Velika većina ljudi ima ponekad problema sa onim što zovemo "samokontrola". Nesreća je što ova riječ poprima epske razmjere, pa svako odstupanje od našeg robotskog (maksimalno kontrolisanog) dvojnika doživljavamo tragično. No, taj osjećaj da smo zakazali, osim svoje psihološke manifestacije u vidu nezadovoljstva sobom, često bude praćeno i nekim drastičnim mjerama :

Zločin
1. O da! Na tom omotiću je pisalo nevjerovatnih  787Kcal po 100g! Ne znaš šta jedna kesica od 100 grama treba da sadrži da bi po kaloričnosti mogla prehraniti manje Etiopijansko selo! Ali to više nije ni bitno - tvoj želudac je obgrlio sadržaj te kesice i nemilosrdno ga vari. Upravo se u tvom želucu nalazi oko pola dnevnog unosa kalorija, i od silne grižnje savjesti više uopšte ne uživaš u toj čokoladici, pored silnih karameliziranih dijelova.
2. Tiho je nedjeljno popodne. Ptice pjevuše, a vrijeme je ručka. Mrsko je praviti nešto osim špageta, pa neka budu špagete! Jedna mjera, dvije mjere, tri mjere...i pola kese je u ključaloj vodi! Nakon kuhanja jedva da stanu u posudu, ali dobro - pojest ćeš samo malo. Dobro, još malo da ne baciš baš sve. Dobro, eto, još malo, ali to je kraj! Šerpa prazna, a ti si kao ugojeni mačak - ležiš i micanja nema, dok te tvoj predebeli stomak nosi lijevo-desno na kauču. Odjednom shvataš da couch surfing i nije tako otmjen sport, da čak štoviše nije ni sport, već se osjećaš kao morska krava u sušnom periodu godine.
3. Danas je tvoj outdoor training day. To je fancy naziv za polusatnu vožnju biciklom po lokalnom zabrđu. Ali dobro, daj da se malo pogleda TV, mislim, ipak je to samo pola sata, a dan je mlad! Evo, samo da provjerim mail! Evo, samo dok operem one čarape na ruke...Ček...Kad pade mrak? Mada nema nekog znanstvenog argumenta koji ide u prilog tvom dojmu, ali osjećaš da su ti se svi mišići u tijelu opustili. Znaš da je danas bio relativno slobodan dan koji se trebao iskoristiti na fizičku aktivnost, jer nećeš za to imati vremena u preostalim danima.

Kazna
1. Panika - valja spriječiti da se ta hrana pretvori u salo! Kako, kako? Pa da - jedino logično objašnjenje je da naredna tri dana živim na vodi i 2 jabuke! Da, to će otjerati debljinu! Kako znam da pojedem pola kile janjetine, vala znam i da ne jedem ništa!
2. O ne, osjećam kako se kilogrami lijepe za mene! Grozno, osjećam tzv. sindrom trenutnog mlohavljenja mišića! Zbog jednog prejedanja i/ili netreniranja jedan dan znam da je sav moj posao u prethodnih pola godine uzaludan!! Svi ti mišići će nestati magično preko noći, i nikada se neću moći vratiti u formu! O agonijo! Znam šta da uradim - trenirat ću kao da sam Spartanac-astronaut, to će da prikrije moju grešku! Da, treniraću narednih pet dana po 6 sati dnevno, to će sigurno da odagna ovo salo koje je na čekanju!


