Predstavila sam se već na forumu, a ovdje bih željela da napišem neka svoja iskustva i zapažanja tokom mnogih godina. 

Sada mi je 44 godine. Do svoje 26. nisam imala nikakvih pretjeranih problema sa kilažom, nikad nisam bila mršavica, ali nisam bila ni debela. Visoka sam 172 i tip krupnije građe, gorštačke ;)

Prvo pravo debljanje je bilo naravno tokom prve trudnoće, i nakon porođaja kilogrami su bili jako uporni, bez obzira na umjerenu fizičku aktivnost koju sam imala tokom svakog dana. Unos hrane mi je bio uobičajen, ali tada nešto nisam baš znala o kombinovanju namirnica, nisam vodila računa o kalorijama, pojela bih nekad nešto slatko, jeli smo bijeli hljeb itd... Ništa nenormalno, ali nekako uobičajeno za to doba. Onda sam posegnula za prvom dijetom, jer sam htjela vidljive rezultate, bilo me je sramota što ne mogu nikako da smršam, a sve prijateljice koje su rađale djecu kad i ja su jako brzo vratile djevojačku figuru. I tada ja od te tada popularne "mesne dijete", kad mi je prvo dijete imalo oko 2 godine, uspijem da smršam fantastičnih 14 kg za 1,5 mjesec! Divno, pronašla sam formulu! 

Druga trudnoća je došla u vrijeme kad sam bila gotovo zadovoljna figurom, pa kako je bilo nekih malih komplikacija, nije mi bilo baš dozvoljeno neko pretjerano kretanje, tako da su se kilogrami opet samo slagali. Nisam marila za to, jer ja sam znala formulu!

Nakon drugog porođaja imala sam više kg nego nakon prvog, ali kako sam dojila, nisam se upuštala u dijete... Kada je druga kćerka imala oko 1,5 godinu, porodična prijateljica mi preporuči odlazak kod nutricioniste, to je tada bilo novo u našem gradu i ja pođem, gdje me detaljno izmjere, analiziraju laboratorijske nalaze, odrede plan ishrane na 1200 kCal dnevno, sa umjerenom fizičkom aktivnošću svakog dana od po 30 minuta (šetnja). I ja sam se toga držala punih 9 mjeseci, nisam odstupila ni milimetar, a svakog dana sam i šetala, i vozila sobni bajk 30-40 minuta. I za tih 9 mjeseci ja sam se vratila na djevojačku kilažu i bila veoma zadovoljna svojim izgledom. Ovakvu kilažu sam održavala bez neke velike muke. 

No, godinu i po kasnije, nakon velikog stresa (smrti muža), kod mene dolazi do strašnih turbulencija u organizmu, pa sam u periodu pola godine nakon toga dobila 35 kg. 

Od tada traje moja borba, od tada se upuštam u svakakve dijete, pa sam išla 15 kg dolje i onda 20 gore, isprobala sve moguće svjetske dijete: proteinsku, UN, kupus... tandara-mandara dijete, i ne bih umjela da izbrojim tačan broj izgubljenih, a pogotovu ne tačan broj vraćenih kilograma...

I sve tako do prošle godine... 

Prošlog maja sam se bila definitivno pomirila sa činjenicom da sam debela, nisam više htjela da se bavim dijetama, potpuno sam bila fizički neaktivna, uz hiljadu i jedan strašno dobar izgovor. I slučajan odlazak krajem juna prošle godine kod nove doktorice, njen nenametljivi savjet da treba da obratim pažnju na svoje zdravlje, da povedem računa o kilaži - malo kockica koje su se posložile u glavi, kao i divan prijem i odličan pristup mladog nutricioniste - evo daju rezultate. 

