Paradoks mehanizma topljenja masti

VAŽNA NAPOMENA:

Odmah na početku ovog članka želim reći dvije bitne stvari:

1. Ja nisam znanstvenik! Informacije u ovom članku nisu proizvod nekog konkretnog znanstvenog istraživanja na temu mehanizma topljenja masti. Ja sam fitness trener koji svakodnevno trenira na desetke ljudi s ciljem poboljšanja njihovog izgleda, zdravlja i kondicije, ali i trener koji svakodnevno radi na svom profesionalnom usavršavanju (čitanjem knjiga i stručnih članaka, pregledavanjem stručnih DVD-a, pohađanjem seminara te održavanjem vlastitih predavanja). I sve to s jednim jednostavnim ciljem: Kako bih što bolje razumio procese koji se događaju u tijelu pod utjecajem treninga i prehrane.
2. Iako sam si dao truda da ovdje iznesene informacije budu maksimalno pouzdane (i osobno u ovom trenutku čvrsto vjerujem u njih – inače ih ne bih niti iznosio), nitko ne može reći da je najpametniji na svijetu i da ima sve odgovore – pa tako ni ja! Prema tome, od vas očekujem da „uposlite svoje moždane vijuge“ i sami procijenite čine li vam se prezentirane informacije kvalitetne i utemeljene na zdravom razumu. Ako da – super! Primijenite ih i očekujte dobre rezultate. Ako ne – opet super! Nastavite dalje po svojim uvjerenjima i nitko se neće ljutiti na vas… :)

Mislim da je to pošteno od mene. A sada, ako ste spremni, možemo u akciju…

Što je mehanizam topljenja masti?

Ukratko, riječ je o teoriji da se masnoće u tijelu najbolje sagorijevaju prilikom dugotrajnih aktivnosti srednjeg intenziteta. Konkretno, govorimo o aktivnostima (trčanju, vožnji bicikla itd.) koje se odvijaju na 120-150 otkucaja srca / minuti, u trajanju od 30 ili više minuta. Zašto baš 30 ili više minuta? Zato što se mehanizam topljenja masti (kako kaže teorija) – ne uključuje prije te granice nego tek nakon nje!

No, unatoč tome što milijuni ljudi diljem svijeta i dan-danas vjeruju u ovu teoriju i treniraju po njoj, ja ću otvoreno reći da se ne slažem s njom i da je smatram – potpuno pogrešnom! A evo i zašto…

Prateći najnovija saznanja iz područja fiziologije vježbanja, dolazimo do nevjerojatne informacije koja kaže: Što je aktivnost nižeg intenziteta, to je udio istopljenih masnoća veći. Što je aktivnost višeg intenziteta, to je udio istopljenih masnoća manji! Paradoksalno, zar ne? (inače, o ovome sam već kratko govorio u jednom od mojih ranijih članaka).

Međutim, kada malo bolje razmislite, zapravo i nije. Naime, kada sjedite doma i gledate TV (aktivnost vrlo niskog intenziteta), zahtjev za dopremom energije u vaše mišiće i organe je vrlo mali – pa će tijelo potrebnu energiju dobaviti iz masnoća. Taj proces ide dosta sporo, ali budući samo sjedite i ne radite ništa tijelo će imati dovoljno vremena da razgradi masnoće i pretvori ih u energiju. Drugim riječima, nalazite se u najboljoj „zoni topljenja masti“. Jedini problem je što ćete s takvom aktivnosti potrošiti mizerno malo kalorija, što je vjerujem svakome jasno…

S druge strane, kada ste npr. na atletskoj stazi i trčite 400 ili 800 metara u najjačem mogućem tempu, zahtjev za dopremom energije u vaše mišiće i organe je – izuzetno velik! Upravo zato, tijelo se neće odlučiti za dobavu energije iz masnoća (jer je taj proces jednostavno prespor) nego će energiju dobaviti iz ugljikohidrata, što ide puno brže i lakše. (Na neki način, to je kao da ste jako žedni i imate dvije mogućnosti: popiti vodu koja se nalazi na 10 m udaljenosti ili vodu koja se nalazi na 1.000 m udaljenosti. Naravno da ćete se odlučiti za ovu koja vam je brže i lakše dostupna) U takvoj situaciji, tijelo se ne nalazi niti blizu „zone topljenja masti“, ali zato troši enormnu količinu kalorija u zadanom vremenu.

Zaboravite kalorije i masnoće!

Problem koji se redovito ponavlja je taj da su ljudi fokusirani na ukupni broj kalorija koji će potrošiti na samom treningu, i na to da što veći udio tih kalorija dođe iz masnoća, pa uporno pokušavaju trenirati u „zoni topljenja masti“. A ja vam otvoreno kažem: Nemojte se zamarati zonom topljenja masti jer uopće nije bitno koliko ćete kalorija potrošiti na treningu, a još manje koliko će njih doći iz masnoća! Znam da vam se ovo čini u suprotnosti sa svime što ste do sada čuli ili pročitali, ali je stvarno tako! A da bi se i sami uvjerili, dati ću vam i jasan, matematički dokaz:

Zamislimo osobu A koja je fokusirana na ukupni broj potrošenih kalorija pa se odlučila trčati 60 minuta u zoni topljenja masti (to je dakle ranije spomenuti raspon od 120 do 150 otkucaja srca / minuti). U tih 60 minuta osoba je potrošila npr. 500 kcal, od kojih je 50% došlo iz masnoća (znači 250 kcal). Budući osoba nije trenirala dovoljno intenzivno – nije proizvela nikakav metabolički podražaj (što je jako bitno)! Samim time, u preostala 23h u danu će bazalnim metabolizmom trošiti npr. 100 kcal / satu, od kojih će 75% doći iz masnoća. Kada sve to izračunamo dobijemo sljedeće: 23h x 100 kcal = 2.300 kcal x 0,75 = 1.725 kcal iz masnoća. Tome još dodamo onih 250 iz odrađenog treninga i dobijemo da je osoba u jednom cijelom danu (24h) ukupno potrošila 2.800 kcal, od kojih je 1.975 došlo iz masnoća (cca 70%).

S druge strane, zamislimo osobu B koja nije fokusirana na ukupni broj potrošenih kalorija nego na kvalitetan, integralni trening. Ta osoba će odraditi 60 minuta kombiniranog treninga koji će uključivati intenzivni kružni trening s utezima (vježbajući cijelo tijelo) + kraći, ali intenzivniji kardio trening. Takvom kombinacijom osoba će potrošiti (u najmanju ruku) također 500 kcal, od kojih će 25% doći iz masnoća (znači 125 kcal, ili dvostruko manje nego osoba A). No, budući je trenirala visokim intenzitetom, osoba B je proizvela dovoljan metabolički podražaj (što je ključni podatak u cijeloj ovoj priči) pa će u preostala 23h u danu bazalnim metabolizmom trošiti 150 kcal / satu (od kojih će 75% doći iz masnoća). Kada sve to izračunamo dobijemo sljedeće: 23h x 150 kcal = 3.450 kcal x 0,75 = 2.587 kcal iz masnoća. Tome još dodamo onih 125 iz odrađenog treninga i dobijemo da je osoba u jednom cijelom danu (24h) ukupno potrošila 3.950 kcal, od kojih je 2.712 došlo iz masnoća (također cca 70%).

Prema tome, dobili smo dvije osobe koje su jednako dugo trenirale (60 minuta), i koje su potrošile jednaku količinu kalorija u samom treningu (500), ali čiji je konačni rezultat (po isteku svih 24h u danu) – drastično različit (3.950 kcal naprema 2.800 kcal – ili 1.150 kcal razlike)! I sve to unatoč činjenici da je osoba A potrošila više kalorija iz masnoća od osobe B u tijeku samog treninga!

Međutim, čarolija kvalitetnog total-body treninga, koji proizvodi dovoljan metabolički podražaj tu tek počinje! Naime, razlika između osobe A i osobe B je 737 kcal iz masnoća – u samo jednom jedinom danu! To sad pomnožite s npr. 3 mjeseca (90 dana) i dobijemo enormnu razliku od – 66.330 kcal! Znate li kolika je to razlika u kilogramima? Punih 7 kilograma direktno iz masnoća! (7,37 kg da budemo točni)

Da, dobro ste pročitali. Osoba B je u istom vremenskom periodu (90 dana), s istom količinom treninga (60 minuta) potrošila 7 kilograma masnoća više nego osoba A!! I sve to bez da se uopće zamarala mehanizmom topljenja masti, brojem potrošenih kalorija, udjelom masnoća u potrošenim kalorijama itd. To ja zovem „zonom topljenja masti“!

Prema tome, glavni zaključak koji želim istaknuti ovim člankom je: Zaboravite na mehanizam topljenja masti jer se mršavljenje ne postiže tijekom treninga – nego satima nakon odrađenog treninga! Ali samo pod uvjetom da ste odradili kvalitetan trening, koji će poslužiti kao „okidač“ za ubrzavanje bazalnog metabolizma!

Za eventualna pitanja, pohvale i/ili kritike na članak, kontaktirajte me na: inteligentnitrening@gmail.com.

Uključite se u diskusije i komentirajte u forum temi - Paradoks mehanizma topljenja masti.

Tihomir Sadibašić je voditelj i glavni trener Fitness studija u TTS Sport Centru u Varaždinu.