Vježbaj kod kuće - pogledaj fitness opremu za kućni trening!

Što je kolin i zašto nam je potreban?

Image

Iako izoliran 13 godina prije, službena se i konačna potvrda o otkriću kolina kao nove molekule, dogodila 1862. godine. Naziv mu je dao ujedno i njegov otkrivač Adolph Stecker, a inspiraciju je pronašao u grčkoj riječi „chole“ koja označava žuč te ujedno simbolizira tkivo iz kojeg je po prvi puta izoliran.

Vrlo brzo se spoznala važnost kolina kao sastojka acetilkolina te lecitina, no prva moguća premisa o njegovoj esencijalnosti se pojavila tek 1932. godine kada su istraživanja na psima pokazala kako manjak lecitina inducira stanje masne jetre. Istraživanja na životinjama su se dalje nastavila pa se tako pokazalo kako manjak kolina može kod kokoši dovesti do peroze, odnosno iskliznuća ahilove tetive, a kod štakora do kardiovaskularnih bolesti i hemoragije bubrega…

Jasno se moglo zaključiti kako je kod mnogih životinja kolin esencijalan za normalno odvijanje života te ga zbog toga moraju unositi egzogenim putem, hranom.

jaja

Pogrešna hipoteza

Znanstvenici tog doba su smatrali kako to nije slučaj kod čovjeka te vjerovali kako mi možemo sami stvoriti sve potrebne količine kolina za optimalno odvijanje staničnih procesa. Oh kako su bili u krivu… Trebalo je proći gotovo 50 godina kako bi se srušila ta dogma te proglasilo kolin esencijalnim 1998. godine, zapravo i posljednjim mikronutrijentom.

Sve zahvaljujući novijoj generaciji znanstvenika koji su uočili kako je stanje masne jetre te oštećenja jetre u korelaciji i kauzaciji s manjkom kolina te kako se ista stanja mogu prevenirati unosom adekvatnih razina kolina, koje se postižu nužnim unosom prehrambenih izvora istog, jer ga čovjek nije u stanju sam endogeno sintetizirati u dovoljnim količinama.

kvinoja

Uloge kolina u ljudskom organizmu

Iako je po kemijskoj strukturi najbliži vitaminima B skupine, kolin se ne svrstava, ni u vitamine, ni u mineralne tvari, već je zaseban mikronutrijent s raznolikim i kompleksnim ulogama u ljudskom tijelu:

  • sinteza neuroprijenosnika acetilkolina
  • sinteza membranskih fosfolipida, ponajviše lecitina
  • lipidni transport
  • metabolizam homocisteina

Kolin je prekursor za izgradnju brojnih fosfolipida, a ponajviše lecitina koji je veoma važan sastojak svih staničnih membrana omogućujući adekvatnu strukturu te posljedično funkciju istih. Lecitin također sudjeluje u formiranju VLDL, lipoproteina vrlo niske gustoće, čija je uloga uklanjanje viška masti iz jetre.

Čak 90 % svog kolina u tijelu se utroši na sintezu lecitina, barem 5 – 7 % na sintezu ostalih fosfolipida, također uključenih u sastav stanične membrane, dok se preostalih par % kolina utroši na sintezu acetilkolina, najvažnijeg neuroprijenosnika u ljudskom tijelu te na oksidaciju u betain, molekule koja sudjeluje u metabolizmu homocisteina, gdje kao donor metilne skupine prevodi homocistein u metionin.

Manjak kolina

Iako se do nedavno u svrhu prevencije razvoja defekta neuralne cijevi kod fetusa, važnost pridavala samo folatu (B9), nedavna znanstvena otkrića dokazuju također nužnost osiguravanja adekvatnih razina kolina. Potrebe za kolinom nastavljaju se i nakon rođenja te je u djetinjstvu krucijalan u razvoju kognitivnih funkcija, generalno rečeno u razvoju mozga. Stoga trudnice, dojilje i majke koje svom djetetu ne omoguće dovoljan unos kolina, stavljaju dijete u rizik od neostvarenja svojih kognitivnih potencijala, a u najgorem scenariju i od neuroloških poremećaja.

Istraživanje je pokazalo da kod osoba lišenih egzogenog unosa kolina (hranom), 77 % muškaraca te 80 % žena u menopauzi je razvilo simptome subkliničke disfunkcije organa (masna jetra i oštećenja mišića), baš zbog nedostatkom kolina induciranog poremećenog metabolizma lipida.

Visoke razine homocisteina su povezane s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, a manjak kolina može biti jedan od uzroka tome. Naime kolin se oksidira do betaina koji je donira metilnu skupinu homocisteinu i prevodi ga u „bezazleni“ metionin.

losos

Dnevne potrebe kolina

Preporuke za unos kolina su 425 mg/dnevno za odraslu žensku populaciju te 550 mg/dnevno za odraslu mušku populaciju. Tijekom trudnoće se potrebe za kolinom povećavaju s 425 na 450 mg dnevno, a tijekom dojenja rastu do 550 mg.

Adekvatne razine kolina se osiguravaju tek kada se na endogenu de novo sintezu nadoda i egzogeni kolin iz hrane. Genetika, odnosno genotip može utjecati na naše prehrambene potrebe za kolinom pa zaista se osobe slične dobi, konstitucije i životnog stila, značajno mogu razlikovati u stvarnim potreba za kolinom zbog različitih varijanti gena.

Naime, barem 50 % svjetske populacije moguće ima genetske polimorfizme koji povećavaju potrebe za metilnom skupinom, čiji glavni izvor i donor je kolin, stoga je taj dio populacije pod ozbiljnim rizikom od manjka kolina. U budućnosti bi identifikacija polimorfizama koji utječu na smanjenje ili povećanje potreba za kolinom bila zaista korisna, a osobito za trudnice za koje se smatra da potrebe na kolinu prelaze preporučenih 450 mg.

Prehrambeni izvori kolina su:

  • Pileća jetrica
  • Teleća jetrica
  • Losos
  • Jaje
  • Kvinoja
  • Piletina
  • Govedina

jetrica

Reference:

  1. Zeisel S.H. A brief history of Choline. Ann Nutr Metab. 2012.Vol. 61, 254 – 258
  2. Zeisel S.H., da Costa A. Choline: an essential nutrient for public health. Nutrition Reviews. 2009. Vol. 67, 615 – 623
  3. Wallace T.C. et al. Choline: The Underconsumed and Underappreciated Essential Nutrient. Nutrition Today. 2018 Vol. 53, 240-253
  4. Zeisel S.H. Choline: Critical Role During Fetal Development and Dietary Requirements in Adults. Annu Rev Nutr. 2006, Vol. 26, 229-250
  5. Caudill M.A. Choline Needs. J Am Diet Assoc. 2010. Vol. 110, 1198-1206

Objavljeno 10.09.2020.

Pregledaj povezani sadržaj
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!