Pozdrav svim fitness ljudima, svima velikima i malima, pogotovo onima koji dijele iskustva s nama koji se dugi niz godina borimo s (po)većim viškom kilograma. 

Ime mi je Jelena i imam 21 godinu. Istina je da sam cijeli život bila bucka, samo što se to u malog djeteta smatra vrlo slatkim i simpatičnim... No, rastom, razvojem i odrastanjem prvo u osnovnoj, pa onda u srednjoj školi, pretilost vršnjacima u pubertetu nema nikakvu simpatičnu stranu. Kako sam i ja sa svojih 12 godina upala u žešći pubertet, tijelo mi se razvijalo, a hormoni su skakali u nebesa, nakon koju godinu shvatila sam da bi bilo pametno poći potražiti pomoć endokrinologa. Imala sam problema sa štitnjačom, doktor mi je dao terapiju. Od tada, od 8. razreda osnovne škole, trpim svakojake komentare na račun debljine od svojih vršnjaka, profesora, pa tako i samog doktora koji u svojoj struci najmanje treba biti taj koji nabija na nos nekome nešto što ni sam (tako reći) nije želio.

Sa 14 godina, naime, imala sam 87 kg. Do fakulteta, sa svojih 170 cm visine navukla sam 92 kg i to je izgledalo prilično ružno. Imala sam jako malo, čak nimalo, samopouzdanja, svuda sam hodala pognute glave,  bojala sam se javnih nastupa, bila sam povučena, tiha i samo trpila tuđe komentare. Sve dok mi na 2. godini fakulteta nije, kako mi to u Split kažemo, pukao film! Upisala sam se u fitness centar u blizini i tako započela... Naporni treninzi bili su uglavnom najvažnija komponenta, hranu previše nisam mijenjala jer si nastojim, bez obzira na to koliko je nešto nezdravo i koliko ima kalorija, stvoriti naviku za cijeli život. Vjerujem kako svaka dijeta, kako započne, tako i završi. Poznajem sebe i znam da bih se kad-tad vratila na staro, opet počela jesti čokoladu i opet jela u kasne sate. Zato si nastojim regulirati... Jesti sve, apsolutno sve, u manjim količinama i rasporediti kroz cijeli dan. Sada, nakon 15 mjeseci, imam 74 kg, BMI mi  se spustio sa 31.8 (pretilost) na 25.6 (idealan BMI). Za mene to još nije ideala, idem dok ne stignem (za svoju građu idealnih) 65 kg da se mogu pogledati u zrcalo i reći... ''Da, to je ona Jelena koja se 21 godinu skrivala ispod sve ove hrpetine masti kojoj si pokazala da te ne može pobijediti!''

Poboljšala sam si metabolizam, od prijašnjih probava koje su se protezale, jao sreće ako je jednom u tjednu, sada ni to nije nikakav problem. Jutarnja kava i sve je u redu! Izdržljivija sam, brža, pokretnija, imam puno više motivacije za sve.

Zato svima koji dijele ista ili slična iskustva želim reći... uz malo truda, a još i manje odricanja, možete sebe dovesti u red i dokazati najprije sebi, tek onda svima ostalima, kako kilogrami nisu onoliko teški kao što se čine i da malo tjelesnog vježbanja čini čovjeka puno zdravijim, fizički, a ono što je meni još i važnije, psihički. Danas ponosno ulazim u svaku prostoriju i znam svima pokazati gdje im je mjesto. Jer sam se i ja s onoga mjesta depresije i pretilosti napokon pomakla i dokazala svima da ništa nije jače od snage volje!

Objavljeno 12.06.2014.