Posljedice i prevencija dugotrajnog sjedenja
Zdravlje

Posljedice i prevencija dugotrajnog sjedenja

Kako sada sjedite, dok čitate ovaj članak? Promotrite položaj vaše kralježnice, glave, nogu, ruku. Jeste li u ravnom, neutralnom položaju ili ste se opustili i "utonuli" u stolicu i naslonili se na stol?

Kakva je stolica na kojoj sjedite, koji dio podlaktice vam dodiruje stol dok držite miš u ruci? Jesu li vam noge prekrižene ili pod pravim kutem u kukovima i koljenima? Ako nepravilno sjedite neko kraće vrijeme ništa se posebno neće dogoditi, no ako tako sjedite duže vrijeme bez kretanja sa vrlo ograničenim, istovjetnim pokretima po nekoliko sati svakako mogu nastati brojne smetnje počevši od bolova u vratnoj i slabinskoj kralježnici, u ramenima, kukovima, rukama pa i nogama. Takvi poremećaji izrazito remete kvalitetu života uz dugotrajnu bol i smanjenu pokretljivost.

Talijanski liječnik Bernardino Ramazinni je već 1700.g. u svojoj knjizi "De morbis artificum diatribe" prvi opisao profesionalno nastale bolesti i poremećaje. Zbog sve većeg broja zanimanja u kojima se ljudi služe računalima, oštećenja koja pri tome nastaju rastući su problem razvijenog svijeta.

Prema novijim istraživanjima u SAD-u pojava oštećenja nastalih različitim ponavljanim pokretima povećala se 1000% od 1990. godine. Udio oštećenja pri radu s računalima prema ostalim bolestima povezanim s profesijom je premašio polovicu.

Procjenjuje se da godišnje oko 25% populacije u svijetu oboli od neke od bolesti koštano-zglobnog sustava. Velik broj zemalja pojedine sindrome prenaprezanja, osobito na rukama svrstava u profesionalne bolesti. U oboljelih radnika ključno je što ranije dijagnosticirati zdravstvene probleme koji su uzrokovani radnim štetnostima uz poticanje sekundarne prevencije zbog sprječavanja pogoršavanja bolesti.

Bol u leđima i vratnoj kralježnici

Najčešća bolest vezana uz rad na lokomotornom sustavu je sindrom bolnih leđa, a slijedi sindrom bolnog vrata. Upravo je sindrom bolnih leđa čest kod službenika i činovnika. Bol je posljedica pritiska gornjeg dijela tijela na leđni (torakalni pa lumbo-sakralni) dio kralježnice u sjedećem položaju.

Posljedica je statičkog opterećenja vrata, leđa, nadlaktica i ramena. Već i dugotrajni nepravilni sjedeći položaj uzrokuje veliko opterećenje leđnih mišića i intervertebralnih diskova. Zbog dodatnog opterećenja mekih tkiva (mišića, tetiva i sveza), rad u sjedećem položaju, osim onog u neutralnom, pojačava bol u leđima.

Intenzitet bolova ovisi o duljini statičkog i dinamičkog opterećenja. Najveći broj preciznih poslova izvođenih rukama (primjer kod kod daktilografa, poslova koji zahtjevaju korištenje računala, stomatologa, profesionalnih vozača, krojačica i drugih), uzrok je statičkog opterećenja vrata i pojave bolova.

To je vrlo čest sindrom u radnika koji rade sjedeći cijelo radno vrijeme u prisilnom položaju tijela. Rezultati istraživanja potvrđuju da prosječni daktilograf tijekom jednog sata učini više od 600 istovjetnih pokreta vratom, što je uzrok pojave boli.

Rad s računalima zahtjeva dugotrajno sjedenje, gledanje u ekran i monitore, pisanje preko tipkovnice, držanje miša. Posljedica na zdravlje zbog dugotrajnog nepovoljnog položaja tijela i ponavljanja istovjetnih pokreta ne primjećuje se odmah.

Tijelo se nastoji prilagoditi. Određene mišićne i vezivne strukture istežu se ili skrate, a stalna opterećenja polako troše mogućnosti prilagodbe pa se nakon duljeg rada javljaju prvi znaci preopterećenosti (umor i bol) koji prate specifična oštećenja pojedinih dijelova tijela, ovisno o vrsti rada, radnoj okolini i ljudskim predispozicijama.

Posljedice preopterećenosti su, osim umora i bolova još i pritisak na živce, upale tetiva i druge promjene u mekim tkivima koja sudjeluju u radu ili pridržavaju tijelo u za rad potrebnom položaju. Tetive u podlakticama i šakama koje pokreću prste fine su i nježnije od onih u većim mišićima pa su sklone oštećenju kod tipkanja i korištenja miša, pogotovo u lošem položaju.

