Evo me kako i naslov kaže na početku...
Nekada, prije dobrih 10 godina prvi puta sam se susrela s problemom težine. Zašto? Prekid treninga zbog ozljede, dolazak na fakultet, dobro znana menza, nevolje u ljubavi... I od onda nikako na zelenu granu.
Visoka sam (niska) 158cm, imam trenutno 63,5 kg i ne mogu se nazvati predebelom. Ipak, nisam zadovoljna. Zašto bi mi taj šlauf bio stalno na trbuhu, zašto moram uvlačiti trbuh kad sjednem i zašto mi bedra moraju biti tako opuštena? Ne znam... Stalnu borbu vodim s time.
Inače, svojom građom nikako nikada nisam spadala u mršavice i najbolje izgledam s 56kg za što bi mnogi rekli da je previše, ali kao tipičan primjer zdrave mješavine mezomorfa i endomorfa to je zaista idealna kilaža. Posjedujem prilično veliku količinu mišićne mase koja je lijepo obložena "toplinskom izolacijom". Previše nje zapravo da budemo iskreni.
Prošle godine u 11 mjesecu dok sam bila na usavršavanju vani počela sam dijetu koja je zaista bila uspješna. Uz pomoć fat burnera (Arson), u siječnju došla sam na 58kg, a onda sam izgubila volju. A program mi je bio ok, ustajanje, vježba uz aerokick Renate Sopek (nemojte se smijati, jer djeluje), doručak koji je bio uvijek zobene pahuljice (dobro koji puta s čokoladnim mlijekom), dvadeset minuta do pola sata pješke na posao, međuobroci jugurt i voće, ručak neka komadina mesa, opet jogurti, pa pješke s posla, pa opet vježba (aerokick + neke vježbe snage), i nema klope iza 18h.
I ja bih sada to opet...
Užasno je teško krenuti, i vjerujem da to nikome ovdje ne moram pričati.
Sutra je praznik, a i petak neću raditi i zato odlučujem početi sutra.
Gledat ću da pišem svaki dan nešto kao mali dnevnik. Danas ću popiti zadnje pivo i pojesti zadnji čips.
A vi ekipa, kad stignete, napišite koji savjet ili riječ potpore.
Držite fige
Maja
Objavljeno 04.08.2010.