Doping u sportu

Image

„Nisam siguran da možemo dobiti rat protiv dopinga“ riječi su to medicinskog direktora Međunarodnog olimpijskog odbora Patricka Schamasch-a i nadovezao se „doping je varanje, a varanje je u ljudskoj prirodi.“

Te riječi odaslane su još davne 2004. godine netom prije OI u Ateni. Nakon tog natjecanja potrošilo se mnogo tinte oko svih doping skandala koje su ih potresle. Glavna vijest cijelih igara je bila diskvalifikacije Kostasa Kenterisa i Katerine Thanou na sam dan otvaranja Igara.

Kostas Kenteris

Već tada se znalo da je Kostas Kenteris trebao biti zadnji nosač olimpijskog plamena i čovjek koji ga je trebao upaliti. Šok i nevjerica proširile su se kao požar, a novinari dobili odličnu vijest za prodaju novina.

Simbolika ili ne, ali diskvalifikacija Kenterisa dobar je pokazatelj kakav rat vode sportaši i World Anti Doping Agency. Vječno nadmetanje između „policajaca i lopova“ u kojem lopov uvijek ima startnu prednost.

Pitanje dopinga staro je isto koliko i sport. Povijest pokazuje mnoge primjere koji uvelike demonstriraju da nadmetanje (u ovom slučaju sportsko) uvijek rađa one koji su spremni otići korak dalje. Granice postavlja društvo u cjelini i oštro osuđuje svako kršenje istih.

Isto tako, sportaši su pod povećalom jer se od njih očekuje mnogo. Fair play, zdravo tijelo i duh, viteška borba. Nažalost, profesionalizacija sporta je to promijenila, ali naša očekivanja su ostala ista. Zašto je to tako, sigurno slijedi iz dogme da je sport čist i da ga „truju“ samo pojedinci koji ne bi uspjeli u njemu da ne varaju. Sebe i svoje suparnike.

I u biti tu se postavlja glavno pitanje. Zašto bi neki sportaš ili ekipa riskirali svoje zdravlje, društvenu osudu i u krajnjem slučaju zatvor radi sportskih rezultata. Odgovor nije jednostavan, ali sigurno je zaslužna činjenica da se njime može riješiti vlastita egzistencija i bijeg iz društva koje je manje ili više nerazvijeno. A kako onda objasniti upotrebu anaboličkih steroida i ostalih stimulansa među rekreativcima?

Takva i ostala pitanja pokušati ćemo odgovoriti u ovom tekstu. Nije mi namjera opravdavati sportaše ili osuđivati ih, ali pojednostavljene crtice o tom problemu koje možete pročitati u dnevnom tisku sigurno nisu dostatne za opis cijele priče i služe jedino za dolijevanje ulja na vatru.

Koliko su dopingirani sportaši u prednosti u odnosu na „policajce“ koji ih hvataju svjedoči činjenica da su prve olimpijske igre održane 776.g. pr. N.e, a Svjetska antidoping agencija je osnovana 1967. godine.

Ta golema razlika ne može nestati preko noći i ako ništa drugo, garancija je manjih ili većih skandala.

Ali da ne dužim previše, objasnit ćemo što je to doping. Prema WADA-i, doping je definiran kao svaka upotreba sredstva ili metoda koje poboljšavaju sportsku izvedbu, a da pri tome može više ili manje naštetiti zdravlju sportaša. U velikoj mjeri riječ je o legalnim medikamentima koji se koriste za liječenje brojnih bolesti ljudi i životinja.

Doping postaje onog trenutaka kada sportaš upotrijebi takav lijek (koji je na listi zabranjenih supstanci) za poboljšanje svojih psiho fizičkih sposobnosti da bi bio, na ovaj ili onaj način, konkurentniji u odnosu na suparnike.

Prilikom uzimanja uzoraka urina ili krvi uzimaju se dva uzorka A i B. Testira se uzorak A i ukoliko on bude pozitivan tek tada se testira uzorak B. Ono što je sad tu dosta važno MOO zahtijeva potpuni silencio stampa dok se ne testira B uzorak. Koliko se to poštuje procijenite sami.

Povijest

Ljudima je već tisućljećima poznata uloga testisa u pravilnom i zdravom razvoju muškaraca. Željeći podrobnije istražiti njegovu ulogu znanstvenici su u 19. st započeli prva istraživanja i eksperimente. Prve hipoteze o ulozi testosterona su bile da on djeluje preko središnjeg živčanog sustava. No eksperimenti Arnold Adolph Bertholda iz 1849. na pijetlovima dovode do zaključka da je djelovanje testosterona na cijeli organizam.

