sad detaljnije o meni
S genetikom sam imala srece. Dojila me mama rukometasica, a tata je bio smucar, (bokser i fudbaler kad nema snega). Naravno sve svoje neostvarene ciljeve meni su postavili, jos na rodjenju. Pre nego je otisao kod maticara, tata je prvo otisao u Smucarski savez da me prijavi. :) te njihove domete, nisam ja ostvarila, malo mi je za sto nije bilo prilike za to...
Znate li kako izgledaju skije za dijete od cetiri godine??? Preslatko!!! :)
i onda da ne nabrajam... tenis, kosarka, karate...
I zavrsim na medici, vec dugo je studiram. I zaist ima tu sta da se studira.
I bas zato sto je toliko duga, shvatila sam da ima jos stvari koje me zanimaju, da je covjekovo tijelo idealno i da se priroda stvarno trudila da ga stvori idealnog. I stvarno je skoro idealno. Shvatila sam da postoji nacin da lekari mogu da budu neupotrebljivi ili makar da ne moraju da budu toliko potrebni.
I zigrala sam u prvom redu. CAk ni ne znam zasto sam otisla u fitnes studio prvi put. Valjda zbog toga sto je moj mladji brat u zgradi pored u tom preiodu trenirao odbojku, pa da ga ja cekam da se ne vraca sam kuci... Takve sam nekakve krvi bila sa tih svojih 20 godina, stala u prvi red. Cudi me da instruktor nije posizio tada, znam samo da je pocelo da mi se vrti u glavi i da nisam htela da stanem.
Vrtjelo mi se u glavi zato sto nisam bila dovolnjno u kondiciji. Knjiski moljac ni ne moze biti u bog zna kakvoj kondiciji. A nisam htjela da stanem, jer sam htjela sve i sad...
Ipak, prosle su godine, obisla sam sve fitnes cenre u gradu naucila svasta, i sto valja i sto ne valja, otisla u najbolji i rekla: Osim toga sto hocu da budem lekar, hocu i ovim da se bavim.
"Da te vidimo!"
U Crnoj Gori je fitnes tek u povojima. Covek mora da bude oprezan. Sistem koji tek pocinje da funcionise pun je zamki. Pa i sam entuzijazam je velika zamka, a ja je se pazim tako sto prvo pitam starije, iskusnije, modernije, naprednije, a ponekad insistiram da se prihvati moje misljenje ili ga jednostavno nametnem. To je uglavnom onda kad sam mnogo ponosna na svoje znanje koje sticem na faksu i koje mnogo cijenim. (hehe, foliranje mi je slaba strana)
Volim borbu. Volim ovo sto radim, volim da vidim ljude koji se znoje, volim bezobraziju u ocima, volim da udaram vrecu, volim da igram, volim da zadovoljavam muziku, da je pratim bas kao da sam ja za nju nastala, volim da vidim lijepo i zdravo tijelo i zestinu zivota u njegovom pokretu, da posmaram kako se mijenja, volim biti dio grupe, volim osjecaj umora, nekad volim i da zaplacem posle sprinta, volim da ispitujem svoje granice, volim da mislim o disanju dok se istezem. Volim da pijem vodu, stvarno uzivam u tome, to mi je jedina prava nagrada za trud.
voljela bih da dozivim da fitness postane olimpijska disciplina.
eto , to sam ja!!!
I, da, zbog svega toga pisem ovaj blog. Nadam se da ce vam biti interesantno da ga citate.
S genetikom sam imala srece. Dojila me mama rukometasica, a tata je bio smucar, (bokser i fudbaler kad nema snega). Naravno sve svoje neostvarene ciljeve meni su postavili, jos na rodjenju. Pre nego je otisao kod maticara, tata je prvo otisao u Smucarski savez da me prijavi. :) te njihove domete, nisam ja ostvarila, malo mi je za sto nije bilo prilike za to...
Znate li kako izgledaju skije za dijete od cetiri godine??? Preslatko!!! :)
i onda da ne nabrajam... tenis, kosarka, karate...
I zavrsim na medici, vec dugo je studiram. I zaist ima tu sta da se studira.
I bas zato sto je toliko duga, shvatila sam da ima jos stvari koje me zanimaju, da je covjekovo tijelo idealno i da se priroda stvarno trudila da ga stvori idealnog. I stvarno je skoro idealno. Shvatila sam da postoji nacin da lekari mogu da budu neupotrebljivi ili makar da ne moraju da budu toliko potrebni.
I zigrala sam u prvom redu. CAk ni ne znam zasto sam otisla u fitnes studio prvi put. Valjda zbog toga sto je moj mladji brat u zgradi pored u tom preiodu trenirao odbojku, pa da ga ja cekam da se ne vraca sam kuci... Takve sam nekakve krvi bila sa tih svojih 20 godina, stala u prvi red. Cudi me da instruktor nije posizio tada, znam samo da je pocelo da mi se vrti u glavi i da nisam htela da stanem.
Vrtjelo mi se u glavi zato sto nisam bila dovolnjno u kondiciji. Knjiski moljac ni ne moze biti u bog zna kakvoj kondiciji. A nisam htjela da stanem, jer sam htjela sve i sad...
Ipak, prosle su godine, obisla sam sve fitnes cenre u gradu naucila svasta, i sto valja i sto ne valja, otisla u najbolji i rekla: Osim toga sto hocu da budem lekar, hocu i ovim da se bavim.
"Da te vidimo!"
U Crnoj Gori je fitnes tek u povojima. Covek mora da bude oprezan. Sistem koji tek pocinje da funcionise pun je zamki. Pa i sam entuzijazam je velika zamka, a ja je se pazim tako sto prvo pitam starije, iskusnije, modernije, naprednije, a ponekad insistiram da se prihvati moje misljenje ili ga jednostavno nametnem. To je uglavnom onda kad sam mnogo ponosna na svoje znanje koje sticem na faksu i koje mnogo cijenim. (hehe, foliranje mi je slaba strana)
Volim borbu. Volim ovo sto radim, volim da vidim ljude koji se znoje, volim bezobraziju u ocima, volim da udaram vrecu, volim da igram, volim da zadovoljavam muziku, da je pratim bas kao da sam ja za nju nastala, volim da vidim lijepo i zdravo tijelo i zestinu zivota u njegovom pokretu, da posmaram kako se mijenja, volim biti dio grupe, volim osjecaj umora, nekad volim i da zaplacem posle sprinta, volim da ispitujem svoje granice, volim da mislim o disanju dok se istezem. Volim da pijem vodu, stvarno uzivam u tome, to mi je jedina prava nagrada za trud.
voljela bih da dozivim da fitness postane olimpijska disciplina.
eto , to sam ja!!!
I, da, zbog svega toga pisem ovaj blog. Nadam se da ce vam biti interesantno da ga citate.
Objavljeno 31.07.2010.
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!
Ostali postovi
Postoji12komentara na ovu temu
Komentiraj ovu temu
Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija