Da li je stvarno toliko tesko svidjati se sam sebi

I tako posto nemam sta pametno da radim ceo dan - Oborila me neka temperatura i zglobovi mi pucaju (to znaci nista od treninga, huh?:), te sto iz dosade sto inspirisana postom jedne devojke sa foruma... Uzeh da pisem neka razmisljanja na vec pa...priicno izlizanu temu.
Da, ovo ce biti jedan od TIH ''volite sebe'' motivational crap pisanija :p 

Pritom, odmah na pocetku da kazem - ne mislim na nerealna tesenja i bodrenja i prikrivanja problema tom izlizanom recenicom. Ne mislim na slucajeve ''imam 30 kila vise i gomilu zdravstvenih problema, ali treba voleti sam sebe'', ili bilo koji drugi slucaj gde ljudi ne rade nista po pitanju samounapredjivanja a nezadovoljni su zbog toga...A pritom se kriju iza tih motivacionih chantranja.
Mislim na ljude zdrave, prave. Koji vezbaju, krecu se. Vode racuna o sebi, za sebe smatraju da su u formi, poboljsavaju se vecito. Izgledaju lepo(necemo ulaziti u subjektivni dozivljaj estetike). Ne prepustaju se vremenu ni slucaju...Koji nisu genetski osakaceni, koji nisu zvonari Bogorodicine crkve... Koji opet nikad nisu zadovoljni - i pritom ne mislim na to da nisu zadovoljni napretkom ili rezultatom, jer okej, to je varijabilna kategorija i uvek moze bolje - Vec nikad nisu(ili nismo) zadovoljni onom pocetnom, bogom danom plocom - i da, uvek zveramo u nesto apsolutno drugacije od nas sto nikad ne mozemo biti.

Zar je toliko tesko...I sramotno...Voleti sam sebe i svidjati se sebi takav kakav si - sa sve tom osnovnom plocom koja je takva, i ne moze se menjati ali se moze unaprediti -  i svim poboljsanjima na telu koji idu u smeru u kom idu, zavisno od osobe. Zar je ljudima (zenama posebno:) toliko tesko da uzivaju u rezultatima koje im donosi rad na sebi, ili i tu uvek mora da se cacka - da se proklinje genetika, kuka nad sudbinom, da se okrivljuju mama i tata, da se place, deprimira, drami?
Zasto se uvek mora gledati i za ideal postavljati ona druga osoba - koja je po pravilu totalno drugacija od nase licne konstrukcije - pa je onda i logicno da ce to samo po sebi voditi u depresiju u nezadovoljstvo... Jer zaboga ''ona vezba a ima tako tanke noge, a ja ne mogu napraviti jedan cucanj bez da mi butine narastu kao kvasac'' :)
Zasto je tesko pohvaliti sam sebe i biti zadovoljan rezultatima?Umesto da budemo zadovoljni, i ponosni na ulozen trud u sebe i rezultate, umesto da se SVIDJAMO sami sebi sa 10 kg manje(ili vise, ko voli!), sa tim rukama koje su konacno krenule da se oblikuju, sa strukom koji se ucvrscava, sa sjano definisanim nogama, ili da prosto uzivamo u odredjenoj kondiciji koju treniranje i vezbanje donosi...Ne, mi smo OPET nezadovoljni! 
-''Ali neeee, narasle su mi noge a ja hocu tanke noge; dupe mi se izmisicavilo, ja volim malo dupe; previse mi se ocrtava triceps; pocinjem da licim na gimnasticarku a zelim da izgledam kao Bikini model! Stravicno, stravicno!''

