Sindrom sportskog srca
Zdravlje

Sindrom sportskog srca

Iz godine u godinu, iz dana u dan, pred sportaše se postavljaju sve veći zahtjevi te se granice ljudskih mogućnosti svakodnevno pomiču prema naprijed. Dokaz tome je i činjenica da seniorske svjetske rezultate od prije 30 godina danas nadmašuju juniori.

Promjene u organizmu koje izaziva intenzivan trening su velike te mogu biti funkcionalne i anatomske, i to kako kratkoročne - za vrijeme treninga i neposredno nakon, tako i dugoročne - poslije više godina treniranja.

Tjelesnu aktivnost visokog intenziteta omogućava pravilno funkcioniranje i kooperacija niza organa i organskih sustava, a kardiovaskularni sustav u ovom procesu ima centralnu ulogu. Da bi se aktivnim mišićima dopremila dovoljna količina kisika pri ponavljanim naporima visokog intenziteta srce podliježe morfološkim, funkcionalnim i elektrofiziološkim promjenama koje nazivamo sindrom sportskog srca ili samo sportskim srcem tj atletskim srcem.

Srce

Sportsko srce je složen fenomen, još uvijek nedovoljno istražen, kako u anatomskom i funkcionalnom smislu, tako i sa aspekta njegovog odnosa prema zdravlju. Ono je "siva zona" između fiziologije i patologije, dakle nepoznato i podložno različitim tumačenjima. Tijekom zadnjih nekoliko godina, bili smo svjedoci nekolicine iznenadnih smrti vrhunskih mladih sportaša koje su se povezivale s treniranjem. Interes pobuđen ovim tragičnim događajima, izazvao je brojne rasprave. Jesu li se ti tragični događaji mogli spriječiti i čime su bili izazvani?

Srce

Sportsko srce je benigno povećanje srčane mase sa specifičnim morfološkim promjenama i predstavlja fiziološku adaptaciju na opterećenje izazvano sportskim treningom. Odlikuje se povećanjem srca u cjelini, sa povećanjem njegovih šupljina i debljine srčanog mišića, kao i povećanjem ekonomičnosti srčanog rada u mirovanju i u uvjetima fizičkog napora povećanjem njegovih maksimalnih funkcionalnih kapaciteta. Također, osim povećanja srčanog mišića u cijelosti, povećavaju se i kapilarizacija i sadržaj mioglobina u miokardu.

Bavljenje sportom također dovodi do smanjenja arterijskog krvnog tlaka, kako sistoličkog, tako i dijastoličkog, te povećanja radnog kapaciteta uz postizanje bržeg oporavka nakon akutnih opterećenja. Srčana potrošnja kisika u naporu je manja, što povećava srčanu rezervu, a pumpna funkcija srca poboljšana. Povećava se prokrvljenost skeletnih mišića, poboljšava inzulinska rezistencija i lipidni status.

Fenomen sportskog ili atletskog srca u modernoj sportskoj medicini i medicini uopće predstavlja značajno pitanje. Samom činjenicom da u okviru sindroma „sportskog srca“ dolazi do uvećanja i zadebljanja srčanog mišića, postavljaju se pitanja diferenciranja ove fiziološke hipertrofije od patološke koja se viđa u brojnim kardiološkim i nekardiološkim bolestima.

Pojam sportskog srca opisan je prvi puta davne 1899 godine od švedskog liječnika S. Henschena, s obzirom da su u to vrijeme polemike u vezi ovog fenomena već naveliko uzele maha. Doktor Hope, jedan od najvećih autoriteta u izučavanju bolesti srca 19. stoljeća, u to je vrijeme objavio da ne poznaje tako originalnu bolest srca kao što je ona izazvana intenzivnim veslanjem.

Kod sportske populacije srčana frekvencija nije povećana, čak je i smanjena u odnosu na netreniranu populaciju. Registrirane su srčane frekvencije u mirovanju od tek 30 otkucaja u minuti (najčešće kod biciklista), ali uobičajena frekvencija kod sportaša iznosi 40 otkucaja u minuti. Bitna razlika se javlja u pogledu udarnog volumena koji je znatno veći kod treniranih pojedinaca. Kod netrenirane osobe, minutni volumen srca povećava se povišenjem srčane frekvencije dok se kod treniranog sportaša minutni volumen povećava povećanjem udarnog volumena. Minutni volumen u mirovanju kod trenirane i netrenirane osobe ne razlikuje se značajno.

