Poremećaji u uzimanju hrane su ozbiljne, ali izlječive mentalne i fizičke bolesti koje su klasificirane kao formalna psihijatrijska stanja, a uključuju anoreksiju, bulimiju i druge nespecifične poremećaje. Pod nespedifičnim poremećajima podrazumijevamo pretjerano uzimanje bez izbacivanja hrane, rijetke epizode pretjeranog uzimanja i izbacivanja hrane, ponovljeno žvakanje i pljuvanje bez gutanja većih količina hrane i sl.

Povijesno i društveno gledano, poremećaji u uzimanju hrane najčešće pogađaju žene, no studije pokazuju da one pogađaju i muškarce te da taj broj iz godine u godinu raste. No, budući da se društveno te bolesti ne povezuje s muškarcima, u njihovom slučaju vrlo često ne dolazi do postavljanja dijagnoze, ali čak ni posjeta liječniku.

Studija koju su proveli Sangha i sur. pokazala je da postoji snažna stigmatizacija muškaraca s poremećajima prehrane jer se radi o „ženskim bolestima“, a upravo stigma, sram i izolacija često dovode do jako kasne dijagnoze ovih poremećaja kod muškaraca.

Prema podacima američke National Eating Disorders Association od troje oboljelih od nekog od poremećaja u uzimanju hrane, 1 je muškarac. Dakle, može se reći da su ove bolesti gotovo jednako učestale kod muškaraca i žena. Osim toga, studija koju su proveli Nagata i sur. pokazala je da čak 22% mladih muškaraca u svojim mladenačkim godinama imaju jednu vrstu poremećaja prehrane koji je povezan s prehranom s ciljem stjecanja mišićne mase.

Vrlo je čest slučaj mladića koji istovremeno počnu intenzivno i vrlo učestalo vježbati te jesti s ciljem stjecanja velike mišićne mase.

Faktori rizika

Studije pokazuju da postoje neke razlike između poremećaja u uzimanju hrane kod muškaraca i žena. Žene češće imaju anoreksiju ili bulimiju, dok muškarci puno češće podliježu pretjeranom uzimanju bez izbacivanja hrane.

Dok je samoizazvano povraćanje i uzimanje laksativa tipično za žene, pretjerano vježbanje i post su puno češći kod muškaraca. Također, kod žena s poremećajima u uzimanju hrane česte su promjene raspoloženja, kod muškaraca se najčešće bilježe anksioznost te poremećaji poput shizofrenije.

Liječenje poremećaja u uzimanju hrane

Američka National Eating Disorders Association ističe da upravo poremećaji u uzimanju hrane imaju najveću stopu smrtnosti od svih mentalnih bolesti te da je rizik od smrtnosti kod muškaraca veći nego kod žena s ovim poremećajima.

Također, što se ovi poremećaji dulje ne tretiraju, to će njihovo liječenje zahtijevati intenzivnije i dulje liječenje.

Stoga, roditelji, ako sumnjate da bi vaš sin mogao imati poremećaj u uzimanju hrane, nemojte zatvarati oči i misliti da su to „ženske bolesti“ već reagirajte što prije i potražite pomoć stručnjaka kako biste djetetu pomogli.

Reference:

1. Nagata, JM, Murray, SB, Bibbins-Domingo, K, Garber, AK, Mitchison, D, Griffiths, S. Predictors of muscularity-oriented disordered eating behaviors in U.S. young adults: A prospective cohort study. Int J Eat Disord. 2019; 1– 9.
2. Sangha S, Oliffe JL, Kelly MT, McCuaig F. Eating Disorders in Males: How Primary Care Providers Can Improve Recognition, Diagnosis, and Treatment. Am J Mens Health. 2019;13(3):1557988319857424. doi:10.1177/1557988319857424.
3. Udo T, Grilo CM. Prevalence and Correlates of DSM-5-Defined Eating Disorders in a Nationally Representative Sample of U.S. Adults. Biol Psychiatry. 2018;84(5):345–354.

Objavljeno 24.09.2019.