Možda će vas začudit što će ovaj tekst izać "iz mog pera" ali eto, potaknuta nekim čudnim hormonima napisat ću ga svejedno :)

Došao nam je Uskrs. I opet imamo vraga i anđela, svakog na svom ramenu.....živčano skaču i urlaju u uho....
 V:"Mmmm pogledaj čega svega ima na ovom stolu...ne znam otkud bi krenuli. Ajmo sve probat! Probaj sve, brzo, sad!"
A:"Neee, stani! Kontroliraj se majmune - ne treba ti to! Znojiš se cijelu zimu da biš se sad raskravio bezveze? Znaš ona pravila - P+UH, P+M, nikako UH+M? Baci taj kolač iz ruke, to ti odmah u salo ide, fuj!"
V:"Ajde šuti ti konjino zatucana, a ti ne bleji u taj stol nego uživaj malo, kad ćeš ako nećeš sad!"
A: "Ali...!"
V:"Šuti!"
A: "Al...!"
V: "Šuti!" Ajde blento, kreni dok ne nestane sve"
......
Poznato? Koji od njih češće prevagne na svoju stranu? :)

Pred kojih godinu dvije mrzila sam blagdane. Jednostavno me umaralo svo to ludilo, komercijala, hrana...sve mi je to bilo nekako nametnuto. I imala sam feeling da ću tim jednim danom uništit sav trud do onda...freak...tako bi samu sebe uvjerila da sam jača od tih ljudskih strasti i da mi to ne treba. Da ću jest kao svaki drugi dan. Pa sam tako prošle godine za Uskršnji doručak jela zobene sa jogurtom dok su moji lupali po jajima, šunki, pinci i kolačima :) Priznajem..nije mi bilo lako iako sam se čvrsto držala :)

Šta sam nedavno shvatila? Da je život kratak. U redu je brinuti se o svom tijelu, i to podržavam, u svakom danu života. Podržavam kretanje, vježbanje, zdravu prehranu. Zato i jesam tu, kao i svi mi. Ali podržavam još nešto - a to je uživanje u životu. Imati mjeru je nužno potrebno ali biti ispunjen još je važnije.

Hoćete li se osjećati kao najjadnije stvorenje na svijetu dok budete žvakali nešto bezveze dok svi oko vas guštaju u raznoraznim delicijama? Hoćete i taj dan prokleti život jer niste jedni od onih koji "jedu sve, a uvijek su isti"? Hoćete li provest dan u matematici i kemiji , proračunima i izračunima, umjesto u druženju i veselju za obiteljskim stolom? Hoćete? Zašto? Čemu? Vježbate karakter? Loša vježba - priznajte si jednostavno - da niste baš najsretniji tako :)

Godina ima 365 dana. Sasvim dovoljno za vježbanje karaktera....i tijela. Ovo je jedan dan. Jedan dan kad morate biti zahvalni što imate tu veliku privilegiju da imate pun stol ispred sebe i obitelj s kojom možete to podijeliti, jer mnogi danas tu privilegiju nažalost nemaju. I da ju dobiju, sigurno je naša prehrambena matematika zadnje na što bi mislili.

Ja opet imam obiteljski ručak u nedjelju. Bit će domaćih kolača, orehnjača, pinci....mislite da ću razočarati svoje tete i mamu koje će sutra dati sve od sebe da nas iznenade finom papicom? Zašto, radi six pack-a? Yeah right, ko da je to najbitnija stvar na svijetu ;)

Sretan vam Uskrs svima, i..inače to ne savjetujem ali..poslušajte svog vraga s početka priče, ponekad i njemu treba dati šansu ;)