Eto, htjela bih podjeliti svoju priču i skinuti si jedan dio kamena sa duše.

Kao dijete voljela sam jesti. To je naravno rezultiralo prekomjerenom kilazom. Nakon sto sam dosla u peti razred, pocela su zadirkivanja i ruganja oko mojeg izgleda. Prvo me to nije diralo, ja sam sebi bila najsretnije dijete kad bi doma baka napravila bucnicu ili palacinke, boze mogla sam se udaviti u tome, a da ne spominjem pizze i ostale nezdrave stvari. Kasnije, kako sam isla sve starija, u 7 razredu sam dozivjela rekord svoje kilaze: preko 75 kg na 160 cm. Nisam se zapravo brinula o izgledu jos u to vrijeme, ali nakon toga su stizali teski udarci koji su me unistili emocialno i snizili moje samopouzdanje do nule; ružna imena, ruganja, zadirkivanja na račun debljine su postali moja svakodnevnica. U dosta navrata sam dolazila plava doma, išlo se kod pedagogice, ravnateljice, razrednice, nitko nije niš mrdnuo pod milim bogom da bi to probao rješiti. Najteže mi je bilo kad me tata otpeljao kod tete na obiteljski ručak jer su došli stric i strina iz inozemstva, strina me cijelo vrijeme gledala pod okom te kasnije nasamo rekla kako bi trebala posjetiti psihologa da popricamo zasto se stalno hranim onim cime sam se hranila i da me potakne da smrsavim. Od tad, pa sve do danas izbjegavam taj rucak kak god znam i umijem. Nakon što sam upisala srednju školu, nastupile su patnje. Najdeblja cura u razredu. Uvijek sam svoju "škembu" prikrivala time što bi obavezno na majcu išla otkopčana široka košulja da kad sjedim bude manje primjetna iz profila, gladovala jer me bilo sram si na automatu kupit čokoladicu ili otič u pekaru po neko pecivo da me ljudi nebi gledali u stilu "gle jede, a debela je". Postajala sam sve očajnija i očajnija sama sobom. Nakon toga sam počela dobrih godinu dana prakticirat bulimiju. Bilo je rušenja, dok nisam došla do povračanja tekučine jer mi je i od toga bilo zlo. nakon toga sam neko vrijeme prestala stime i u međuvremenu se udebljala i nadoknadila sve izgubljene do tad kile. Onda je opet nastupila bulimija na neko kraće vrijeme, pa kad sam vidla da to nema smisla počela sam se izgladnjivat i manje jest. Onda, jednog divnog dana slučajno sam naletjela na nekom forumu naslov "Insanity" i tako došla do beachbodyeve stranice. Od tog dana, moj život je drugačiji i ovo sam sada ja. Pošto nisam prvo mogla odradit insanity trening (bila sam uporna, odmah sam ga skinula i bacila se na trening, al nisam bila u stanju odradit warm up bez neznam kolko uzimanja predaha, a i nakon pet minuta vjezbe sam bila gotova i drugi dan završila sa upalom mišiča). i kaj sad,  ajmo prvo se pripremit za to tako da mjesec dana radim turbo fire sa hip hop absom. kada sam vidjela slike mjesec dana prije i mjesec dana poslije, bila sam zaprepastena. al na pozitivan nacin. Tu je pocelo moje insanity putovanje. Svaki dan sam jedva čekala da odradim taj trening. Prvo se nisam htjela odricati onoga što jedem, ali sam zato sve to prepolovila za početak. Npr. umjesto dva sendviča za večeru jela sam jedan, umjesto ove količine, uzimala sam pola od toga. i rezultati su počeli dolaziti. Drugi mjesec je pak druga priča. tu počinje prava stvar. tu sam se počela brinuti o svojoj prehrani. Sada je to ovako:

Izbacila sam šečer iz kave koju inače puno pijem. U početku nije bila fina, ali sada jedva čekam svako jutro kako bih si pripremila finu jaku crnu gorku tursku kavu.

Ubacila sam doručak. Prvo je bilo banane i jogurt vočni, sada je 40g zobenih pahuljica sa sojinim mljekom. (ukoliko nema mlijeka, onda si ipak još ponekad pojedem bananu i vočni jogurt). Zobene sa sojinim mlijekom obožavam, potamanila bih se u tome da mogu.

Bijeli/polubijeli kruh zamjenila raženim.

Pošto i dalje obožavam palačinke i svakako ih volim jednom tjedno ih pojest, one obične sam zamjenila graham palačinkama. I baš ih obožavam.

Slatkiše, čokolade ili takvu nekakvu potrebu za slatkim nadoknadim nekom voćkom (najčešće jabuka ili banana) ili sa par indijskih oraščića, oraha, bilo čime.

Ubacila sam posni sir kao večeru. Onaj iz lidla, milbona. Pojedem ga samog svaku večer. Također, volim si u ručak ubaciti sojine medaljone koje prethodno skuham u vodi koju začinim origanom i chilijem. Quinoa mi je pa skoro uvijek na tanjuru, volim ju kombinirati sa svim i svačim. Kaj se jaja tiće, evo, omlet mi paše jako. Ostalo mi ne paše tak.

E i tu i tam pojedem sir gaudu. al to je ona jedna tanko narezana šnita koju rastopim na nečem, tek tolko da bi mi poboljšalo okus, valjda ne radim veliki prekršaj, uskoro se prebacujem na mozzarelu.

Sada težim 49,1 kg. Pošto je razlika u težini pa skoro 30 kg, još uvijek ima dosta masnih naslaga koje pokušavam skinuti Asylumom. Kalorije više ne brojim, ali ni ne pretjerujem u hrani. Samopouzdranje mi se vrača, ja se osječam bolje i zadovoljnije svakim danom. Čak sam jučer po prvi put u životu mogla pogledati svoje noge u haljini i biti jednostavno oduševljena sa tim kako izgledam nakon 17 godina.

Hvala vam što ste pročitali ovu bibliju. Upravo sam uspjela napisati nešto što več dugo želim nekome reći.

Objavljeno 15.07.2013.