I mean, really... Da li je jedino meni to malo...trulo? Ili sam ja toliko egocentricna pa mislim da svako ima pravo za sebe reci da ima nesto sjajno na njemu, pa ma koliko to ne upadalo u  opste prihvacene standarde lepote? :) U stvari, mozda je i to problem...Mozda nam je prosto previse ispran mozak propagandom lepog i ruznog pa vise ne mozemo sami da odlucimo sta je lepo a sta ruzno, jer nam prosto - nije ostavljen taj prostor da prosudimo.
No da ne duzim.... Druga je to tema :)

Na kraju krajeva, ne bi li vezbanje i fizicka aktivnost trebali da nam budu izvor dobrog osecaja, a ne frustracije? Da pomocu vezbanja izgledamo i osecamo se bolje i zdravije, a ne da nas to frustrira i nervira jer nas oblikuje onako kako to ne zelimo - a prosto nekad za to nije odgovoran nacin treninga vec jednostavno...Nase telo koje ima tendenciju da ide na jednu stranu i da se razvija na odredjen nacin.

Znam da sam vec dosadna jer vecito drobim o ovoj temi - ali smatram to jako bitnom stavkom u danasnjem drustvu i kad je treniranje u pitanju, buduci da se i sama borim sa tim, i svaki dan sam sve bolja u tome :)) I idem ka tome da se osecam bolje u sopstvenoj kozi, a to zelim svakome. A u tome mi uglavnom najvise pomaze fizicka aktivnost, jer me unapredjuje, a kome se ne svidja...Pa nek juri manekenke :))

I za kraj jedna onako, ne previse bljutava motivaciona :))

''Don't compare your body to others. Instead, work to be your personal best.''







Kakav ti je post? 
Taman krenem da pišem, nagnem šalicu i shvatim da je kava već popijena. Čekaj, vratim se..
GOSPODIN B.
12.07.11. u 01:01
line
U svakom slučaju, u pravu si ( reče on i otpije gutljaj nesice ). Ja se recimo odlično osjećam sad kad sam skinuo 15 kila i pucam od samopouzdanja ali nikad mi ga nije niti nedostajalo, samo si i jedino zadajem neke više ciljeve svaki puta pa ako dodjem na 78% od njih, zadovoljan sam. A onda pucam i na onih 22% pa kad dodjem do toga još bi malo. Ali that's life. Nisam tužan niti se smatram looserom, baš naprotiv, sama odluka i redovita posjeta teretani me je toliko usrećila da se svaki dan budim s osmijehom. I to želim svima. A ciljevi.. njih moramo imati da bi napredovali;)
GOSPODIN B.
12.07.11. u 01:07
line
Ciljevi - ciljevi su skroz ok, i ne smetaju mi oni, razumem ih - vec nezadovoljstvo ljudi onim postignutim jer eto, tamo neko mnogo bolje izgleda sa njegovim rezultatima... i tim vecitim sindromom ''tudje sladje'' (: Inace : prijatno, uzivaj u kafi :))
Morrighan
12.07.11. u 01:22
line
Hvala ti, uživam :) Volim noć, tako je mirna i lakše mi se koncentrirati na rad. A ovo, " tudje sladje ".. Znam, ali najžalosnije je kad zbog toga pribjegnu nekim drastičnim mjerama i kemiji. Sve ostalo je nekako u granicama razuma.
GOSPODIN B.
12.07.11. u 01:30
line
hm, kao prvo, naravno da je to trulo:)) međutim, nije najlakša stvar osobi koja je cijeli život smatrala psihu jačom stranom i samo sort of računala s izgledom odjednom shvatiti da je lijepa. Također, ovaj problem odnosa sa sobom u tom smislu dolazi "na vidjelo" tek kad učiniš nešto da promijeniššto ti se ne sviđa, a zašto...well, kad učiš i ne prođeš ispit gore ti je nego kad si pao bez da si otvorio knjigu:) glede "nametnutih standarda ljepote", ok, forsira se određen tip izgleda, ali isto tako nisu baš svi ljudi ovce i možda su uzeli vremena da zaključe je li to njihov osoban ukus i zašto je, ako je.
AnastasiaB
12.07.11. u 10:06
line
Završila si tekst sa najboljom mogućom rečenicom :) Upravo sam se danas na forumu osvrnula na to vječito uspoređivanje s drugima. Ovaj izgleda ovako, ovaj diže toliko, ovaj ovo, ovaj ono.... a di smo mi u cijeloj toj priči? Lovimo tuđi ideal, gazimo tuđim putem. I..ne uspijevamo. I tako je..samo se frustiramo još više. Karte su nam podijeljene jednom davno, a na nama je kako ćemo odigrati igru. Možemo li tražiti druge karte? Noup jednom je dijeljenje :) Kažu i da mi sam biramo al to su sad neke druge filozofije hehe...ko bi se samo danas pomirio s time da je sam odabrao svoje karte - bolje je i lakše misliti da smo sudbinom prokleti :) Tako odgovornost okrećemo u nekom drugom smjeru, od sebe. Znaš šta je još problem kod ljudi? Ne znaju uživat u trenutku. Vječito gone budućnost. Budućnost je super, kada jednom ostvarimo sve što želimo bit ćemo sretni. Do onda smo na stand by. Vucaramo se iz dana u dan i grintamo. Al budućnost će bit super! Yeah right, samo će nam pasti s neba bez da maknemo prstom. Bez sadašnjosti nema ni budućnosti. Nestrpljivi smo, neda nam se, ne volimo promjene, vidimo negativno, ne vidimo pozitivno, ne znamo što želimo....sve ne, ne i ne. Brdo riječi ne. A očekujemo da. Dok ima ne, nema da :) Ne možemo ni ne trebamo biti poput drugih - ali možemo i trebamo biti najbolja verzija sebe - to je jedino što je bitno.
Gym_girl
12.07.11. u 10:39
line
