Gljive - namirnice prepune vitamina D i vlakana

Image

Jesen je pravo godišnje doba za branje gljiva! Ukusni plodovi prirode, bogati hranjivim tvarima, vegetarijancima adekvatno mijenjaju meso jer su, posebno sušene, bogate proteinima, ali i prilično „zdrava“ namirnica, organizmi koji rastu sami u šumama ili uzgojeni.

Gljive se ne moraju svoditi samo na šampinjone kupljene u trgovačkim centrima - koje imaju najmanje nutritivnih svojstava, dok one koje rastu u osunčanim šumarcima sadrže i obilje D vitamina, prijeko potrebnog kako bismo ojačali imunitet, ali i glukane, glikogen, manitol i hitin. Dobar su izvor vlakana zbog svoje strukture.

Nakon prvih kasnoljetnih i jesenjih pljuskova, šume obiluju gljivama. Stoga, iskoristite sunčane i tople vikende koji su pred nama za šetnju šumama i berbu gljiva – uz stručnu pomoć ukoliko sami ne znate raspoznavati otrovne od jestivih gljiva.

Kako bismo vam olakšali, upoznat ćemo vas s nekim gljivama koje rastu u našim šumama, a vrlo su prepoznatljive i teže ih je zamijeniti s otrovnima. U svakom slučaju, savjetujemo obuku prije branja u nekom od klubova gljivara ili konzultacije s dobrim poznavateljem gljiva koji će pregledati gljive koje ste ubrali i posavjetovati vas . Nipošto se nemojte upuštati u branje i konzumaciju gljiva koje ne poznajete.

Ciganka

Ciganka

Ciganku ćemo pronaći po crnogoričnim i bukovim šumama; od srpnja do studenog. Raste u skupinama. Ova gljiva vrlo je cijenjena i dobrog okusa, slažu se ljubitelji – može se pripremati na više načina; od konzerviranja u octu ili sušenja, kako bismo je mogli konzumirati cijelu zimu jer sadrži antivirusna svojstva. Mlada gljiva ima zatvoren smeđe žuti okruglasti klobuk, koji kasnije postaje zvonast i smećkast. Stručak može biti od 6-14 cm visok, 1-2 cm širok , crvenkast, pri dnu odebljao i često crvljiv. Prstenak je mekan; može biti bjelkast, svjetlo ljubičast ili žućkast, a nestaje kad gljiva naraste.

Češnjevka

Češnjevka

Ubrzo nakon pljuskova požurite po češnjevku jer na suncu brzo ugiba. Naći ćete na rubovima šuma i pretežno po crnogoričnim šumama, na pašnjacima, a često ćete je ugledati kako raste na korijenju drveća. Cijenjena je prije svega zbog svoje arome- po mirisu bijelog luka te se stoga najčešće koristi kao začin i to svježa ili sušena – kakvu je možete godinama čuvati.

Češnjevka je mala gljiva, s tankim žućkastim ili crvenkasto smećkastim klobukom, vijugavim i naboranim na rubovima. Listići ispod klobuka su prirasli, rijetki i bjelkasti, široki 1 mm; stručak visok od 2-5 cm, vitak i žilav, iznutra šupalj, crno smeđe boje.

Golubinja vitezovka

Golubinja vitezovka

Evo još jedne vrlo kvalitetne i ukusne stanovnice listopadnih i crnogoričnih šuma, rastu u skupinama – prepoznat ćete je po klobuku, koji je prvo polu kuglast dok je gljiva mlada, a kasnije se raširi i do 10 cm. Svilenkaste je površine, bijele boje, a na sredini zna imati ružičaste, plavkaste, ljubičaste ili žućkaste pjege. Rub klobuka je valovit i nazubljen, a listići gusti i u početku bjelkasti, kasnije crvenkasti ili plavkasti. Stručak je visok od 4-7 cm, pun i vlaknast, s donje strane zelenkasto ili plavkasto pjegav.

Možete je pripremati na gulaš, ili na drugi vama omiljeni način, a mlade golubinje vitezovke dobre su za konzerviranje u octu.

