Fitness.com.hr
Ja sam (ponovno) zaljubljena u život!
Da li je to učinilo proljeće?
Sunce?...
Sigurno u velikoj mjeri.
Onaj drugi element je to da sam napokon budna!!! Moje tijelo je budno! Ja više ne živim samo u svojoj glavi i osjećam svoje tijelo u svakom trenutku cijelog dana!
Znam da to možda nekome zvuči kao neobična tvrdnja, upravo zato što bi to trebalo biti obično i prirodno, ali huh... ja sam netko kome je sve što je (nekad bilo) važno bio zapravo proizvod uma, ideje, kreacije... A i ljudi koji nisu toliko u glavi, poput mene, opet često nisu u svojem tijelu, već u emocijama... ili nekoj drugoj priči, udaljenoj daleko od najbližeg (nam tijela).
Moje tijelo bilo je poput nekog usputnog vozila mojem umu. I čak i kad sam mislila da radim dobre stvari za njega i da se hranim ok (uvijek sam pazila na hranu više od većine ljudi), to nije ni izdaleka dovoljno!
Pa čak i sad, kad sam mislila da sam još bliže.. vježbam, hranim se ispravno.... blizu, vro blizu... ali.. i to je opet sve bilo radi neke ideje, ovaj put o izgledu. .. a zapravo izgled je ništa nego posljedica osjećaja i rezultat našeg pristupa životu.... I tijelo ne slijedi naše zacrtane ideje, već naš osjećaj i naše ponašanje prema njemu. Stoga.... čemu postavljati rokove? Teretane nikad nisu bile punije. Jer... vazno je izgledati izvrsno do ljeta? Tko? Ti? Za koga? Možeš li se natjerati da se izvrsno OSJEĆAŠ do ljeta? I da hitro naučiš voljeti svoje tijelo kako bi ti ono uzvratilo istom mjerom?
No, vratimo se mojem tijelu koje je uspavano čekalo da se stopi sa mnom. A tko sam ja? To jedno ludo biće, koje nikad neće odrasti, niti može, niti hoće, a pokušavalo je na krive načine. Umjesto da kad odrastemo, svoju mudrost i zrelost iskoristimo za adekvatnu procjenu davanja životne brzine ili životnog kočenja, mi kočimo konstantno! Mi gušimo svoju potrebu da letimo, trčimo, igramo se.... Svojim strahovima od posljedica ne činimo slijedeći korak.. svojim strahovima opravdavamo lijenost...jedni drugima dajući lažnu sigurnost u loš primjer.... i nakon takvih godina i godina zaboravljamo da poanta života nije u nekom velikom smislu, u nekoj velikoj imovini, pa čak ni velikom uspjehu. Poanta života je jednostavno ŽIVOT, sam po sebi.
...kad bole trbušni mišići od smijeha, kad jedva čekaš novi dan i sunce, dok traje noć koju voliš također radi neodoljivog mira... kad otkriješ u vlastitom tijelu najboljeg prijatelja i voliš ga i slušaš ga i pažljivo odgovaraš na njegove potrebe.... kad se igraš... na bilo koji način! Bilo gdje i bilo kada i u bilo kojoj dobi! Jer to je potreba svih nas, zatomljena i ugušena.... Mi nismo ozbiljna bića. I svaki pokušaj ozbiljnog življenja zaigrat će nas na krivom području. Možda u restoranu... možda sa cigaretama... možda sa puno tv-a...možda.... I ta općeprihvaćena igra doći će na naplatu iako to uopće nije najveći problem. Ne! Niti bolesti, niti raznorazne tegobe nisu problem prema mogućnosti da nikad ne iskusiš što ti donosi zdravo i probuđeno tijelo! Jer poigravamo se mi olako sa tom rječju, "zdravlje", koja je kao - samo odsustvo bolesti. A ja bih rekla da je bolest i posljedica i uzrok odsustva igre.
Zdravlje je jednostavno - zaljubljenost u život!!
Igrajte se! Letite! Otkrijte nešto novo! Nešto novo u nečem starom! Nešto daleko u nečem blizu. Započnite sad!
Da li je to učinilo proljeće?
Sunce?...
Sigurno u velikoj mjeri.
Onaj drugi element je to da sam napokon budna!!! Moje tijelo je budno! Ja više ne živim samo u svojoj glavi i osjećam svoje tijelo u svakom trenutku cijelog dana!