Gymka, gde smo mi? Mi smo u celoj toj prici uvek negde sa strane, ili pozadi, a zasto... Mislim da je bas zbog toga, tog gledanja u druge ljude, zato sto drugi uvek nesto bolje rade od nas, bolje izgledaju, bolje misle...A opet, zasto to ljudi tako gledaju..Zasto je uvek sve tudje bolje i zasto je svako drugi uvek bolji od nas, toliko da mi sami za sebe i na sebi i u sebi naci nesto dobro...i lepo :) Zasto je to tako, stvarno...ne znam :) A ovo za buducnost i ''bicu srecan'' kad to ostvarim...Uf kako mi je to poznato, jezivo, jeziv osecaj, to je apsolutno zivotarenje - jer ti cilj koji si zacrtao a koji ce ti, kad ga ispunis doneti srecu i zadovoljstvo, uvek daleko, uvek se pomera, povecava, kad dodjes do njega onda shvatis da mozes jos bolje, onda cekas i to drugo ispunjenje da budes zadovoljan i sve u krug...A cemu delanje i radjenje bilo cega ako ne uzivas u rezultatima? Pa tako ide i sa telom i vezbanjem..''Ok mi je stomak sada ali bicu zadovoljniji/na kad pocnu da mi se ocrtavaju trbusnjaci'', ''noge su bolje ali bih jos da budu tanke'', ''ok sam sada ali bih da izgubim jos 3 kg''...I sve tako, to zadovoljstvo nikako da stigne :) A i kad stigne onda se najednom ugasi jer eto, to na nekom drugom bolje stoji ili taj neko nije morao da se muci za to...Ali ta osoba...nismo mi, nekako uvek zaboravljamo to :)
Morrighan
13.07.11. u 20:42
line
Anastasia, ''problem odnosa sa sobom u tom smislu dolazi "na vidjelo" tek kad učiniš nešto da promijeniš što ti se ne sviđa''...Hm, mislim da je u tome problem, sto ljudi cesto nisu realni u pogledu stvari koje mogu ... i trebaju promeniti, gube objektivnost u tom vidu pa zato cesto i zele nedostizno ili ono sto im telo prosto ne bi podrzalo...Naravno da onda dolazi do razocarenja i problema sa samim sobom i slikom u ogledalu.
Morrighan
13.07.11. u 20:47
line
Ja ne mislim da je loše uvijek htjeti više i bolje jer si tako daješ i prostora da bude još bolje. Kad bih jednom stala i zaključila "sad je dobro" što bih pobogu radila:)) Ali shvaćam što želiš reći. Težak dio u tome je što gotovo nikad nemaš osjećaj da si negdje, ali racionalno znaš da ideš naprijed i postaješ bolji, ovo se odnosi na rad na sebi bilokoje vrste. Razdvojila sam ovdje dakle racionalno "znaš" i ono kakav je osjećaj i meni je prvo bitnije. Možda sam još mlada i imam energije tjerati još, ali ne mislim da imam nerealna očekivanja, znam što mogu dobiti s ovim što imam. I nije nužno problem odnosa sa sobom u očekivanja, i bez neralnih očekivanja može biti teško zadovoljiti se onim što možeš dobiti. Taj dio je besmislen sigurno, ali stalan tj relativno kontinuiran progres je lijep.
AnastasiaB
13.07.11. u 23:21
line
Kao sto rekoh, ne pricam o ciljevima, i stremljenju ka visem, vec o nerealnim ciljevima u smislu - zelim da budem ovakva a znam(ili cak nisam svesna) da to ne mogu biti i da ne mogu tako izgledati i da se moje telo ne moze oblikovati u tom smeru - E jurenje necega sto ne mozemo biti postaje razlog frustracija. Mozemo mnogo toga promeniti na sebi, da, genetski limit nije toliko ogranicavajuc ali opet postoje stvari koje imamo i nemami i koje nas cine da izgledamo kako izgledamo i koje se nikad ne mogu potpuno promeniti, i koje su nas..pa pecat...Hm, je'l treba sada ceo zivot da se trudim izgledati kao jedna Adriana Lima iako je moje telo potpuno drugacije konstitucije...I sve i da jedem salatu i rastezem se ne mogu taj ideal nikako postici? I sta, da placem ili jednostavno...da nadjem estetski uzor(ako je uopste potreban) negde drugde, u nekoj drugoj osobi? I da uzivam u toj svojoj neidealnoj konstituciji...Meni se to cini kao daleko laksi i bolji izbor ;) Ciljevi su okej ali stremljenjem ka visem ljudi zaboravljaju uzivati usput u postignutom do sada.
Morrighan
13.07.11. u 23:44
line
A takodje ne smatram ni sramontom niti losom stvari stati u nekom trenutku i reci : Pa okej mi je, dostigao sam svoj cilj, zadovoljan sam...Nekako mi se i to vecito postavljanje ciljeva kad je u pitanju izgled cini precenjenim u nekim slucajevima :) A sta bi radila kad bi stala i rekla ''dobro je''...Pa, uzivala bi u tome sto si napravila :)) Nije ni to nista strasno :) Cisto iz moje perspektive.
Morrighan
13.07.11. u 23:50
line
