Vrijeme je za učiniti se boljim, a onda i još boljim od toga. Godina, dvije...nije bitno. Bitno je da se računa. Da '' ne mogu '' prijeđe u '' mogu '' . Ne radi se o biti najbolji, radi se o tome da budeš bolji nego jučer. Formiranju navika, koje poslije formiraju nas. Boljet će, zahtijevat će posvećenost, zahtijevat će dulji vremenski period, zahtijevat će žrtvu. I najvažnije - jaku psihu. Ali, uz red i rad - na kraju će se isplatiti.
Imam 22 godine. Oduvijek sam voljela sport, ali nikad ništa nisam trenirala profesionalno. Rekreativno plivanje, trčanje... Građa mi nije olakšavala posao - endomorf, široka ramena, jake noge, lako debljanje. A i volim pojesti. I pri tome ne znam mjeru, pa trening baš i nije pridonosio mojem izgledu.
Uslijedilo je čitanje, guglanje...educiranje o prehrani. Zanimanje o tome. Jer bez želje - nema uspjeha. A sad i potpuna posvećenost. Mjerenje, vaganje, slikanje. Hrana koju vidim kroz UH, P, M. I nije mi lako. Lakše je pojesti pizzu ili kolače. Ali volja je tu ona koja odlučuje. I mentalna snaga. A ja sam odlučila imati je. Put je počeo prije mjesec dana, bez voće-dijeta iz časopisa i beskrajnog trčanja i cardia na papiru. Prepuštam se uživanju u činjenici da postajem jaka uz utege, i ne, ne bojim se toga da budem premišićava. Dapače, jedva čekam da mišići iskoče:)
Do onda, samo red, rad i disciplina! I ispred svega, strpljivost!
Objavljeno 03.10.2013.