Najveća sportska srca nalazimo kod sportova izdržljivosti. Na prvom mjestu su skijaši trkači i biciklisti, sa srčanim obujmom preko 1100ml, plivači, kanuisti, hrvači i dugoprugaši sa oko 1000ml, te veslači i nogometaši sa srčanim obujmom oko 900ml. Sprinteri i gimnastičari imaju srce veliko oko 800ml, a najmanji obujam, ispod 700ml imaju igrači golfa. Kod sportašica nisu uočene tako značajne promjene u volumenu. Težina srca sportaša iznosi 300-400g (normalna težina 300g). Kad bi srce doseglo tzv. kritičnu masu od 500g tada bi bilo ugroženo jer se paralelno s pojačanom hipertrofijom ne stvara dovoljan broj kapilara koje bi miokard dostatno snabdijevale kisikom.

Da li će kod sportaša doći do povećanja srca i u kojem stupnju, ovisi o vrsti sportske aktivnosti, intenzitetu treninga, duljini sportskog staža, spolu i konstitucijskim obilježjima.

Morfološke adaptacijske promjene karakteristične za sportsko srce su različite za različite sportske aktivnosti. Suštinska razlika u tipu sporta ogleda se u mehanizmu nastanka srčane hipertrofije.

Kod kontinuiranog dinamičkog opterećenja (aerobni sportovi), kojeg karakteriziraju ritmičke izotoničke kontrakcije velikih mišićnih grupa, a čiji je rezultat vidljivo kretanje u prostoru, mišići se ponašaju kao mišićna pumpa, vraćajući krv u srce, najviše ga opterećujući volumenom krvi koja u njega pristiže te sukladno tome kod ovih sportova dolazi do najvećeg povećanja srčanog mišića. Zbog potrebe većeg volumena dolazi do proširenja lijeve šupljine srca dok miokard hipertrofira kako bi se prilagodio većem stresu na svoju stijenku.

Nasuprot tome, sportovi u kojima su sportaši podvrgnuti kraćem, ali intenzivnijem opterećenju (npr. dizači utega) može postojati značajno povećanje u srčanoj masi, ali bez povećanja srčane šupljine. Sportaši podvrgnuti izometričkim treninzima pokazuju i značajnije zadebljanje stijenke. Kod treninga brzine i snage većinom se vidi periferna mišićna hipertrofija s malim ili nikakvim promjenama volumena.

Genetski faktori također imaju utjecaja kada je u pitanju povećanje mase miokarda pod utjecajem sportskog treninga.

Zanimljiv je podatak da se adaptacijske promjene karakteristične za sportsko srce mogu uočiti već i u ranoj mladosti, u dobi od samo 5 godina.

Do 30-tih godina prošlog stoljeća povećano srce sportaša smatralo se štetnom pojavom te se povećanje povezivalo sa hipertrofijom. Mnoga istraživanja dokazala su kako je sportsko srce zdravo srce i definitivno nije samo po sebi uzrokom iznenadne smrti sportaša. Međutim, da bi se izbjegli bilo kakvi incidenti na sportskim terenima potrebno je provođenje temeljitih sistematskih pregleda kako bi se pravovremeno otkrilo eventualno postojanje bilo kakvih strukturalnih ili funkcionalnih anomalija srca.

Kakav vam je članak?
Pročitaj i ovo:
Na forumu ima 2 komentara na ovu temu
Forum
Svi komentari na temu: Sindrom sportskog srca

Dosta poucno,opsirno,interesantno,puno mi se dopada.
roca
29.07.13. u 22:39
line
Odlican clanak. Voljela bih cuti jos i vise o ovoj temi, npr. kad reagirati. Pitanje je sto se s ostatkom tijela dogadja kad se otkucaji u mirovanju spuste na oko 40ak BPM i manje, ako ima istrazivanja i na tu temu, sigurno bi bilo super vidjeti. Takodjer (iako sam sigurna da je to vec prespecificno), kako utjece na razlicite spolove. Naime, vecina istrazivanja bavi se muskarcima ili mijesanom populacijom...
belfegora
24.07.17. u 10:31
line
Opcije
Isprintaj
Veličina slova

Objavljeno: 05.04.2011
Piše:
Mirjana Kolac, prof. kineziologije