"Želite smršaviti? Čuvajte se bake i njezine kuhinje!"

Ja sam meteoropat. Kronični. Čim se vani vrijeme smrkne, meni padnu rolete na oči. Nije me volja za ništa, a naročito kad imam upalu mišića i zadnji je radni dan u tjednu, kada moram urediti i prelomiti dvije,tri, pa čak i pet novinskih stranica. No prije nego vam opišem svoj jutarnji trening i fit jelovnik, vratit ću se na jučerašnji dan, čisto da se nadovežem na prethodni blog.
Naime, stigao s posla kući i za ručak me dočekala integralna pašta s tunjevinom. Prvi put sam zapravo probao te tamne špagete i moram priznati da nisam osjetio nikakvu razliku u okusu u odnosu na one prave – bijele. I baš kad sam onako sit pomislio kako moja dijeta savršeno funkcionira i kako napredujem, u toku misli me prekinu telefonski poziv moje mame koja nas poziva na ručak. Okupila je baku, djeda, sestru s obitelji i nije bilo druge nego se pojaviti. Objasnio sam joj da sam na dijeti i da neću jesti, i dobro je to prihvatila, al baka ni čut, nego jesti i gotovo! – Bako, ne mogu, sad sam jeo, nisam gladan. – Dosta! Ne želim ni čut! Jedna kobasica i krmenadla sa slatkim kupusom, pa to smažeš iz zaje...cije, uporna je bila baka. Doista, još donedavno bih pojeo ručak i već planirao nešto jednako masno za večeru dok gutam desert. Ali sad neću!!!
Nisam se ni snašao a već mi je u tanjur počela trpati hranu. Odbio sam meso odriješito, rekavši da je to isto kao da mi nudi cigaretu a prestao sam pušiti prije 11 mjeseci.

Na kraju, morao sam popustiti. Uzeo sam jedan kuhani krumpir i malo slatkog kupusa. Eto, jesi sad zadovoljna, pomislih dok me gledala ispod oka s izrazom lica kao da se sažaljeva nad bolesnom osobom. On ne jede, mora da je bolestan. A ako je na dijeti, onda će tek biti bolestan, tako to ona percipira. Ne krivim ju, dolazim iz obitelji u kojoj se dobro kuha i uvijek dobro jede. Nitko nije debel, ali svi odreda imamo višak kilograma. Zapravo, mi smo potpuno tradicionalna hrvatska obitelj. Ono, znate, panceta za večeru, jaja s kobasicama za doručak, krumpir s mesom iz rerne za ručak, a razne grickalice (uključujući ponovo pancetu) za međuobrok. Moji nikad u životu nisu probali npr. pahuljice s mlijekom. Srećom, aktivan sam i oduvijek se bavim sportom rekreativno, inače bih se danas kotrljao.
Navečer u toplini vlastitog doma, dakle dalje od bake s loncem punim mesa, nisam imao potrebu za večerom, ali eto, društva radi, pojeo sam tri žlice posnog sira i jednu jabuku. Ponovo nisam navečer vježbao, jednostavno sam umoran i nedam se natjerati...al umjesto toga sam išao spavati :) :)


Jutros me dočekala magla, no nisam se dao smesti. Da razveselim dan, započeo sam razgibavanje i lagano trčanje uz U2 i njihov „Beautiful day“ i krenuo srednjim tempom svojom, sad već tradicionalnom rutom. Istrčao sam puna četiri kruga (ukupno 3 km), između kojih sam radio čučnjeve i sklekove, i čini mi se da sam tek danas svoj mali jutarnji trening odradio kako spada, onako fluidno, bez zastajkivanja. Usprkost tomu, nikad teže nisam odgulio sklekove i čučnjeve, vjerojatno su mišići još u šoku. Ona zadnja dva skleka sam jedva izgurao, već sam se vidio zavaljen s nosom u travi. Po završetku počela kiša i otjerala moje dobro raspoloženje. Trgovina, tuširanje, pahuljice – posao. Stigavši u redakciju uhvatila me fjaka, a posla preko glave. Mišići bole, blaga nervoza ne prestaje, a još sam zaboravio i međuobrok doma, no eto, izgurao sam i taj tmurni petak.

Sutra ponovo najavljuju kišu, a kako ću ja na trčanje? Vrijeme je da osmislim kućni trening. Ima li tko kakav savjet, odnosno dobar aerobni program? Bućice imam, pilates loptu imam! :=)   

Vaš Škemba.

Objavljeno 05.02.2010.