A takodje ne smatram ni sramontom niti losom stvari stati u nekom trenutku i reci : Pa okej mi je, dostigao sam svoj cilj, zadovoljan sam...Nekako mi se i to vecito postavljanje ciljeva kad je u pitanju izgled cini precenjenim u nekim slucajevima :) A sta bi radila kad bi stala i rekla ''dobro je''...Pa, uzivala bi u tome sto si napravila :)) Nije ni to nista strasno :) Cisto iz moje perspektive.
Morrighan
13.07.11. u 23:50
line
Slažem se za jurenje nedostižnog i da je postavljanje ciljeva kad je u pitanju izgled precijenjeno u nekim slučajevima, zato sam i rekla rad na sebi bilokoje vrste i postavljanje ciljeva, iskreno, mislim da je bitnije dotjerati neke karakterne osobine koje posjeduješ i smatraš kvalitetnima i pokušati razviti neke koje nemaš, a mogle bi ti zatrebati nego izgledati kao Adriana Lima:)) bez rada na ovom drugom dijelu recimo. Ne mislim ni ja da je loše stati, ali ne mislim ni da je taj moment stajanja nužno za sve ljude odgovarajuć, čak ni lakši. No to sad već stremi ka nekoj već rečenoj fejk filozofiji:))
AnastasiaB
14.07.11. u 00:28
line
Cure, previše razmišljate, opustite se i uživajte u životu ;)
Iluvatar
14.07.11. u 13:41
line
Illuvatar - to i jeste poenta mog teksta....iznad (:
Morrighan
14.07.11. u 13:46
line
Znam, prvo pomisao mi je bila da napiše, da radite upravo ono što si rekla da nebi trebali, ali rekoh, kratka i jasnija poruka je bolja ;) I shvaćam što volite raspravljati i ja sam takav, ali na neke stvari se jednostavno kaže "amen" i pokuša se tako ponašati, sve dalje je manje više suvišno ;) Imamo 2 ruke i dvije noge, zdravi smo,nebo je plavo, trava zelena, kako da se tužimom kad je ima ljudi koji nemaju ni to :)
Iluvatar
14.07.11. u 14:06
line
16 Komentara
Zadnji postovi od Morrighan:
  • Trazim, i dalje. x 0
    Draaagi fitovci! :)Nije me bilo neko vreme ovde, a ni u vodama treninga me nije bilo toliko cesto kao pre - milion preokreta mi se desilo i sad vodim neki potpuno drugaciji , dinamicniji zivot sa guscim rasporedom, letim na milion strana plus zasicenje od ranijih precestih treninga i evo - ima vec neko vreme kako sam na 3 cestih treninga nedeljno, povremenih 5, kako kad :) Treninzi kuci su redji, zapostavila sam treninge snage, kardio je slab, jedino sto je ostalo je to da igram nonstop i vezbam...
  • Kad je aktivan zivot sam po sebi trening x 0
    Eeeeh sto volim, VOLIM dane kao jucerasnji! Ustala sam, uz fin dorucak, lepu kafu, posle toga odradila jedan laganiji trening, tj vezbice snage i oblikovanja od pola sata, i odmah zapicila napolje na popodnevni RANDEVU :D Setnja od pola sata - sat do sume i kroz sumu gde je palo jedno uzivanje uz belo grozdje, vodu i vocno vino...A posle toga skroz spontano doslo do toga da sam sat vremena vezbala i ucila raznorazne akrobacije i skokice iz Kapuere koje mi je pokazivao decko :D Posle toga nazad d...
  • U drustvu je lakse, lepse i zanimljivije. x 0
    Vec par nedelja stojim u mrtvoj tacki i slabe motivacije sto se treninga(posebno kardia) tice, kad pre nedelju-nedelju i po spontano dodje do toga da se dogovorih sa deckom da idemo na trcanje, bajdvej razgovor koji je isao tokom :  - E, ajmo na trcaje sutra.- E, ajde!U tolikoj sam kolotecini bila kad sam pristala bez pogovora na trcanje - koje inace ne podnosim :D I tako mi krenusmo, misleci da ce to biti neko lagano trckaranje od pola sata na trim stazici, oko nje, uz eventualno neke vezbice p...
  • Kakaaaaav treeeening, sreca sreca radost! x 0
    I taaaako se ja vratih sa mora nazad u salu i na probe posle malo jace pauze od 10 dana i 4 propustena treninga (odnosno dve propustene probe i dva kondiciona treninga), sto mozda ne zvuci puno ali ufff, za igranje je to sasvim dovoljno za jedan korak unazad! I tako stigoh tacno na vreme za intenzivno spremanje za neko vazno takmicenje u Oktobru, sve mora da bude pod konac, svi bi da ucestvuju na takmicenju ali ne mogu svi, pravi se izbor, izlazi se pred kompetentne sudije, mora se navezbati... ...