Kojim očima gledamo sebe?
Kako nas vide drugi?
To su pitanja o kojima razmišljam ovih dana.
Neki dan me vidjela kčerina prijateljica i njena mama,ja njih nisam.
Uglavnom,odmah su zvale moju kčer da ju pitaju jesam li bolesna,i zašto sam tako mršava??!!
Odgovor moje kčeri bio je: " Bolje vam je da to ne izgovorite pred mojom mamom! Zdrava je ,vitka,vježba,pazi kaj jede,odlično se osjeća!"
Prepričavala mi je to s ponosom,vidjela sam to.
Sretna sam zbog puno stvari,puno sam postigla,ali ne odricanjem i ne za inat,nego zato što to volim!
Gledam se u ogledalo i još uvijek vidim mast koju moram skinuti,i s ponosm brojim mišiće koji se vide!
Na tanjuru vidim ugljikohidrate,proteine i masti i automatski zbrajam!
Dok ja to zbrajam drugi komentiraju,moju "mršavost"
Eto tako me vide,bolesnu i mršavu,ali ja više ne sumnjam,a jesam.,priznajem,često pomislila da sam možda ipak ja, ta,koja nije normalna,jer si radim to kaj radim!
Sad sam 100% uvjerena da ovaj način života nije privremeni hir,ovo je moj odabir,moj novi život,moja odluka i nema povratka nazad,može samo naprijed.
Ja ništa ne radim na pola,kod mene je sve ili ništa!
A,svi oni kojima to nije jasno,nek gledaju svoja posla,a ne mene,ili nek odu okulisti!
Objavljeno 05.09.2013.