Ne mogu pisati o plesu na šipci a da ne spomenem i moguće povrede kod ovakvog treninga.

Kod početnika/ca najčešći su hematomi na nogama zbog pogrešnog načina hvatanja šipke. Obično početnici skaču u okret i pritom udare nogom u šipku ili ju prejako stišću nogama pa nastaju hematomi. Hematomi kod iskusnijih vježbača i nisu uobičajeni osim kod pretreniranosti. Sami po sebi hematomi i nisu ozbiljnija povreda ali sam ih spomenula zbog učestalosti osobito kod početnika.

Od ozbiljnijih povreda kod plesa na šipci treba spomenuti povrede mišića od kojih su najčešća istegnuća mišića ruku i ramena. jako je važno naglasiti i ponoviti koliko god treba puta (početnicima ali i iskusnijim vježbačima) da se pri izvođenju okreta na šipci nikada ne "visi" iz ramena već se moraju aktivirati bicepsi i tako zaštiti rame.

U kasnijim stupnjevima vježbanja kada su najčešće pozicije glavom dolje na šipci postoji jedna doza rizika od pada sa šipke. Treba imati mekanu podlogu za ublažavanje pada. Nasreću padovi su zaista rijetkost. Osobe koje vježbaju duže vremena već imaju dovoljno snage u mišićima ruku, trbušnim i leđnim mišićima da se mogu održati na šipci u takvim pozicijama. Malo je teže osobama koje se jače znoje (pogotovo ako se znoje dlanovi) jer im šipka može proklizavati. Zbog toga se koristi tekući magnezij koji se maže na ruke i/li šipku.

Da bi se izbjegle povrede najvažnije je zagrijati mišiće prije vježbanja na šipci te vježbati pod stručnim vodstvom. Za svaki okret i  poziciju na šipci postoji ispravan način izvođenja kojeg vam instruktor/ica treba pokazati i detaljno objasniti. Vježbati treba postupno. Ako početnici iz znatiželje pokušavaju izvesti nešto za što njihovo tijelo nije dovoljno ojačalo izlažu se riziku od povrede. I, naravno, na kraju svakog treninga treba napraviti nekoliko vježbi istezanja kako bi se mišići zaštitili od budućih povreda i tijelo vratilo u stanje prije vježbanja.