Nutricionistica Eva Pavić odgovara: Koji je najoptimalniji broj obroka u danu i što mislite o preskakanju obroka?
Prehrana

Nutricionistica Eva Pavić odgovara: Koji je najoptimalniji broj obroka u danu i što mislite o preskakanju obroka?

Kada se govori o preporučenom broju obroka, kao i u mnogim drugim temama koje se tiču prehrane, nema unificiranog stajališta među stručnjacima. Također, niz je zagovornika prehrana koje imaju duže i kraće postove, periode bez unosa hrane. Istovremeno, struka se s ovim načinom i učestalošću unosa hrane ne slaže.

Našu sugovornicu Evu Pavić, mag.spec.dipl.ing., sveučilišnu specijalisticu kvalitete i sigurnosti hrane i rukovoditeljicu Službe za prehranu i dijetetiku KBC-a Zagreb, zamolili smo za komentar i odgovor na ova dva goruća pitanja: 

Koji je najoptimalniji dnevni broj obroka i koje su prednosti takve raspodjele naspram drugih?

Najoptimalnije je dnevno imati 5 obroka, od toga 3 glavna obroka (doručak, ručak i večera), te 2 međuobroka između glavnih obroka, uglavnom se misli na neko voće ili mix voća i jogurta.

Obroke bi trebalo pravilno rasporediti tijekom dana, a vremenski razmak između glavnih obroka trebao bi biti 4 do 5 sata, otprilike koliko i traje probava prosječnog obroka. Večera bi trebala biti 2 do 3 sata prije spavanja. Takvom raspodjelom obroka nećemo unositi velike količine hrane.

Međutim, i kod ovog pitanja ima različitih stavova i istraživanja koja su pokazala da jedući samo 2-3 obroka ispitanici su brže gubili na tjelesnoj masi.

Mislim da kod ove preporuke za zdrave ljude nema konsenzusa, nego da moramo sami osluškivati i poštovati svoje tijelo. Svi smo mi različite osobe i ne odgovara svima ista pravila. Nekima će biti dovoljno 2-3 obroka, a neki će morati jesti i do 6 obroka dnevno.

Osnovna preporuka je da obroci budu uravnoteženi, raznovrsni, bogati vlaknima i niskokalorični, ako je to ikako moguće.

kuhanje

Što mislite o dijetama koje promoviraju samo jedan obrok dnevno (warrior diet i sl.)? Koje su pozitivne i negativne strane takvih dijeta?

U 2001. godini, Ori Hofmekler objavio je Warrior dijetu kako bi pomogao ljudima da se riješe viška kilograma, te jo-jo efekta kojeg uzrokuju različite moderne dijete. On temelji svoj plan prema predindustrijskom dobu.

Hofmekler je osmislio dijetu koja se temelji na promatranju i mišljenju, a ne na znanosti. On zagovara kontrolirani post i vježbanje na gotovo prazan želudac, a unos hrane baziran je samo na jednom obroku dnevno prema iskustvima u izraelskoj vojsci i istraživanju ratnika kao što su drevne Sparta i Rim.

Hofmeklerova preporuka je u suprotnosti sa suvremenim konceptima u prehrani. Niti smo mi u ratu niti živimo ratnički, niti nam neurološki sustav funkcionira kao u ratničkom pohodu. Možda u tim uvjetima ovo ima smisla, ali u načinu života kako živimo mi, sigurno ne.

Još 1930-ih, znanstvenici su istraživali prednosti smanjivanja kalorija preskakanjem obroka. Za to vrijeme, jedan američki znanstvenik otkrio da je značajno smanjenje kalorija pomoglo da miševi žive duže. U novije vrijeme, istraživanja su utvrdila isto u voćnih mušica, glista i majmuna. Istraživanja su također pokazala da smanjenje potrošnje kalorija za 30% do 40% (bez obzira kako se to radi) može produljiti životni vijek za trećinu ili više.

rucak

Osim toga, tu je podatak koji ukazuju da ograničavanje unosa hrane može smanjiti rizik od mnogih uobičajenih bolesti. Međutim, moramo biti jasni da se istraživanja na životinjama, ne mogu samo tako prepisati na ljude.

Činjenica je da ova dijete nije uvrštena među najčešće dijete koje se provode u svijetu, koje svake godine ekspertni tim stručnjaka obrađuje i objavi na U.S. News & World Report, Best Diets Rankings. Ako ćete se prisiliti da pratite određene metode, to vam dugoročno neće pomoći.