Znam da to možda nekome zvuči kao neobična tvrdnja, upravo zato što bi to trebalo biti obično i prirodno, ali huh... ja sam netko kome je sve što je (nekad bilo) važno bio zapravo proizvod uma, ideje, kreacije... A i ljudi koji nisu toliko u glavi, poput mene, opet često nisu u svojem tijelu, već u emocijama... ili nekoj drugoj priči, udaljenoj daleko od najbližeg (nam tijela).
Moje tijelo bilo je poput nekog usputnog vozila mojem umu. I čak i kad sam mislila da radim dobre stvari za njega i da se hranim ok (uvijek sam pazila na hranu više od većine ljudi), to nije ni izdaleka dovoljno!
Pa čak i sad, kad sam mislila da sam još bliže.. vježbam, hranim se ispravno.... blizu, vro blizu... ali.. i to je opet sve bilo radi neke ideje, ovaj put o izgledu. .. a zapravo izgled je ništa nego posljedica osjećaja i rezultat našeg pristupa životu.... I tijelo ne slijedi naše zacrtane ideje, već naš osjećaj i naše ponašanje prema njemu. Stoga.... čemu postavljati rokove? Teretane nikad nisu bile punije. Jer... vazno je izgledati izvrsno do ljeta? Tko? Ti? Za koga? Možeš li se natjerati da se izvrsno OSJEĆAŠ do ljeta? I da hitro naučiš voljeti svoje tijelo kako bi ti ono uzvratilo istom mjerom?
No, vratimo se mojem tijelu koje je uspavano čekalo da se stopi sa mnom. A tko sam ja? To jedno ludo biće, koje nikad neće odrasti, niti može, niti hoće, a pokušavalo je na krive načine. Umjesto da kad odrastemo, svoju mudrost i zrelost iskoristimo za adekvatnu procjenu davanja životne brzine ili životnog kočenja, mi kočimo konstantno! Mi gušimo svoju potrebu da letimo, trčimo, igramo se.... Svojim strahovima od posljedica ne činimo slijedeći korak.. svojim strahovima opravdavamo lijenost...jedni drugima dajući lažnu sigurnost u loš primjer.... i nakon takvih godina i godina zaboravljamo da poanta života nije u nekom velikom smislu, u nekoj velikoj imovini, pa čak ni velikom uspjehu. Poanta života je jednostavno ŽIVOT, sam po sebi.
...kad bole trbušni mišići od smijeha, kad jedva čekaš novi dan i sunce, dok traje noć koju voliš također radi neodoljivog mira... kad otkriješ u vlastitom tijelu najboljeg prijatelja i voliš ga i slušaš ga i pažljivo odgovaraš na njegove potrebe.... kad se igraš... na bilo koji način! Bilo gdje i bilo kada i u bilo kojoj dobi! Jer to je potreba svih nas, zatomljena i ugušena.... Mi nismo ozbiljna bića. I svaki pokušaj ozbiljnog življenja zaigrat će nas na krivom području. Možda u restoranu... možda sa cigaretama... možda sa puno tv-a...možda.... I ta općeprihvaćena igra doći će na naplatu iako to uopće nije najveći problem. Ne! Niti bolesti, niti raznorazne tegobe nisu problem prema mogućnosti da nikad ne iskusiš što ti donosi zdravo i probuđeno tijelo! Jer poigravamo se mi olako sa tom rječju, "zdravlje", koja je kao - samo odsustvo bolesti. A ja bih rekla da je bolest i posljedica i uzrok odsustva igre.
Zdravlje je jednostavno - zaljubljenost u život!!
Igrajte se! Letite! Otkrijte nešto novo! Nešto novo u nečem starom! Nešto daleko u nečem blizu. Započnite sad!
Objavljeno 09.04.2010.
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!
Anketa
Koji je vaš fitness cilj?
15,78%
Izdvojeno iz Webshopa
-
Tatami strunjača - 2 cm
Tatami strunjača (puzzle) dimenzije 100 x 100 cm i debljine 2 cm. Boje: crveno-plava, crno-crvena il...
- 21,49 €
- 17,99 €
-
Pločasti uteg 5 kg (1 kom)
Željezni pločasti uteg od 5 kg izrađen od kvalitetnog lijevanog željeza.
- 17,00 €
-
Komplet utega i šipki Cembar 40 kg
Uz širok spektar upotrebe, ovaj komplet je savršen za vježbanje cijelog tijela kod kuće.
- 90,00 €
- 75,00 €
Ostali postovi
Postoji8komentara na ovu temu
Komentiraj ovu temu
Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija