Pogledaj najpopularnije kardio sprave za vježbanje

Ništa nije nemoguće (osim drvenog štednjaka)

Nakon dugog sam razmišljanja (čitaj 30 sekundi) zaključila/odlučila kako bi bilo jako zgodno voditi svoj blog. Redovito sam na forumu, ali samo po informacije i savjete. Nisam željela nikoga zamarati detaljima iz privatnog života.

Međutim, toliko sam ponosna na sebe što se dobro organiziram i uspjevam nekako izbalansirati sve svoje silne obaveze pa ću vas time daviti ovdje. Nitko nije obavezan to čitati, a ja se mogu "ispuhati" :D.

Pa da krenem od nekakvog početka... Zovem se Ana, imam 24 godine, udana sam i imam sina (danas puni 9 mjeseci). Uz to, redovna sam studentica i muku mučim sa nekoliko ispita koji su jedina prepreka da upišem 4. godinu.

Moj život je sve prije nego dosadan. U kućanstvu nas je trenutno 8 članova (2 obitelji), a skloni smo feštama. Mislim da su to sve bitne informacije za sada. A sada da krenemo sa dnevnikom...

Ovaj blog pišem sjedeći na podu među igračkama (i na igračkama koje žuljajuuuu). Svakih nekoliko sekundi moram sve ostaviti da podignem malenog koji se izvrnio na leđa. Današnji veliki uspjeh je taj što su u ovome trenutku iza mene glačanje, pospremanje spavaće i dnevne sobe, nekoliko pelena i baby obroka, početna faza pripremanja ručka i otpuhivanje prašine sa jedne od brojnih skripti koje sa papira moram uploadat u mozgić (error!). Uz sav taj obavljeni posao, zapalila sam samo jednu cigaretu. Dosta dobro, ne?

A još me čeka kuhanje (sa bebom od 10kg u jednoj ruci - jel se to računa ko nekakav oblik vježbanja? :) ), pranje posuđa, pranje-sušenje-slaganje rublja, hranjenje dijeteta koje vrti glavom u svim smjerovima, uspavljivanje dijeteta koje baš nebi išlo spavat, usisavanje (i skupljanje špageta iz tepiha), simultano učenje za 4 bitna ispita u nadi da će maleni dovoljno dugo spavati i još ponešto (to su poslići do 16 h kada dragi muž dolazi s posla, a radi dvokratno pa oko 18 ili 20 opet odlazi do 23h)... Uglavnom, tek na kraju dana, oko 21h (kada je maleni nahranjen, okupan, uspavan), dolazi moje vrijeme za mene. Onda obavim posljednja spremanja i čišćenja (ako je ostalo nešto, naravno) i bacam se na trening. Iskreno, bude mi nekad teško jer sam do onda već užasno umorna, ali isplati se jer osjećaj poslije je apsolutno nezamjenjiv.

Ono što me najviše čudi je ustrajnost i želja za uspjehom koji su me preplavili i ne popuštaju. Jednostavno znam da mogu sve jer : "ništa nije nemoguće (osim drvenog štednjaka)" :D

Objavljeno 03.09.2013.

Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!

Ostali postovi

Postoji14komentara na ovu temu

Komentiraj ovu temu

Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija

Ostali postovi

Postoji14komentara na ovu temu

Komentiraj ovu temu

Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija