Jednu od danas dobro poznatih metoda oblikovanja tijela uspostavio je prije stotinjak godina Joseph Pilates. Njegova tehnika je imala cilj da održi tijelo zdravim pridržavajući se principa mentalno mišićne komunikacije. Postignut je značajan napredak jer se tijelo i um udružuju s ciljem poboljšanja tjelesnog fitnessa.

Razlike od dotad poznatih metoda su:

• nema meditacije i zadržavanja položaja kao u jogi
• nema izoliranih vježbi za mišiće kao u kalanetici
• nema stojeće pozicije i dinamičnih vježbi kao u aerobici

Uz navedene razlike, u pilates tehnici postoje i mnoge inovacije:

• uvodi se pojam "centra moć" kao početne točke svake vježbe
• aktiviraju se najdublji mišićni slojevi
• vježbači se uče stalnoj mentalnoj prisutnosti za vrijeme vježbanja

Klasična pilates metoda je sistem rada temeljen na vježbama istezanja i snage koje u teoriji imaju podjednaku zastupljenost tijekom sata. Fokusira se na mentalnu i mišićnu komunikaciju, te nas uči tjelesnoj svjesnosti. Budući da se svako ljudsko postignuće unapređuje i usavršava, isto se događa i s pilates tehnikom.

Prve značajne pomake možete pronaći u desetak godina staroj body tehnici, čija je inovatorica mr.spec.Ana-Marija Jagodić Rukavina. Promjene su zahvatile sam način izvođenja vježbi i strukturu sata, tako da se vježbe izvornog klasičnog pilatesa rijetko izvode. Brzo širenje body tehnike možemo zahvaliti velikoj ljubavi i predanom radu svih body instruktora ali i pozitivnim subjektivnim doživljajima vjernih vježbača.

Osim subjektivnog doživljaja polaznika, razliku između dviju tehnika najbolje pokazuju znanstvena istraživanja.

U dalje opisanom istraživanju je sudjelovalo 39 ispitanica podijeljenih u dvije grupe. Prvu grupu čine žene u dobi 21 do 40 godinu (mlađa grupa), a drugu žene u dobi od 41 do 60 godina (srednje stara grupa). Svaka je grupa podvrgnuta dvodnevnom testiranju. Prvi dan su ispitanice izvodile vježbe klasičnog pilatesa u trajanju od 40 minuta.

Nakon dva dana ispitanice su izvodile vježbe body tehnike srednjeg intenziteta sa istim trajanjem. U oba slučaja vježbe su se izvodile u poslijepodnevnim satima. Prije samog izvođenja vježbi svaka ispitanica je dobila instrument za mjerenje otkucaja srca (Polar m62) u kojem su zabilježeni osobni podaci (starost, visina, težina, spol) i izračunata je željena zona frekvencije rada srca za svaku ispitanicu posebno. Instrument je pokazivao vrijeme provedeno u aerobnoj zoni, prosječan broj otkucaja srca i potrošnju kalorija u odnosu na ukupno trajanje vježbi (40 minuta).

Prvi analizirani element je prosječna frekvencija srca (fs) za vrijeme vježbanja u trajanju od 40 minuta za mlađu grupu.

Tablica 1.

Bilo je za očekivati da prosječan broj otkucaja srca neće pasti ispod 80. U klasičnom pilatesu fs iznosi oko 100, dok se u body tehnici penje iznad 120. Ispitanice su postigle ispod 60% fs svog maksimuma kod klasičnog pilatesa, a iznad 60% kod body tehnike.

Smatra se da je za sigurno i efikasno postizanje napretka u kardio-respiratornim kapacitetima potrebno doseći između 60 i 70% fs max.

Tablica 2.

U ovoj tablici su rezultati prosječne vrijednosti frekvencije otkucaja srca, ali za srednje staru skupinu. Iako je kod obje grupe fs bio oko 100 u minuti, granica od 60% je smanjena na raspon od 96-100 kod srednje stare skupine kod vježbanja klasičnog pilatesa, a kod body tehnike je iznosila nešto manje od 120 otkucaja u minuti.

Tablica 3.

Iz tablice 3. se vidi da nema razlike između prosječne frekvencije broja otkucaja srca među dvjema starosnim skupinama.

Drugi dio ovog istraživanja pogledajte ovdje.

Objavljeno 18.11.2009.