Tai Chi - kineska metoda vježbanja s nizom pozitivnih učinaka na zdravlje

Vještina Tai Chi Chuan (skraćeno Tai Chi) tradicionalna je kineska metoda vježbanja koja se sastoji od različitih pokreta kojima se pokreće unutrašnja energija "Chi". Vještina je osnovana u Kini u 13. stoljeću.

U taoističkoj kulturi se ova vještina naziva "eliksirom mladosti", a u zapadnjačkim kulturama je se prezentira kao "meditaciju u pokretu". U Kini vjeruju da ova metoda štiti um i tijelo od bolesti (preventiva), može pomoći kod zaustavljanja mnogih bolesti, donosi dugovječnost, radost i sreću te ljepotu uma i tijela.

Elementi Tai Chija

Trening Tai Chija uključuje 5 elemenata:

• taolu - rutine i forme koje se izvode rukama i/ili oružjem
• neigong i qigong - vježbe disanja, pokreta i svijesti u obliku meditacije
• tuishou - vježbe s partnerom
• sanshou - tehnike samoobrane

Prema kineskoj tradiciji, Tai Chi je univerzalna vještina specifičnih pokreta koja dovodi do jedinstva uma i tijela pokretima svih dijelova tijela, kao cjeline.

Tai Chi se sastoji od različitih vrsta pokreta koji dovode do pravilnog prirodnog disanja i dubinske relaksacije te savršene ravnoteže uma i tijela i samospoznaje.

Prakticiranjem Tai Chija, ističu pobornici ove istočnjačke discipline, "tijelo se prirodno čisti i oslobađa toksina i stresa, mozak dolazi u stanje aktivne budne relaksacije i svjesnosti, a to je stanje kada se um i tijelo odmaraju i obnavljaju, kada se u umu aktivira mudrost, inteligencija, logika, intuicija - kada mozak 'popravlja' greške u funkcijama i organima tijela."

Karakteristike Tai Chija

Tai Chi je vještina koja se u vježbanju sastoji od istezanja i "centriranja" tijela. Istezanje u Tai Chiju provodi s ciljem opuštanja mišića i vraćanja normalne dužine mišićima i tetivama, koji se u raznim situacijama kao što su stres, traume, negativne emocije, neaktivnost, pretjerana ili pogrešna fizička aktivnost, stežu i skraćuju. Skraćivanje mišića i tetiva dovodi do asimetrije cijelog tijela što može imati negativan učinak na funkcije cijelog organizma. Finim i nježnim pokretima tijela osvještava se vlastito tijelo i omogućavanja bolje upravljanje njime.

Vježbanje Tai Chi Chuana dovodi do mira u umu i relaksacije u tijelu. Tai Chi Chuan izaziva duboku relaksaciju mišića, tetiva i zglobova, te ih tako čini fleksibilnijim i jačim, štiteći ih od povreda.

"Centriranje" tijela koje se postiže vježbajući Tai Chi je sposobnost aktiviranja 'centralne linije' ili centralne ravnoteže tijela (mentalne i fizičke ravnoteže), ili integracije i sinkronizacije lijeve i desne polovice tijela, donje i gornje polovice. Ovladavanjem tehnika Tai Chija koje objedinjavaju pokrete cijeloga tijela spontano se događa i centriranje tijela koje ima niz pozitivnih učinaka na opće stanje organizma.

Pokreti u Tai Chi su polagani, fluidni (kontinuirani), praćeni prirodnim disanjem uz dubinsku relaksaciju uma i tijela. Za vježbanje Tai Chi nije potrebna fizička snaga ili brzina, pa je stoga ova vještina dostupna svima, starima i mladima, ženama i muškarcima, zdravima i ljudima koji imaju neki zdravstveni problem, bez obzira na fizičku formu u kojoj se nalaze. Kretnje su kontrolirane i polagane, bez zaustavljanja, a imena pokreta su nazvana prema kretanjima životinja: "bijeli ždral širi svoja krila".

Tijekom pokreta, vježbač osvještava i kontrolira disanje, a pažnja je usmjerena na sve tjelesne osjete, kao dio meditacije. Ono što Tai Chi razlikuje od drugih vještina jest njegova cirkularnost bez sile, mišići su cijelo vrijeme opušteni, a ne kontrahirani, vezivna tkiva su opuštena, a zglobovi su uvijek lagano pogrčeni.