Morate pronaći metodu vježbanja i načina prehrane koja će Vama odgovarati i uz koju ćete se vi najbolje osjećati i koja će vam davati rezultate, inače nema dugoročnog uspjeha. Uvijek je u pozadini trud vježbanja i odricanje od prejedanja.

Pročitajte i odgovore na druga pitanja nutricionistici Evi Pavić:

Koji je najbolji primjer doručka i koje namirnice treba svakodnevno jesti?

Koji su dodaci prehrani zaista potrebni i kome?

Koji je zdravi slatkiš i što grickati pred televizorom?

Što mislite u superhranama i koja je najbolja prehrana?

Koje su najčešće greške u prehrani običnog čovjeka?

Eva Pavić, mag.spec.dipl.ing., sveučilišna je specijalistica kvalitete i sigurnosti hrane. Rukovoditeljica Službe za prehranu i dijetetiku KBC-a Zagreb te radi kao predavač na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Autorica je i koautorica nekoliko publikacija, poglavlja u udžbenicima i obrazovnih brošura na temu dijetoterapije i pravilne prehrane.

Održala je više od 100 predavanja. Bila je članica radne skupine Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske za razvoj prehrambenih smjernica, standarda i normativa za prehranu djece u vrtiću i za školsku djecu te radne skupine za razvoj HACCP smjernica u institucionalnim kuhinjama. Bila je voditeljica projekta Ministarstva zdravlja za izradu Standarda za prehranu bolesnika u bolnicama.

Dopredsjednica je Udruge za nutricionizam i dijetetiku, članica Hrvatskog društva za aterosklerozu, Hrvatskog društva za kvalitetu i Udruge za pomoć obiteljima s fenilketonurijom Hrvatske. Područje interesa Eve Pavić uključuje upravljanje prehranom i dijetoterapiju.

Kakav vam je članak?
Pročitaj i ovo:
  • U hrani je i više nego pola zdravlja ! x 4
    Zdrava hrana 'viri' iz novina, s interneta, televizije… Treba jesti zdravo jer hrana je najmanje pola zdravlja. Sve je sjajno kad imate sreću da volite voće, povrće, ribu, kuhanu hranu, no kako da živ...
  • Istine i zablude o "zdravoj" hrani ! x 22
    Hrana pripremljena kod kuće, po tradicionalnom receptu, ne mora biti nužno zdrava, a ovisno o načinu pripreme, i namirnice poput povrća i ribe mogu se pretvoriti u neprijatelje zdravlja ! Uvriježeno m...
Na forumu ima 1 komentara na ovu temu
Forum
Svi komentari na temu: Nutricionistica Eva Pavić odgovara: Koji je najoptimalniji broj obroka u danu i što mislite o preskakanju obroka?