Dobro, malo karikiram stvari, ali naši postupci nažalost često i nisu manje "djetinjasti" od gore navedenih. Tu imamo nekoliko očitih problema u postavci stvari, ali su srećom, sasvim rješivi :
1. - Čestitam! A sada se probudi iz svog svijeta mašte. Svi ljudi griješe! Grizeš se toliko zbog jednog obilnog obroka, a ni ne primijetiš to što se nekad ružno ponašaš prema ljudima u svojoj okolini (roditeljima, prijateljima,...). Tvoje tijelo nije centar univerzuma. Tvoje ponašanje nije savršeno niti u jednom segmentu. Pomiri se s time. Pazimo uz to i šta klasificiramo kao greške. Jedan obrok od 800g u periodu od mjesec-dva ne znači automatski 800g sala preko noći! Kao što salo ne nestaje preko noći, tako se ni ne stvara! Slabljenje u svom vlastitom planu prehrane i vježbe nam treba ukazati na slabosti u našem karakteru - možda ne možemo da odolimo hrani ako stoji na stolu, možda ne možemo da odolimo TVu! Ako je tako, onda se rješavaju ti problemi, odnosno, hrana se skloni u ormariće, a sa sobom se nosi flašica sa vodom, ili se TV isključi iz zida kada dođe period u kome nam je dosadno. Ljudi koji istinski žele da steknu kontrolu nad svojim ponašanjem mijenjaju stvari koje dovode do tog nepoželjnog ponašanja.
2. - Ovo je nešto najgore što možete sebi uraditi. Ukoliko povećate intenzitet vježbanja kako bi sa sebe sprali osjećaj krivice zbog prejedanja ili ljenčarenja, onda činite dvije loše stvari: kažnjavate svoje tijelo zbog sitne nedosljednosti u svojim svjesnim postupcima, i povezujete vježbanje sa negativnim emocijama kao što su osjećaj krivice, nezadovoljstvo sobom, itd. Vježba je tu da vas poboljša kao osobu, da vas oplemeni i učini sretnijim. Zato je nikako ne stavljajte u ovaj ponižvajući položaj, gdje postaje izvinjenje za prijestup.
3. - Vidi kako je to salo fino nestalo! Bravo ja! Odoh da se nagradim jednom čokoladom od 250g!! Ili : Uh, šta od sebe uradih! Malo prase, oink oink! Grozno! Za kaznu narednih mjesec dana živim na posnom siru i vodi! Dakle, analogno kao i u prethodnom slučaju, vezati hranu za emocije (bilo pozitivne bilo negativne) je velika greška, jer dajemo hrani prevelik značaj. Hrana je gorivo za naše tijelo, ništa više. Neka hrana nam je draža, neka manje draga, ali nijednoj ne trebamo dati počasno mjesto kazne ili nagrade za neki postupak. Nemoj jesti kolače samo kad se nešto lijepo desi. I naranče su tu kad se lijepe stvari događaju!;)
4.- Burze su padale, pa se oporavljale. Operativni sistemi se rušili, pa se vraćali. Merino ovcu su obrijali, pa je opet čupava. Bitno je ne dizati frku oko jednog neodgovornog postupka ukoliko se u njemu ne ustrajava. Zamka ovakvog razmišljanja je da to pojedini ljudi koriste kao izgovor za manjak volje. Pravdaju narednih 56 prejedanja u jednoj sedmici prvom, početnom greškom prejedanja. To je krajnje neuvjerljivo. Ukoliko imaš čvrstu odluku da nešto postigneš, onda kada se dese povremena odstupanja od prvobitnog plana, samo se nastavi sa planom kao da se ništa nije desilo, i ponese se opomena da se sljedeći put treba bolje oduprijeti iskušenju.

Valja zapamtiti da lijepe promjene u životima ljudi su rezultat rada i razmišljanja, što je težak put i ustrajati na njemu je velika stvar, vrijedna pohvale. Zato se pohvalite svaki dan kada ispunite plan koji ste si zadali! Pohvalite se jednim osmijehom u svoju čast! Prepustiti se životnim prilikama je alternativa koja vas slabi kao osobu, jer umanjuje osjećaj kontrole nad vlastitim životom (ili tijelom), samim time i osjećaja odgovornosti nad njim. A svi smo itekako odgovorni za svoje postupke, ili njihov izostanak.

*Napomena : prema novijim definisanjima emocija, one se dijele na ugodne i neugodne, pošto termini pozitivne i negativne emocije nisu prikladni, jer jedna emocija može da bude i pozitivna i negativna, zavisno od konteksta u kome se nađe (npr. neko može plakati kada dobije dijete, ali i kada mu umre neko).

Objavljeno 02.03.2010.