Mnogo godina kasnije, njemački znanstvenici za vrijeme drugog svjetskog rata su shvatili potencijale koje androgeni hormoni posjeduju te su svoja istraživanja usmjerili u učinke raznih derivata testosterona. Tako do 1955. godine, u samo jednoj farmaceutskoj kući, stvoreno više tisuća derivata i testosteronu analognih hormonskih supstancija. Takva velika paleta znanstvenicima je omogućila da testosteron mogu prilagođavati u željenom pravcu neznatnim mijenjanjem njegove kemijske strukture.

Razumijevanje uloge testosterona u ljudskom organizmu je od presudne važnosti za odgovor na pitanje zašto ih sportaši uzimaju.

„Testosteron je hormon koji prvenstveno regulira muške spolne funkcije. Glavni je predstavnik skupine hormona s androgenim djelovanjem i proizvode ga uglavnom tzv. intersticijske stanice u testisima u različitim količinama. Određena količina stvara se i u nadbubrežnim žljezdama te enzimatskom pretvorbom njegovih prohormona u perifernim tkivima.“

Osim rasta i razvoja muškog tijela, testosteron ima golem utjecaj na rast ili anaboličke promjene u organizmu koje se sastoje u stvaranju pozitivne bilance dušika i unutarstaničnih elektrolita.

I iako testosteron usko vežemo uz muškarce, koji ga dnevno luče između 2.5 i 11 mg, žene ga također imaju, ali količina je znatno manja i varira oko 0,25 mg.

U površnim analizama, za testosteron se smatra da potiče sinteze proteina u tijelu uslijed čega dolazi do povećanja mase, snage, brzine i eksplozivnosti mišića kao i ubrzanog oporavka nakon intenzivnih treninga.

Važno je napomenuti da on djeluje i antikatabolički, odnosno sprečava razgradnju proteina i potiče utilizaciju masnog tkiva. Time se tijelo brže oporavlja od treninga i brže dolazi do superkompenzacije (podizanje sposobnosti sportaša na višu razinu).

Ono što će prosječni rekreativac u teretani sigurno primijetiti kod svojih kolega koji koriste neki od derivata testosterona jest njegov utjecaj na SŽS. Mozak ima izuzetno mnogo androgenih receptora te se smatra da se njihovom aktivacijom dolazi do pojačane kolinergične, adrenergičke i dopaminergičke aktivnosti. Rezultat toga jest pojačana psihička spremnost sportaša, pojačan libido, agresivnost, ali i „kratak fitilj“ i tjeskoba.

Najpoznatiji derivati testosterona su:

  1. Winstrol
  2. Nandrolon
  3. Oxandrolon
  4. Deca Durabolin

Neki od najpoznatijih skandala u sportu usko su povezani uz zloupotrebu ovih supstanci.

Ben Johnson nije ni sumnjao da će postati sinonim za doping u sportu. Nakon što je istrčao 100m za tada nevjerovatnih 9.79 sec, Kanada je slavila novog heroja. Ali stanozolol koji je pronađen u njegovom urinu dan nakon utrke uništio mu je karijeru te je protjeran s OI kao najveći zločinac i čudovište iz laboratorija. Njegovi kasniji pokušaji povratka u vrhunsku atletiku su propali. Trenutno radi na svojoj autobiografiji Seul to soul i uživa u mirnom životu s svojom kćeri i unukom u Kanadi.

Ben Johnson

Marion Jones se smatrala nasljednicom Florence Griffith Joyner. Ova sprinterica imala je fenomenalna vremena na 100m te je javnost s nestrpljenjem čekala kada će „pasti“ i taj rekord. Ono što se dogodilo bila je čista suprotnost. Nakon osvojenih 5 medalja na OI u Sydneyu pala je na doping kontroli i otvorila pandorinu kutiji zvanu BALCO. Sve medalje su joj oduzete te je provela par mjeseci u zatvoru radi laganja federalnim vlastima SAD-a.