Vjerojatno svi zainteresirani za temu smo bili radosni i nadali se pročitati i naučiti nešto zanimljivo o temi od sugovornice sa svim ovim nabrojenim titulama. I uglavnom je bilo OK. Onda napokon pročitam i ovaj dio, pa slijedi hladan tuš, jer je članak ispod razine srednje škole, što bi značilo da ili nas netko smatra totalno neobrazovanima ili je osoba nedovoljno stručna. Ne mislim da je trebalo napraviti disertaciju sa terminologijom koju zaista većina ne bi razumjela, nego upravo obrnuto, jednostavno objasniti neke prihvaćene činjenice iz današnje znanosti oo prehrani. Već sam početak "Kada se govori o preporučenom broju obroka, kao i u mnogim drugim temama koje se tiču prehrane, nema unificiranog stajališta među stručnjacima. Također, niz je zagovornika prehrana koje imaju duže i kraće postove, periode bez unosa hrane. Istovremeno, struka se s ovim načinom i učestalošću unosa hrane ne slaže." je besmislen. Struka se ne slaže??? --- Pa KAKO može biti jedinstvene preporuke kad smo skoro svi različiti??? Prvo, za koga je ovo? Za mladog fizički aktivnog sportaša ili sredovječnog-starijeg neaktivnog sjedioca? Danas se zna da je nemoguće kvalitetno davati nutricionističke savjete bez nekog nivoa poznavanja integrativne biologije čovjeka. A u to spada puno toga, pa tako i znanost o evoluciji. EVOLUCIJSKA ZNANOST JE OD KRITIČNE VAŽNOSTI ZA RAZUMIJEVANJE INTEGRATIVNE HUMANE BIOLOGIJE -- NAPREDAK NA POLJU GENOMIKE, EPIGENETIKE, RAZVOJNE BIOLOGIJE JE DOVEO DO RASTUĆE SPOZNAJE KAKO JE UKLJUČIVANJE EVOLUCIJE KLJUČNO DA MEDICINA POSTIGNE PUNI POTENCIJAL. Par milijuna godina evolucije kao i današnja epigenetika daju mnoge odgovore, kao i mnoga pitanja, stoga su nezaobilazne u razumijevanju i zdravlja i bolesti. Ništa u povijesti znanosti o prehrani ne mijenja toliko brzo današnje spoznaje o prehrani kao nove spoznaje o interakciji gena i prehrane, tj nutrigenetike(nutrigenomika i nutrigenetika nisu jedno te isto) a i biokemijske različitosti. Prije nego što smo počeli razumijevati ovo područje, razumijevanje mnogih istraživanja o prehrani je bilo konfuzno, jer se mislilo da su naše potrebe uglavnom iste ili slične, i očekivalo se da ćemo slično respondirati na neku vrstu prehrambenog režima. Danas se zna da smo metabolički veoma različiti jer imamo veoma različite genetske i epigenetske kodove, pa i različite potrebe u prehrani. Znanost polako razvija detaljne kataloge i baze podataka o danas poznatim gen-nutrijent interakcijama, koje mogu prilično pouzdano dati nečije potrebe ili reakciju za određeni nutrijent. Ovi katalozi su osnova za personalizirani način prehrane i optimalan unos nutrijenata, i u zdravlju a negdje se koriste već i u kliničkoj praksi. Očito ne u hrvatskoj kliničkoj praksi. U svakom slučaju ovo je područje koje se brzo razvija, i puno je još otvorenih pitanja, kao što postoji i dosta potvrđenih činjenica. Poznat je sve veći broj genetskih sindroma koji naginju dobroj reakcije prema nekoj prehrambenoj terapiji, možda je zanimljivo i pogledati neke ( po OMIM brojevima - Online Mendelian Inheritance in Man) tabele da bi se izbjegle netočnosti oko varijante i podvarijante imena gena, ima zanimljivih činjenica tko bi trebao npr izbjegavati kofein, zasićene masnoće, žitarice, ili itd., pa tko bi trebao više folata, cholina, izoflavona, vitamin C ili B ili E, itd... Nije u pitanju "neslaganje struke" kao što se u početku članka navodi, nego je u pitanju glupost onih koji tvrde da jedno mora biti dobro ili zdravo za sve. U čitavoj fitnes industriji, pa tako nažalost i ovdje u zadnje vrijeme vlada "moda" bez zdravog razuma, i postavlja se dijagnoza što je "zdravo". Tako da u današnje vrijeme tvrdnje da se svi trebaju hraniti po ovoj ili onoj metodi dokazuju samo neznanje onog tko to tvrdi. Milijuni su raznih procesa, senzora i mehanizama koji reguliraju metabolizam nutrijenata u nama, pa smo skoro svi različiti, no situaciju olakšava da nas se može skupiti u razne grupe i podgrupe. Ako nekog zanima tema, preporuka je nabaviti neku noviju ali zaista prihvaćenu znanstvenu knjigu, kao npr Nutrigenetics od Kohlmeiera, a ne neku glupost od nadriliječnika ili shamana koji želi prodati svoje guruističke recepte ili proizvode. Takođe, ako se već navodno razgovara sa veoma kvalificiranom osobom, da kaže par riječi o mogućem utjecaju visokointenzivnog vježbanja na GI probleme, gastričko pražnjenje, mogući