Napokon, mislim, da sam skužila kako! U skoro dvije godine sam promjenom prehrane i vježbanjem (trčanje + vježbe snage) smršavila 32 kg. Krajem srpnja o.g. imala sam 58kg otišla na godišnji, tulumarila, zanemarila vježbanje, prehranu i sada imam jezivih 66kg i ogroman trbuh.
Grešku sam shvatila malo prije i odlučila ovo napisati.
Prije ljeta, kako svi navale vježbat želeći što bolje izgledati ja sam se počela nesvjesno gubiti u nutricionističkim svjetima i pretjerivala s vježbanjem.
Neredovitom i nekvalitetnom prehranom na ljetovanju i po povratku kući vidjela sam da se kile ne vraćaju pa sam opalila svom silom po svemu i svačemu (nenormalne količine kolača, mesine, sve na masti...) . He tu sam se zaj.. Greška je u tome što sam mjesec -dva prije vražjeg odmora toliko smanjila broj kalorija, isključila masti, UH, pretjerano...tako da sam zapravo bila željna svega...inače sam slab karakter ali u samodokazivanju samoj sebi da mogu počinjem ponovno. Vođena spoznajom da mogu smršaviti žderanje se nastavilo, do danas. Zapravo, došla sam do zaključka da treba jesti sve, i pečeno i svakavo u manjim količinama, priuštiti si obožavane štrukle, kroket pokoji, kolač i sl. Sada krećem lagano, vodeći se početnom mišlju- te kile nisu nakupljene u mjesec-dva i neće ni otići tako brzo, trčanje nije tlaka i ono "moram"- već zabava, uživanje u svitanju (jutarnji cardio), opće psihičko zadovoljstvo. Već me zadnjih dana počela hvatat lagana depresija zbog nakupljenih kg ali ja znam da mogu a sad znam da i hoću...Bez rigoroznih odricanja samo s malo raznovrsnosti i voljenog mi trčanja i jahanja...
Nije sramota pasti, sramota je ne pokušati dići se.......
Objavljeno 26.11.2009.