Trening Tai Chija

Svaki sat Tai Chija se sastoji od ova tri segmenta:

Zagrijavanje

Polagani i jednostavni pokreti, poput kruženja ramenima, okretanja glave ulijevo-udesno i sl. kako bi se opustili mišići i zglobovi, a vježbač se fokusirao na disanje i vlastito tijelo u cijelosti.

Vježbanje Tai Chi oblika

Kratki Tai Chi oblici, kao setovi pokreta, koji sadrže desetke pokreta koji slijede jedan drugoga. U nekim slučajevima može se raditi i o stotini različitih pokreta u slijedu. Različiti Tai Chi stilovi provode različite vrste setova, po dužini i vrsti pokreta koje uključuju, no svima je zajednička fluidnost pokreta, bez naglih trzaja i promjena tempa disanja.

Qigong (ili chi kung)

U prijevodu "rad disanja" ili "rad energije" sastoji se od nekoliko minuta polaganog disanja koje je ponekad praćeno polaganim pokretima. Ideja ovog dijela treninga je opuštanje misli i pokretanje tjelesne energije. Ovaj dio treninga može se raditi stojeći, sjedeći ili ležeći.

Prednosti Tai Chija

Iako se radi o iznimno polaganoj i nježnoj psiho-fizičkoj aktivnosti, Tai Chi ima niz pozitivnih učinaka na formu vježbača: povećava mišićnu snagu, fleksibilnost, balans te ukupan aerobni kapacitet.

U studiji provedenoj na Stanford University 2006. godine, a objavljenoj u Alternative Therapies in Health and Medicine potvrđeno je da osobe koje prakticiraju Tai Chi, a imaju srčane smetnje već nakon 12 tjedana pokazuju poboljšanje ukupnoj tjelesnoj snazi i fleksibilnosti.

Studije potvrđuju i da Tai Chi poboljšava balans i smanjuje postotak masnog tkiva. Osim toga, poboljšava propriocepciju, sposobnost osjećanja pozicije tijela u prostoru, koja opada s godinama.

Tai Chi u medicini

Ova se vještina koristi kao pomoć kod tretmana kroničnih bolesti, kod bolova u kostima i mišićima, reumatizma, artritisa, Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, Alzheimerove bolesti, raznih psihosomatskih bolesti, itd. Niz je studija koje su potvrdile pozitivne učinke ove istočnjačke metode, a ovdje ćemo izdvojiti samo neke.

U studiji objavljeno 2015. godine u British Journal of Sports Medicine zaključuje se prakticiranje Tai Chija kod osoba koje boluju od kroničnih oboljenja kao što su kronične opstruktivne bolesti pluća, bolesti srca i osteoartritis ne dovodi do kraćeg daha, bolova ili drugih pogoršanja stanja, te poboljšava funkcionalne kapacitete ljudi s ovim bolestima.

Studija provedena na američkom Tufts University 2008. godine pokazala je da Tai Chi poboljšava raspoloženje i fizičku funkcionalnost kod osoba s osteoartritisom u koljenima. Korejska studija objavljena 2008. godine u Evidence-based Complementary and Alternative Medicine pokazala je da Tai Chi ima pozitivne učinke na fleksibilnost i usporavanje razvoja bolesti kod oboljelih od ankilozantnog spondilitisa, bolnog oblika artritisa koji utječe na kralježnicu.

Studija provedena 2008. godine na University of Rochester, a objavljena u Medicine and Sport Science pokazala je da Tai Chi ima utjecaj na poboljšanje kvalitete života i funkcionalne kapacitete kod žena oboljelih od karcinoma dojke ili kod negativnih utjecaja kemoterapije kod ovog oblika karcinoma. Ženama su nakon 12 tjedana zabilježena poboljšanja u aerobnom kapacitetu, mišićnoj snazi i fleksibilnosti.

U časopisu Sleep 2008. godine su objavljeni rezultati studije provedene na University of California, a u kojoj je potvrđen pozitivan utjecaj Tai Chija na kvalitetu i trajanje sna. Iste godine, u Gait and Posture je objavljena studija provedena na Washington University School of Medicine, a u kojoj je potvrđeno da Tai Chi popravlja balans, sposobnost hodanja i ukupno opće stanje kod osoba s umjereno do srednje razvijenom Parkinsonovom bolesti.