Ovoga puta mi je ishrana posložena na unosu 1600 kCal dnevno, gdje je svakog dana sve zastupljeno - i ugljeni hidrati, i proteini, i vlakna. Glavno je da sam potpuno izbacila slatkiše (pod slatkišima podrazumijevam torte, kolače, peciva, bijeli šećer itd), izbacila bijelo brašno, imam pet obroka dnevno (3 glavna i 2 užine), pijem oko 2 l vode dnevno u prosjeku (ljetos mnogo više, zimus možda i manje). 

Što se tiče fizičkih aktivnosti, prva dva mjeseca sam svakodnevno hodala oko 30 minuta dnevno. Za mene koja sam bila totalno neaktivna (vožnja kolima, sjedeći kancelarijski posao, brdo obaveza oko djece - vozim ih i dovozim sa njihovih aktivnosti), ovih 30 minuta svakog dana su bile pravi izazov. U početku mi je i to bilo naporno (imam vještački kuk), imala sam bolove u kukovima i kičmi. Prvih sedmica bih za tih pola sata prešla 1,5-2 km. Kasnije je tura postajala veća, moj hod sigurniji i brži (5-6 km ili nekad i više). Krajem ljeta sam htjela da malo uvedem nešto novo, pa bih nekoliko dana u nedjelje vozila sobni bajk oko pola sata (bez opterećenja). Prva dva mjeseca sam imala divan gubitak od po 4,5 kg mjesečno. Onda je to počelo da se usporava, pa bi bilo nekad 2 kg, nekad 1,5... Ali išlo je naniže. Sada (po vagi) ritam mi je 0,5 kg nedjeljno. Nije to idealno i voljela bih da može duplo brže, ali opet moram biti zadovoljna, jer da nisam uvela promjene, imala bih sigurno još više kg nego na samom početku. 

Od 1. decembra sam u dogovoru sa jednim trenerom-instruktorom krenula u teretanu 3 puta nedjeljno. Svaki put bi on odabrao različite vježbe, u početku na spravama, a kasnije mi je uveo i vježbe sa sopstvenom težinom. Trening je imao otprilike ovakav ritam: zagrijavanje 10 minuta, vježbe snage 30 minuta, kardio vježbe 30 i više minuta. Redovna sam u teretani od tada, sada već uveliko 4 puta nedjeljno, četvrti termin mi je 1 h kardio. 

Vježbe otprilike izgledaju ovako (ovo je iz januara, sada ovaj režim izgleda nešto drugačije, veći je broj ponavljanja i neke vježbe su se promijenile, ali to je taj princip):

Moj je plan da nastavim redovno da odlazim u teretanu, da tokom dana šetam, raduckam oko kuće, pazim na ishranu i da polako izgubim još oko 10-15 kg tokom narednih 6-7 mjeseci, recimo. Najvažnije mi je da nisam gladna, da ničega nisam željna, prvi put kod mene nema u glavi misli tipa: kad prođe dijeta, naješću se... nečega. Apsolutno ne. Ne smatram da sam na dijeti, ne smatram čak ni da sam na specijalnom režimu ishrane, jednostavno razmišljam tako da sam uravnotežila svoju ishranu, uživam u hrani, volim da spremam, ali znam da se i ja i moja djeca hranimo zdravo. Rad sa trenerom, koji mi je zaista maksimalno izašao u susret i uvijek je otvoren za sva moja pitanja, veoma mnogo mi se posvetio, mi je otvorio oči što se tiče mnogih stvari: kako funkcioniše tijelo, šta sve može a šta ne moje tijelo da izvede (sve može ;) ), koliko je važna fizička aktivnost - sve ovo je meni zaista neprocjenjivo! 

Dakle, ako ovo pročita neko ko je digao ruke od sebe i smatra da je predebeo, prestar, pretrom, pre-ovo ili ono - ljudi, sve se može, u bilo kojim godinama, važno je postaviti sebi cilj, pravilnim koracima ići prema njemu i ne žuriti, ne biti nestrpljiv. 

:)

Objavljeno 15.04.2016.