Grmača

Grmača

Grmača je jedna od najrasprostranjenijih gljiva u listopadnim šumama, stoga je i vrlo česta na tržnicama, a koncem rujna uglavnom završava njezina berba. Vrlo je ukusna, zato je gljivari često uspoređuju s vrganjem, a neki gastronomi tvrde kako je i bolja od samog „kralja“ gljiva. Raste u busenu koji sačinjava mnogo malih gljiva. Ima žućkasto-smeđe klobuke, zvonaste, prekrivene bradavičastim vlakancima.

Kad gljiva naraste mogu se raširiti i do 10 cm, a u sredini ispupčeni. Rubovi su im uvijeni, a ukoliko se osuše, na površini popucaju,a ispod se vidi bijelo meso. Listići su blijedo crveni, a kasnije smeđi. Stručak je vlaknast, vitak, savijen, u gornjem dijelu svjetliji, prema dolje tamniji.

Pečurka

Pečurka

Pečurka je jedna od najboljih jestivih gljiva, raste na livadama i pašnjacima, a najbolje joj odgovaraju tla pognojena konjskim gnojivom. Pronaći je možete sve do studenog, a lako se razlikuje od otrovnih vrsta. Može se pripremati na više načina, kuhana, pečena, ali i sirova u ulju sa začinima.

Dok je mlada klobuk joj je okruglast, dok se kasnije širi polu kuglasto ili zvonasto te dosegne i do 10 cm. Prekriven je glatkom bjelkastom ili smećkastom ovojnicom. Listići su kod mlade gljive bjelkasto ružičasti, a kasnije tamne, postaju smećkasti ; smeđe ružičasti i tamnosmeđi.

Upravo listići ih razlikuju od otrovnih pupavki, čiji listići uvijek ostaju bijeli. Često do kobne zamjene u ovih gljiva dođe kad se beru još mladi primjerci kod kojih su u obje vrste listići bjelkasti pa se lakše zamijene. Stručak je bijel,6-8 cm dug i do 2 cm širok, a na gornjem dijelu ima odmaknut prstenak. Meso se na pritisak zacrveni i ugodnog je mirisa.

Puza

Puza

Puzu je vrlo jednostavno prepoznati jer je specifičnog izgleda, polu kuglastog žućkastog ili crvenkasto smeđeg klobuka kod mladih gljiva, prekrivenog malo tamnijim ljuskama koje su najgušće koncentrirane u sredini .

Kod „odrasle“ gljive, klobuk može doseći promjer do 10 cm, a ljuske se prorijede ili nestanu. Listići i stručak također su smećkaste nijansi, obično malo svjetliji od klobuka; malo razmaknuti i srasli sa 5-12 cm dugačkim stručkom. Puza raste između kolovoza i studenog u crnogoričnim, bukovim i hrastovim šumama, kao saprofit na korijenju drveća ili na panjevima.

Od klobuka i gornjeg dijela stručka može se kuhati varivo, a često je se konzervira u octu. Obavezna je termička obrada jer je sirova izuzetno teško probavljiva, a kod osjetljivih konzumenata može uzrokovati i lakša trovanja.

Sunčanice

Sunčanice

Jedna od najpoznatijih, ali i najukusnijih gljiva zacijelo je sunčanica. Mnogi joj pridaju i titulu najljepše gljive zbog pravilnog oblika i ukrašenog klobuka. Raste po bjelogoričnim šumama i čistinama, a raste do listopada.

Kod mlade gljive klobuk je zatvoren, a otvoren može doseći i promjer od 30 cm. Bjelkasto smeđe je boje sa smećkastim ili crveno smeđim ljuskicama , u sredini ispupčen, a na rubovima izreckan. Listići su bijeli, gusto raspoređeni i mekani, odijeljeni od stručka koji može narasti preko 30 cm. Na površini je bjelkast sa prstenastim smeđim šarama, u sredini šupalj i ne može se odvojiti od klobuka.

Sunčanica se preporuča pripremati panirana, naročito njeni mladi, još zatvoreni klobuci, na roštilju ili pečeni. Često ga se konzumira i sirovog jer je i takav ukusan, a miriše po bademima.

Objavljeno 18.09.2013.

Pregledaj povezani sadržaj
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Dojam sadržaja
13
1
Podijeli s prijateljima!