Negativne posljedice prekomjernog vježbanja

Image

Prema dosadašnjim istraživanjima očigledno je da postoje prednosti redovitog i umjerenog vježbanja jer mnogi radovi upućuju na snažne psihološke i fiziološke prednosti umjerenog vježbanja. Ipak, prekomjerno vježbanje može imati negativne posljedice kao što su ovisnost o vježbanju i pretreniranost.

Djevojka pokazuje mišiće u teretani

Prekomjerno vježbanje može rezultirati smanjivanjem učinkovitosti imunološkog sustava u borbi protiv bolesti i povećanjem negativnog psihološkog raspoloženja. Na praktičan način, vježbanje možemo razmatrati kao slijed od nedostatnog vježbanja do prekomjernog vježbanja.

Negativne psihološke i biološke posljedice povezane su s nedostatnim ili prekomjernim vježbanjem. Koliko je vježbanja previše, složeno je pitanje za sportaša. Sportaši neprestano izazivaju osjetljivu ravnotežu između treniranja i prekomjernog treniranja budući da uspjeh u sportu ovisi o treniranju.

Ovisnost o vježbanju

Ovisnost o vježbanju smatra se psihofiziološkom ovisnošću o redovitom programu vježbanja. Osoba ovisna o vježbanju gubi prednosti redovitog, umjerenog vježbanja. Nastupa poremećaj raspoloženja kod ovisne osobe u slučaju odstupanja od redovitog rasporeda vježbanja.

Vježbanje izaziva osjećaj euforije

S atribucijskog gledišta, ovisnika o vježbanju kontrolira aktivnost, za razliku od kontrole nad aktivnostima. U usporedbi s neovisnim vježbačima, ovisni vježbači prijavljuju nemir i stres prije vježbanja. Također pokazuju veći stupanj depresije, anksioznosti i opće nelagode ako odstupe od rasporeda vježbanja. Važno obilježje ovisnika jest ustrajnost u vježbanju bez obzira na bol ili ozljedu (Anshel, 1991).

Vježbači ovisni o vježbanju najčešće se opisuju dvama terminima:

Najustrajniji vježbač obično je ovisnik o vježbanju. On je vježbač koji sudjeluje i neposredno trenira za natjecanja izdržljivosti koja zahtijevaju dugotrajniji napor i ustrajnost. Često su ta natjecanja izdržljivosti „super događaji“ u rasponu od 50 do 100 milja. Chapman i Castro (1990), razvili su ljestvicu ovisnosti o trčanju (LJOT), Running Adeliction Scale – RAS za mjerenje ovisnosti o vježbanju.

Još jedan termin za opisivanje ovisnika o vježbanju jest pasionirani trkač. Veći je broj pasioniranih trkača od trkačica. Pasionirani trkači visoko su motivirani za vježbanje, a kada su spriječeni, doživljavaju pojačan osjećaj anksioznosti i nezadovoljstva, (Conboy, 1994; Ogles i sur., 1995).

Pretreniranost

Pretreniranost je slabo psihofiziološko funkcioniranje, koje ne treba brkati s fiziološkim principom dodatnog opterećenja treninga, a koje je potvrđena nesposobnost prilagodbe na stres treniranja.

Pretreniranost

Manifestira se mehaničkim opterećenjem (vezivno tkivo, hrskavice i kosti), metaboličkim opterećenjem (nedostatne razine glikogena) i psihološkim opterećenjem (poremećaj raspoloženja). Moguće je povezati pretreniranost s umorom tijekom natjecanja, padom izvedbe, poremećajem raspoloženja, emocionalnom nestabilnošću, sniženom motivacijom i podložnošću zarazama zbog pada imunološke funkcije (Kuipers, 1996).

S biološkog gledišta, čak akutni napadi pretreniranosti mogu rezultirati i usporenim imunološkim odgovorom (Fry i sur., 1994; Shephard i Shek, 1994). Nesposobnost imunološkog sustava u borbi protiv zaraze i bolesti izlaže sportaša negativnim posljedicama vezanim uz pretreniranost.

Jedan od pokazatelja pretreniranosti jest poremećaj raspoloženja. Biopsije vježbanih mišića upućuju na jasnu povezanost između sniženog mišićnog glikogena i porasta poremećaja raspoloženja (Puffer i McShane, 1992). Praćenje poremećaja raspoloženja primjenom Profila stanja raspoloženja (PSR), Profile of Mood States – POMS, preporuča se kao način prepoznavanja nastanka istrošenosti i pretreniranosti.

Poremećaji raspoloženja su također povezani s ličnošću sportaša. Sportaši kod kojih je izražena čvrstoća kao obilježje ličnosti pokazuju nižu učestalost poremećaja raspoloženja tijekom treniranja.

Pojedinci izraženije mentalne čvrstoće mogu promijeniti svoju procjenu stresa, nastalog zbog pretreniranosti, u manje stresan oblik (Gross, 1994). Također je zanimljivo zabilježiti dugotrajnost posljedica poremećaja raspoloženja. Prema Kirbyu (1996), u nekim je slučajevima potrebno i nekoliko tjedana za povratak na prvotnu razinu.

S obzirom na važnu vezu između pretreniranosti i poremećaja raspoloženja, logična je potreba praćenja raspoloženja i primjene intervencija u obliku rasterećenog ili izmijenjenog programa treniranja u slučaju porasta poremećaja raspoloženja iznad predodređene razine (Hollander, Meyers i LeUnes, 1995).

Mnogi faktori, kao umor, pad učinka i sklonost zarazama, upućuju na pretreniranost, ali je praćenje stanja raspoloženja najjednostavniji i najučinkovitiji sustav ranog upozorenja.

Želite li izbjeći negativne posljedice prekomjernog vježbanja važno je pravilno rasporediti intenzitet, te frekvenciju treninga i odmora.

Objavljeno 04.05.2010.

Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!