smanjeni motilitet, smanjeni dovod krvi itd... Poglavlje o isprekidanom postu ili IF ili TRF tj Time Restricted Feeding ili extended TRF pa dodatni i Fasting Mimicking Diet i miješanje Ori Hofmeklera je totalno promašena. Vjerojatno je znanost i uvela u terminologiji TRF umjesto IF-a da se ne miješaju znanost i fitnes gluposti od "znanstvenika" iz teretane. Hofmekler naime nije ni želio pomoći nekome niti je osmislio nešto, nego je samo novinar koji je htio zaraditi novac, i skupio svakakve spoznaje i činjenice koje mu idu u prilog, i preko neke fitnes organizacije koja je preporučila njegovu knjigu krenuo u biznis. Naravno, čim nadobudni kompleksaš počne sa "ratničkom" dijetom, odmah se osjeća kao ratnik... Sa druge strane se razni postovi koriste i u kliničkoj terapiji, pa i totalno gladovanje za smirivanje nekih bolesti i upala, uz infuziju Naš organizam je tokom milijun godina evolucije stvoren da uskladišti, troši a i konzervira tj štedi energiju, nije slučajno da na stopalu imamo kraće prste, jaču petnu kost i da možemo regulirati temperaturu znojenjem. Grupice predaka su svojim trčanjem satima ganjali životinje koje bi i maltene kolabirale jer se ne hlade znojenjem. Isto smo evolucijom postigli adaptacije i za štednju energije, pa u mirovanju trošimo jako malo, zbog toga i prekomjernog jedenja i dostupnosti hrane se i debljamo. Isto su evolucijom nastale i adaptacije prema tjelesnom naporu, i razvoju i atrofiji mišića, tj tijelo regulira što mu treba ili ne treba jer je kroz evoluciju povremeno i pretjerana mišićna masa bila jednako loša kao i premala. Ljudsko tijelo i procesi unutar njega su zaista beskonačno promjenljivi, i mislim da je bolje malo informirati čitatelje o takvim stvarima nego dati recept "ovako trebate jesti". Mislim da su ovakve generalizacije više štete nego koristi, posebno kad dolaze od stručne osobe. Restrikcije kalorija(ali ne restrikcija nutrijenata) i višednevni postovi imaju i na ljudima dokumentirane mehanizme djelovanja i dokazane promjene raznih biomarkera bolesti i starenja, aktivacija AMPK, regulacija apoptoze, autofagije, utjecaj na neke danas raširene bolesti od diabetesa, kardiovaskularnih do raka, utjecaj na razne signalne putanje, moguća biogeneza mitohondrija, popravak oštećenog DNA, regeneracija matičnih stanica, itd... - ovo je naravno pojednostavljeno i samo dio. Procesi unutar tijela, kao i organi, imaju međuovisnosti i razne vrste komunikacija, pa je broj mogućih efekata, loših i dobrih, u ovisnosti od pojedinca i njegovog stanje, okoline, životne dobi, bezbroj. Naravno da uvijek vrijedi kako ništa nije za SVE NAS dobro ili loše. LITERATURA: Nutrigenetics - Kohlmeier, Principles of Evolutionary Medicine 2.izdanje 2016., Modern Nutrition in Health and Disease, Human Biological Aging, Advanced Nutrition and Human Metabolism (Smith, Carr, Gropper) 2017 a ako nekog zanima iz pogleda sporta onda Optimizing Physical Performance During Fasting and Dietary Restrictions i stotine drugih knjiga, ukoliko netko želi razumjeti više od raznih gurua iz teretane i 2.5 grama proteina, koji ponavljaju fraze a ne razumiju ni osnove biologije.... Najtočnije rečenice intervjua su: "Morate pronaći metodu vježbanja i načina prehrane koja će Vama odgovarati i uz koju ćete se vi najbolje osjećati i koja će vam davati rezultate, inače nema dugoročnog uspjeha. Uvijek je u pozadini trud vježbanja i odricanje od prejedanja." - uz napomenu da ne pretjerate ni u vježbanju ni u prehrani ako je cilj dugovječno zdravlje. I "Osnovna preporuka je da obroci budu uravnoteženi, raznovrsni, bogati vlaknima i niskokalorični, ako je to ikako moguće. ". -- ovo bi trebalo biti No 1. na popisu od 10 Zapovjedi. A rečenica "Međutim, moramo biti jasni da se istraživanja na životinjama, ne mogu samo tako prepisati na ljude" je naravno točna, ali ih se nikako ne može obezvrijeđivati posebno ako uzmemo u obzir da je ogromna većina lijekova, vjerojatno i više od 90%, razvijena velikim dijelom preko istraživanja na životinjama. Ispričavam se na zbrda-zdola, a i rado bih da me Gospođa Pavić ispravi, jer dio članka djeluje kao degradacije struke pa i ne vjerujem da je to ona izjavila. Mislim da bi u današnjici tj 21 stoljeću, ovakav intervju sa stručnom osobom trebao sadržati i ovakve teme.
iver
14.03.17. u 17:48
line
Opcije
Isprintaj
Veličina slova

Objavljeno: 24.02.2017
Piše:
Zorana Jagodić