Božićna akcija: iskoristi do 30% popusta na kettlebelle, bučice i pločaste utege!

Istina o crvenom mesu

Image

Jesti crveno meso ili ne, jedna je od najvećih dvojbi nutricionizma modernog doba. Ili čak nije ni dvojba jer se većina znanstvenika slaže kada je riječ o svim negativnim stranama konzumacije istog. „Hajka“,nazovimo je tako, na crveno meso potječe zapravo iz istraživanja koja dokazuju neposrednu povezanost redovite konzumacije crvenog mesa i pojave nekih oblika raka, naročito raka dojke kod žena, raka debelog crijeva i sl. i kardiovaskularnih bolesti, koje su prvi ubojica i uzročnik broj jedan smrtnosti u našoj zemlji.

Ne smijemo zaboraviti dodati da se radi o hajci na crveno meso iz masovnog uzgoja, ono koje je kontaminirano antibioticima i pesticidima, a pripremano na ulju, roštilju; u obliku pljeskavica, ćevapa i sl. fast food proizvoda ili suhomesnato začinjeno kojekakvim kancerogenim pojačivačima okusa, kao što su to kobasice, hrenovke i drugo obrađeno meso.

Mljeveno meso

Zdravi crveni odrezak iz bio uzgoja, pripreman na malo masnoća, povremeno ne može škoditi, već možemo reći kako će vas obogatiti željezom i masnim kiselinama te vam dati energiju. Željezo iz crvenog mesa lako se apsorbira u tijelu, puno lakše i bolje nego željezo iz drugih izvora. Sadrži i vitamin B12, važan za proizvodnju crvenih krvnih stanica i DNA te za održavanje zdravlja živčanog sustava, kao i cink koji potiče ispravan rad imunološkog sustava. Nije čudo da je nekada to meso bilo iznimno dragocjeno, a da ga se danas u većini prehrana izbjegava.

Crveno meso, govedina, junetina, ovčetina, janjetina i svinjetina, meso je koje danas prekomjerno konzumiraju narodi velikog dijela europe, svijet pa tako i Hrvatske. Da Hrvati vole posebno uživati u suhomesnatim proizvodima pokazuju tradicionalni običaju naročito u sjevernim i sjeveroistočnim dijelovima Hrvatske, gdje se nakon obrade suhomesnati proizvodi konzumiraju čak i svaki dan tijekom cijele godine.

Znanstvenici su napravili istraživanje o povezanosti redovitog konzumiranja mesa i stope smrtnosti. Ljubitelji mesa, za razliku od onih koji su ga jeli malo ili nikako, tijekom idućih deset godina razvili su povećanu stopu mortaliteta, što se direktno dovelo s povećanom konzumacijom crvenog mesa.

U prvoj su skupini ispitanici konzumirali 160 ili više grama mesa na dan, što bi bio jedan odrezak, a skupina onih koja je jela malo mesa konzumirala je dnevno 25 ili manje grama mesa (komad slanine). Studija je pokazala da se čak 11% smrti kod muškaraca i 16 % smrti kod žena moglo izbjeći da se umjesto crvenog mesa konzumiralo bijelo pureće, pileće ili riba.

Postavljen je i limit od 500g tjedno kako bi se obranilo od negativnih utjecaja crvenog mesa na zdravlje, pojavu malignih i kardiovaskularnih oboljenja.

Crveno meso

Rizik od raka dojke raste proporcionalno količini konzumiranog crvenog mesa za čak 65% kod žena koje ga redovito jedu od onih koje ga izbjegavaju. Velike količine masnoća i kolesterola negativno utječu, naročito na žene u post menopauzi kojima se mijenja način rada hormona. Čak 1/3 malignih oboljenja povezana je i kod mladih i kod starijih ženskih osoba sa konzumiranjem mesa.

Također, dokazana je potreba za bjelančevinama i esencijalnim aminokiselinama iz mesa, odnosno raznovrsna prehrana za dobro zdravlje i dug život stoga je konzumiranje drugih vrsta mesa neophodno kako biste zadovoljili sve nutritivne potrebe.

Prvenstveno riba, puretina i piletina, zdravija su alternativa, naročito ako su iz ekološkog utjecaja i pripremana na lešo. Manje su masna od crvenog mesa pa su i zdravija. Ne možemo sakriti činjenicu da i meso peradi iz masovnog uzgoja sadrži pesticide i antibiotike, ali u manjoj količini jer ima manje masti u kojoj se takve tvari zadržavaju.

Pileća prsa

Vratimo se na selo; većina velikih gradova ima svoja zaleđa u kojima domaći ljudi još uvijek uzgajaju kokice koje slobodno trče dvorištem i hrane se kukuruzom, kruhom, sjemenjem (koje nije GMO) i voljni su prodati svoje meso kako bi i sami nešto zaradili.

Meso patke, je nešto masnije, ali u većini slučajeva prirodnih masnoća jer se ne uzgaja masovno, kao ni guske. Kunićevina i kozletina još su prirodnije „vrste“ mesa, a za kozu veterinari govore da je jedina životinja uz morskog psa koja ne može oboliti od tumora.

Ne zaboravimo i činjenicu da su naši stari, osim što su udisali zdraviji zrak, jeli daleko manje količine mesa jer su, osim ako nisu bili bogati, živjeli skromno pravilno raspoređujući ono što se imalo, a meso se jelo jednom tjedno, najčešće nedjeljom. Sjetimo se toga kad idući put, pod pauzom za ručak poželite otići u obližnji fast food i zagristi u masni hamburger.

Napravite koji korak dalje do vegetarijanske zalogajnice i odaberite tofu, rižu, blitvu ili neku proljetnu salaticu koja će vas osvježiti i instant nahraniti vitaminima. Grickajte jabuke, bademe kako nikad ne bi bili pregladni jer onda intuitivno posežete za najbližim i najnezdravijim.

Planirajte svoje mesne obroke, vikendom uz izlet na selo, nabavite i neko meso iz bio uzgoja, koje ćete moći jesti 2-3 puta tjedno. Na taj način ćete unaprijed izbjeći najgoru moguću varijantu – odlazak u hipermarket po šniclu koju ćete ispeći na brzinu.

Objavljeno 21.03.2012.

Pregledaj povezani sadržaj
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!