u koljenu.
  1. „Zlokobni trijas“ – je udružena ozljeda koljena, a nastaje pri laganoj fleksiji koljena uz vanjsku rotaciju i abdukciju. Trup se pri tome rotirao, ali je stopalo ostalo čvrsto na podlozi. Dolazi do pucanja medijalnog i kolateralnog ligamenta, a često i meniskusa i ACL-a.

Prepoznavanje puknuća ACL-a

Kako je navedeno u tekstu, ozljeda se najčešće javlja prilikom brzog zaustavljanja, brzih promjena smjera ili kod doskoka. Simptomi koji upućuju da je došlo do puknuća su sljedeći:

  • čuje se zvuk kidanja
  • nastaje jaka bol
  • vrlo brzo se javlja oteklina
  • pojava nestabilnosti koljena
  • koljeno se ne može potpuno saviti zbog pojave zaštitnog spazma mišića pri čemu je koljeno u laganoj fleksiji

Dijagnostika ozljede

Koristi se RTG (rendgen), MR (magnetska rezonanca) ili CT (računalna tomografija) kao i sljedeći testovi;

1. Test prednje ladice

Ispitanik leži na leđima, noga je flektirana u kuku 45°, a u koljenu 90°. Stopalo je cijelim svojim dijelom na podlozi. Ispitivač obuhvati potkoljenicu i povuče je prema naprijed. Ako uspije izvući potkoljenicu 5mm, 10mm ili više u odnosu na zdravu nogu, najvjerojatnije se radi o ozljedi.

2. Lachmanov test

Ispitanik leži na krevetu, a koljeno je savijeno 20 – 30°. Ispitivač postavlja jednu ruku ispod natkoljenice da bi fiksirao natkoljenicu, a drugom rukom prima potkoljenicu tako da palac postavi na hrapavost potkoljenice (lat.tuberositas tibiae). Ispitivač povlači potkoljenicu prema naprijed i ako je test negativan dolazi do naglog prekida klizenja naprijed. Ako se radi o ozljedi prednjeg križnog ligamenta vidi se mekano i elastično klizenje prema naprijed veće od 2mm u odnosu na zdravu nogu. Ukupno klizenje veće od 10mm gotovo sigurno je znak puknuća prednjeg križnog ligamenta.

Postoji još nekoliko testova, ali ovi se smatraju da najbolje mogu ukazivati na ozljedu prednjeg križnog ligamenta. Važno je brzo utvrditi da se radi o ozljedi jer zapostavljanje ozljede može uzrokovati ozljedu drugih struktura u koljenu, a popratna pojava, izljev krvi u zglobnu čahuru, uzrokuje brže propadanje hrskavičnih struktura i dugoročno može uzrokovati vrlo bolnu artrozu koljena.

Terapija

Terapija ovisi o:

  1. Stupnju ozljede
  2. Popratnoj ozljedi (uz prednji križni ozlijeđen i meniskus, kolateralni ligament…)
  3. Dobi pacijenta
  4. Sportskoj aktivnosti

Ovisno o ovim uvjetima, pristupa se neoperativnom ili operativnom načinu liječenja, iako praksa pokazuje da se uglavnom pristupa operativnom zahvatu.

Neoperativno liječenje

Na ovaj način liječenja odlučuje se kad je ligament samo napukao, kada se osoba koja ima ozljedu malo kreće ili kad se radi o starijoj osobi. Neoperativnim načinom liječenja izbjegava se prilično zahtjevna operacija i dug oporavak.

Međutim, postoji opasnost od izlijetanja koljena, nestabilnosti pri kretanju i mogućnosti ozljeđivanja drugih dijelova koljena. Zbog stalnog nepravilnog opterećenja, zglob koljena se previše troši i dugoročno se javlja bolna kronična upala hrskavice zgloba koljena. Pacijent se upućuje na fizikalnu terapiju s ciljem smanjenja boli i otekline te vraćanja opsega pokreta. Nakon toga, da bi što prije osigurao stabilnost koljena, savjetuje mu se da radi određene vježbe kod kuće.

1. Izometrička vježba za kvadriceps

Sjednete s ispruženom nogom te gurate nogom u području koljena u pod te tako aktivirate quadriceps. Zadržite kontrakciju 10 sekundi i napravite 10 ponavljanja. Izvedite ovu vježbu jedanput dnevno.

Video:

2. Izometrička vježba za biceps femoris (stražnju ložu)

Pogrčite nogu i gurajte petu o pod da biste aktivirali stražnju stranu natkoljenice. Zadržite ovaj položaj 10 sekundi i napravite 10 ponavljanja. Također, vježbu izvodite jedanput dnevno.

3. Klizenje petom za puni opseg pokreta koljena

Legnite na leđa i klizite petom do gluteusa te vratite natrag. Izvodite 20 ponavljanja u 3 serije, svaki dan.