Kod osoba koje rade na računalu te se promjene javljaju u rukama, šakama (npr. sindrom karpalnog tunela), laktovima (npr. ‘teniski lakat’, lakatni sindrom), ramenima, vratu (npr. fibromialgija) , leđima (npr. cervikalni, lumbosakralni sindrom). Znakovi su bol, utrnutost, 'mravinjanje', trnci, žarenje, bockanje i drugi neugodni osjeti, kao i gubitak osjeta ili snage, znakovi upale (crvenilo, otok), ukočenost, gubitak koordinacije, umor, nastanak bolnih točaka ili otvrdnuća u mišićima, poremećaji spavanja, depresija.

Kako bi se doskočilo problemu, ali i prevenirao daljnji progres bolnih stanja i oštećenja potrebne su neke prilagodbe na radnom mjestu. Uvođenje malih pauzi za provođenje vježbi istezanja svakih 5 do 15 minuta (dovoljno je izdvojiti samo 30-ak sekundi) i svakih pola sata nešto dužu pauzu (do 1,5 minuta). S obzirom da vrijeme dok se radi na računalu doslovce proleti ne bi bilo loše postaviti alarm na mobitelu ili na rub ekrana zalijepiti poruku koja će vas podsjetiti na aktivnost.

Vrlo je važan i izbor opreme na kojima radite. Stol, stolica i ostala pomagala mogu puno pomoći u rasterećenju mišićno-zglobno-koštanog sustava.

Sjedenje predstavlja statički napor za mišiće. Opasno je za kralježnicu, posebno za križa, budući da se ni u jednom položaju ne može izdržati duže vrijeme, a da se ne jave problemi. Zbog toga se preporučuje stalno mijenjanje položaja. Posebno korisno može biti sjediti na velikoj lopti punjenoj zrakom umjesto na stolcu.

Sjedenje na lopti prilikom rada na racunalu

U tu svrhu moguće je koristiti zračne diskove koji se stave na stolicu. Na lopti stalno održavamo ravnotežu i tako neprimjetno koristimo mišiće pa opterećenje postaje dinamičko.

Lopta (ili disc, npr. disc-o sit) je mekana i oblikuje se prema nama, pa nema pritiska čvrstih i oštrih rubova. Bitno je da nije napumpana do samog kraja I da se vrijeme sjedenja na lopti postupno povećava, npr. prvi dan samo 2 puta po pola sata, drugi jedan sat, treći dan 2 puta po jedan sat, četvrti 2 sata itd. kako bi se mišići postupno prilagodili novom režimu sjedenja.

Kako za loptu tako je i za stolicu važno da se može prilagoditi visina. Preporučljivo je da su stopala oslonjena na pod cijelom svojom dužinom, da je kut u koljenim zglobovima između 90° i 120°, te da je pregib koljena 2 - 4 cm udaljen od ruba stolice.

Dobro je da se može rotirati oko osi da se ne iskrivljuju leđa kod gledanja sa strane i da bude presvučena prirodnim materijalima koji dišu, a prednja strana sjedišta zaobljena i bez čvrstog ruba. Oslonac slabinskom dijelu kralježnice u cijelosti opušta mišiće leđa, jer održava kralježnicu u njezinom prirodnom položaju, a poželjno je i da se naslon može malo naginjati unatrag.

Laktovi moraju biti savinuti pod kutom od 90° do 100° i što bliže uz tijelo dok ramena moraju biti opuštena. Preporučljivo je podlaktice držati paralelno s podom ili pak šake malo niže od laktova. Zapešća moraju biti u neutralnom položaju, odnosno ne smiju se savijati ni lijevo ni desno ni gore ni dolje, već moraju biti ravna.

Ako su laktovi ili podlaktice na stolu dobro je postaviti oslonac za zapešće kako bi se spriječilo pritiskanje mekanih dijelova u zapešću. Po prestanku tipkanja odmorite šake u krilu ili ih pustiti uz tijelo. Gornji rub ekrana treba biti u razini očiju kako bi se spriječilo grbljenje ili savijanje vrata.

U koliko još nemate stolicu i pomagala koja bi vam olakšala očuvanje vašeg pravilnog držanja prilikom dugih sati provedenih na poslu, svakako razmislite o nabavci. Investicija će vam se isplatiti tako što će vam tijelo biti zahvalno.

Sjedenje na lopti prilikom rada na racunalu

Kakav vam je članak?
Pročitaj i ovo:
Na forumu ima 0 komentara na ovu temu
Forum
Opcije
Isprintaj
Veličina slova

Objavljeno: 23.06.2012
Piše:
Ksenija Tićak, prof. kineziologije