Kažu neki da su božićni i novogodišnji dani, koji uključuju obavezna druženja uz brdo hrane i pokoju čašicu alkohola, pravi izazov za one koji drže do svog tijela te redovito posjećuju fitness centre i vježbaju. Kažu i to da su ti dani izazov kojem se nemoguće oduprijeti pa sve završava velikim porazom te u tih nekoliko dana u zaborav pada sav trud kojeg su do tad uložili. Ili je taj trud zapravo bio svojevsrna priprema za blagdane kako bi se tada mogli opustiti i dozvoliti si malu "štetu". Ja se ne ubrajam ni u jednu od ovih kategorija - u to sam sigurna:)

Znam da će se neki od vas složit sa tvrdnjom da je dobro tih dana sebi dozvoliti malo opuštanja i ugađanja što - naravno - znači zaboraviti na svoj donedavni režim te uživati u blagodatima punog stola bez puno razmišljenja i grižnje savjesti. Mnogi će se složiti da su ovi blagdani najljepši dio godine i da ne smiju biti stresni pa se zato treba opustiti jer to zaslužujemo. Eh - al problem je što se grižnja savjesti ipak pojavi i to vrlo brzo nakon što prođe svo to blještavilo i dobro blagdansko raspoloženje....  

Ako se mene pita, stresno bi mi bilo da ovo vrijeme provodim totalno drugačije nego što sam navikla - samo zato jer je "to doba godine" - degustirajući raznu hranu koju "sam si uskraćivala cijelu godinu" i izležavanjem pred tv-om na kojem se iz godine u godinu prikazuju "pomno odabrani filmovi" Sam u kući, Batman....

Ne - nisam vježbala na Badnjak, ali samo zato jer sam ionako bila zaposlena sa silnim pripremama, čišćenjem, kićenjam jelke... Ni za Božić nisam se približila traci za trčanje ni bilo kojoj drugoj spravi, al samo zato jer sam uživala u dugoj šetnji sa dragim ljudima, bila u  posjeti prijateljima i rodbini ili imala goste u svojoj kući pa mi nije bilo dosadno.

Priznajem - dobro mi je došao odmor ta dva dana, al u subotu sam jedva dočekala da se dobro istrčim. Ne zato jer sam se "ubijala" u hrani. Ma kakvi....Držala sam se uobičajenog režima i nikakvih kikseva tu nije bilo. Hoću samo reći da je ne mogu drugačije pa makar bili blagdani. Jednostavo se ne želim u siječnju osjećati kao da moram početi ispočetka. Ja volim svoju provjerenu rutinu. Isto tako znam da neki od vas upravo trebaju malo pauze kako bi se nakon toga osjećali još poletnije i dobili osjećaj da još bolje mogu zapeti na putu do svojeg cilja i to im predstavlja izazov. Meni je izazazov to da sam ustrajna u svojem tvrdoglavom načinu života koji mi savršeno odgovara:)

Zato se ne bih htjela upuštat u nepotrebne rasprave jer svatko od nas ima razlog zsšto nešto radi ili ne radi... Stoga ću vas samo pitat - dragi fitovci kako je bilo kod vas ovih dana ? Tek toliko da malo pročavrljamo:)