Marion Jones

BALCO - Bay Area Laboratory Co-operative čiji je osnivač Victor Conte 2003 dolazi pod istragu o zloupotrebi droga u sportu. Nalazi su pokazali da je laboratorij stvorio i distribuirao THG (tetrahydrogestrinone). Također poznat pod nazivom „clear”. Ono što je najzanimljivije i svakako zabrinjavajuće jest činjenica da postojanje ovog derivata testosterona nije ustanovila niti jedna doping kontrola. Istraga je pokrenuta na temelju anonimne dojave za koju se poslije ispostavilo da je autor Trevor Graham (atletski trener).

Ricardo Agricola. Javnosti relativno nepoznat doktor. Ali njegov slučaj uzdrmao je talijanski nogomet. 2004. godine osuđen je na 22 mjeseca zatvora radi administriranja zabranjenih supstanci nogometašima Juventusa tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Na suđenju svjedočile su brojne zvijezde tog kluba koje su redom negirale da su znale da koriste zabranjene supstance.

U tom razdoblju Juventus je osvojio:

  • 3 naslova talijanskog prvaka
  • 1 talijanski kup
  • 2 superkupa
  • pobjednik lige prvaka
  • 2 puta igrali u finalu lige prvaka
  • 1 kup UEFE
  • 1 UEFA superkup
  • 1 intertoto kup

Nitko iz kluba osim Agricole nije kažnjen niti su im oduzeti trofeji iz tog razdoblja.

Razni slučajevi pozitivnih nalaza na doping kontrolama u biciklizmu su postale svakodnevna pojava i pravi mali imenik „krivih” bi trebao da ih se sve nabroji. No prije nego što odapnemo strijele osude spram tih ljudi moramo proći par činjenica.

  • Isključivo mali broj biciklista zarađuje dovoljne količine novaca za mirnu mirovinu
  • Veliki broj biciklista konkurira sa svako mjesto u momčadi
  • Postoje samo 3 velike utrke u godini (Giro de Italia, Tour de France i Vuelta)
  • Velike utrke imaju prosječno 19 etapa u 21 dan
  • Duljina Toure de France je prosječno 3642 km

Uzimajući samo ove parametre, nije teško zaključiti zašto je biciklizam bio poligon za testiranje raznih „preparata”.

Lance Armstrong

Baš kad sam mislio da će većina ovog teksta biti o Lance Armstrongu, spomenuti ćemo incident s Alberto Contadorom. Za sve koji ne znaju, on je ponajbolji biciklist današnjice koji je pao na doping testu i to na supstancu Clenbuterol. Ima raznih teorija kako takva supstanca može završiti u hrani, ali to ne opravdava sportaša koji je izravno odgovoran za sve što unese u organizam i samim time podložan sankcijama nadležne federacije (u ovom slučaju biciklističke).

Ali kako ništa u životu nije jednostavno, pojavile su se nove okolnosti slučaja. Uzorak koji je uzet dan ranije je bio negativan. Kako onda objasniti tako malu količinu Clenbuterola u uzorku samo dan kasnije. Ovaj slučaj će zasigurno postati jedan od šlagera sezone za sve novinare.

No da ne zaboravimo rekreativce u cijeloj priči. Glavno pitanje se samo nameće. Zašto bi neki prosječan čovjek koji se rekreativno bavi sportom uzeo potencijalno opasne tvari. Odgovori čuče skriveni, ali poruke koje se naziru između redaka su očigledne.

Kult tijela, ljepote te zdravog i sportskog izgleda su ideal koji većina želi postići. Zatim, uspješni sportaši-manekeni koji kroz svoju karijeru prodaju svoj način života (više ili manje glamurozan), razne proizvode, su postali ideali savršenog života. Naravno, svatko tko je ušao u meritum stvari, zna koliko je istina daleko od prikazane stvarnosti.

Negativne strane zabranjenih supstanci su već poznate i nema potrebe se baviti previše njima, ali ih nikako ne treba isključiti. Posljedice se NIKADA ne dešavaju ljudima koji su vam prodali preparat ili prijatelju iz teretane koji vam ih je preporučio. Desiti će se vama. Potpuno razumijevanje istih je krucijalno. Banaliziranje problema je prisutno samo kod neznalica i totalnih ignoranata.

U biti, najbolji prikaz kompleksnosti cijelog problema možete vidjeti u dokumentarnom filmu Bigger, Faster, Stronger.

Važno: Ovaj članak napisan je u informativne svrhe i fitness.com.hr ne potiče nikakve oblike doping sredstava!

Objavljeno 29.08.2012.

Pregledaj povezani sadržaj
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Dojam sadržaja
17
1
Podijeli s prijateljima!