Video:

4. Fleksija kuka

Ležeći na leđima podižite ispruženu nogu do visine drugog, pogrčenog koljena. Ponovite 20 puta, 3 serije, svaki dan.

Video:

5. Ekstenzija kuka na trbuhu

Legnite licem prema podu i postavite jastuk ispod zdjelice da biste zaštitili kralježnicu. Podižite nogu da biste aktivirali biceps femoris. Ponovite 20 puta u 3 serije svaki dan.

Video:

6. Vozite sobni bicikl

Vožnju sobnog bicikla možete prakticirati i ako se pripremate na operaciju, jer će održavanje muskulature skratiti dugotrajni oporavak nakon operacije.

Operativni zahvat

Operaciji se pristupa ako se konzervativnom terapijom nije uspjela vratiti zadovoljavajuća stabilnost pokreta te kad je riječ o mlađim pacijentima, vrlo aktivnim osobama i naravno, profesionalnim sportašima.

„Plastika koljena“ je operacija u kojoj se radi rekonstrukcija puknutog ligamenta. Ligament se nadomješta, najčešće, tetivom jednog mišića stražnje lože. Buši se bedrena kost i goljenična kost i ulaže se novi ligament.

Fizikalna terapija traje 6-8 tjedana, dok cjelokupna rehabilitacija 4-6 mjeseci. Terapiju mora provoditi stručna osoba, a ciljevi su joj smanjenje boli i otekline, zatim vraćanje opsega pokreta pasivnim istezanjem, vraćanje jakosti i snage mišića oko koljena (izometričke vježbe i izokinetičke vježbe) te vježbe za vraćanje stabilnosti koljena u različitim situacijama i položajima koje koljeno mora podnijeti.

Ovdje je jedan okvirni kineziterapijski program s navedenim ciljevima i prikazanim pojedinim vježbama koje se mogu iskoristiti za vježbanje kod kuće, naravno, uz prethodnu konzultaciju sa stručnom osobom u skladu sa stvarnim zdravstvenim stanjem.

0 do 7 dana

  • Kontrola oticanja koljena
  • Održati mobilnost patele

  • Postići opseg pokreta u koljenu do 90 °

  • Početi s vraćanjem funkcije quadricepsa – poželjno je korištenje elektrostimulacije mišića uz izometričke vježbe za quadriceps, odnosno svjesnu kontrakciju tog mišića.

2 do 4 tjedana

  • Hodanje sa pomagalima – postupno se oslanja na operirano koljeno
  • Progresija opsega pokreta na sobnom biciklu (od trećeg tjedna)
  • Vježbe snage za quadriceps

  • Vježbe za biceps femoris (stražnja loža) s elastičnom trakom – ovom vježbom koordinira se ekstenzija koljena i aktivacija stražnje strane natkoljenice i gluteusa

  • Jačanje abduktora kuka

  • Nakon 4 tjedna kreće se s vježbama kojima se povećava opterećenje uz korištenje različitih sprava za quadriceps i biceps femoris leg press mašina

5 do 9 tjedana

  • Postići punu ekstenziju (opružanje) koljena – pasivnim istezanjem, istezanjem listova…
  • Jačanje muskulature oko koljena – progresija opterećenja (quadriceps, biceps femoris, aduktori i abduktori kuka)

Jačanje m. quadriceps:

Jačanje stražnje lože:

Jačanje aduktora:

Za jačanje ove muskulature svakako je potrebno uključiti i sprave, npr. u ovoj fazi možete koristiti leg press jednom nogom

  • Vježbe za kontrolu trupa

  • Vježbe za hod bez pomagala – kojima se nastoji ojačati muskulatura potrebna za pojedine faze hoda


Penjanje na stepenicu


Silaženje niz stepenicu

  • Vježbe balansa i propriocepcije – ostvaruje se različitim kombinacijama čučnjeva na nestabilnim površinama

10 do 12 tjedana

  • Vježbe za maksimalnu snagu mišića nogu i trupa s nastojanjem da se dobije simetrična snaga mišića lijeve i desne strane
  • Trčanje s progresijom
  • Vježbe promjene pravca u kontroliranim uvjetima

12 do 15 tjedan

  • Dodaju se vježbe agilnosti i skokovi
  • Uz trčanje dodaju se i sprintevi
  • Vježbe promjene pravca se otežavaju
  • Vježbe snage i balansa u otežanim uvjetima
  • Sportaši prakticiraju specifične pokrete vezane uz njihov sport

4 do 6 mjeseci

Nastavlja se sa vježbama snage i održavanja kondicije. Vraćanje i održavanje snage i jakosti mišića nogu, vježbe eksplozivnosti i okretnosti, vježbe balansa i propriocepcije te pravilna tehnika vježbi važan su faktor u (ne)nastajanju budućih ozljeda.

Objavljeno 23.09.2015.

Pregledaj povezani sadržaj
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Dojam sadržaja
52
1
Podijeli s prijateljima!