Muškarac...žena....dijete...... Ako pogledamo unatrag... kretanje je svima prirodno i potrebno... pokret je naš biološki imperativ, ono bez čega naše tijelo ne može i ne želi, a moderno doba je doneslo upravo suprotno...odjednom mi tom tijelu...čiji je biološki imperativ pokret....stavljamo u imperativ sjedenje....


I onda..nakon nekog vremena...čak i rutinski pokreti izazivaju bol ili prisliljavaju tijelo da ih nadoknadi iscrpljivanjem energije, narušavanjem tjelesnih i sportskih sposobnosti...
 Građa čovjekova tijela je toliko savršena, složena i i pripravna za kretanje da omogućuje vrlo jednostavno funkcioniranje.

A mi zanemarujemo kretanje....
A gotovo svaki pacijent, nakon neke od ozljeda mi kaže...tipa...a išao sam skijati, znate, i nisam dugo ništa radio, i evo pao sam...i ozlijedio sam rame...jedna od priča...

Ili druga, a igrao sam badminton, inače baš nismo dugo ništa radili supruga i ja, i onda sam ozlijedio list...

Ili treće, a rekla sam da neću skijati, nisam ništa aktivno radila godinama i nisam se dobro osjećala, i sad mi je pukao medijalni kolateralni ligament...

Hoću reći da.... skoro pa većina ljudi, sa nekim ovakvim ozljedama, zna uzrok, ali nažalost, ne radi na tome...jer su izgovori, nemam vremena...puno radim, imam djecu.... i još milijun izgovora koje čujem u svom kratkom radu sa ljudima....



Često mi dolaze osobe sa problemima vratne ili lumbalne kralježnice, diskopatije ili hernije.... I apsolutno sve....ali baš sve koje su ostale nakon terapije vježbati osjećaju pomake na bolje, ne osjećaju bol, imaju bolju pokretljivost kralježnice i veću snagu općenito.





One koje mi dolaze neredovito, obično i dalje kukaju i žale se, i ne osjete nikakve pomake...

Čak i ako ima dana kad se osjećaju lošije, nakon odrađenog treninga mi obavezno kažu da se osjećaju bolje (naravno ne govorim o akutnim fazama).


Uglavnom...moja poruka je...krećite se... i osjećajte se bolje... Krećite se..i spriječite ukočenost i nepokretljivost, smanjite bolnost i ostanite dulje mladi....

Zabavljajte se.... I kao klinci smo se stalno kretali....
 Evo..baš danas je iza mene u autobusu sjedio gospodin... on i prijatelj su pričali...kao..a lako tebi..tebe ništa ne boli...a dobro ti si mlađi...
I pita ovaj drugi..pa koliko misliš da imam godina? Ovaj 70, a kaže gospodin...81.... Odgovara drugi..a kad ste zdrav...a na to će taj gospodin..i bavio sam se sportom 45godina.... a i danas se bavim koliko mogu....

Ovo je priča koja me potakla na ovaj člančić... stvarno ljudi..nemojmo se zaboraviti kretati... Homo si teć....