Gljive na tanjuru !

Image

Gljive su u prehrani Hrvata relativno slabo zastupljena namirnica, posebno ako uzmemo u obzir njihovu nutritivnu vrijednost i učinak koje imaju na zdravlje. Iako rastu u mnogim slabo osunčanim područjima, bogate su vitaminom D i selenom koji pomaže u prevenciji malignih bolesti. Idealna su dijetalna prehrana, jer sadrže niske razine masnoća, a bogate su proteinima posebice sušene te se stoga u vegetarijanskoj prehrani svrstavaju uz bok namirnicama koje se konzumiraju kako bi se nadoknadili proteini iz mesa. Sadrže 80-93% vode, u ostatku čak do 50% proteina i ugljikohidrata te 0,5% masti na cjelokupnu težinu.

Kod nas se prehrana gljivama svodi najčešće na konzumaciju lako dostupnih, uzgojenih šampinjona, koji ne sadrže sve hranjive tvari pa tako ni vitamin D prijeko potreban za očuvanje kvalitete kostiju, unatoč tome što nas odlikuju šume bogate gljivama. Razlog svemu tome možemo pripisati slabo poznavanje različitih vrsta gljiva i mnoge sličnosti pojedinih primjeraka s onim otrovnim vrstama koje nas mogu stajati i života, ali iskusni poznavaoci kojima je hobi branje gljiva znaju razliku i uživaju u ovim slasnim plodovima prirode koji su, za razliku od povrća i voća još uvijek ne zagađeni.

Vrganji

Najpoznatiji, ujedno često nazivan i kraljem među gljivama je vrganj, koji se može konzumirati i sirov, naravno pod uvjetom da je mlad i svježe ubran. Iskoristite tu prednost vrganja i napravite ga na salatu, sa radićem, sirom, paprom i soli. Vrganj možete i kuhati, spravljati od njega ukusne rižote, sa tjesteninom, a možete ga i sušiti te tako sačuvati za kasniju upotrebu. Ova gljiva je naročito ukusna zbog svoje arome te se svrstava na vrh ljestvice najukusnijih gljiva.

Sunčanice

Sunčanice su gljive koje se mogu naći u šumama sve do studenog. Dok je mlada klobuk joj je zatvoren, a kasnije se otvori. Smećkasto bjelkaste boje, raste po bjelogoričnim šumama sve do studenog. Iznimno su dobrog okusa po lješnjacima i bademima, jedu se klobuci jer je stručak previše žilav, a pripremiti ih možete pohane (nešto kaloričnija verzija) ili na roštilju sa par kapi ulja. Mogu se jesti i sirove, naročito mladi neotvoreni klobuci.

Bukovače

Bukovače možemo sve češće pronaći iz uzgoja iako su najukusnije one koje rastu u prirodi. Ima ih gotovo do prosinca, naročito u slučaju lijepog vremena, a kako im ime govori rastu uglavnom na panjevima bukve. Ova bijelkasta gljiva idealna je za pripremu raznih vrsta jela, a mi vam savjetujemo da napravite odličnu krepku juhu tako što ćete gljive popirjati na malo luka uz dodatak niskokaloričnog vrhnja, bijelog papra i začina poput majčine dušice ili vlasca. Ovi saprofiti bogati su aminokiselinama, mineralima, hitinom i celulozom.

Panjevčica

Panjevčica je gljiva koja svoju punoću okusa najbolje ispuni u juhi, poput bukovače, a može se jesti i na salatu ukoliko je mlada i svježe ubrana; može se sušiti ili koristiti kao začin. Jedu se samo klobuci jer su stručci žilavi. Prednosti gljiva koje se mogu jesti sirove je u tome što ih možete i marinirati, pripremati razne niskokalorične salate po svačijoj želji. Raste busenasto na starim deblima bjelogoričnog drveća, a klobuk joj je boje cimeta. Prednost ove gljive je što raste gotovo tokom cijele godine, a najlakše je možemo naći u planinskim krajevima.

Pečurka

Pečurka je ugodnog mirisa i okusa, vrlo cijenjena gljiva koju možemo nazvati divljim šampinjonom s obzirom da su današnji šampinjoni koje najčešće konzumiramo uzgojeni. Raste do 11. mjeseca najčešće na livadama i pašnjacima, gdje pase stoka te je zemlja dobro pognojena. Pečurka se može jesti i sirova te se stoga može pripremati na salatu ili kao dodatak raznim sendvičima, a može se pripremati na sve omiljene načine.

Lisičica

Lisičica je boje žumanjka, a klobuk joj je uvijen na krajevima. Raste u skupinama, uglavnom do kraja studenog. Čvrstog je mesa pa ju je potrebno nešto duže kuhati, ali spada u skupinu najukusnijih gljiva našeg podneblja. Nije prikladna za sušenje, a možemo je pripremati u juhama ili za gulaš, naročito kao zamjenu za meso. Lisičica sadrži najviše karotina među gljivama i bogata je vitaminom C.

Moramo obavezno spomenuti da gljive nipošto ne smijete brati ukoliko niste 100% poznavaoc gljiva jer se možete otrovati opasnim vrstama koje su vrlo slične jestivim gljivama. Zato, put pod noge u šume, istražujte gljive, ponesite priručnike i za početak učite o gljivama. A kako biste se ipak najeli, pridružite se poznavateljima gljiva koji će za vas ubrati neke od ovih ukusnih primjeraka od kojih ćete pripremiti ukusan, hranjiv i niskokaloričan obrok!

Objavljeno 13.11.2008.

Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!