"U zdravom tijelu zdrav duh i vice versa" - i to je živa istina. Kako ćeš biti otvorenog i neopterećenog uma ako ne razgibavaš svoje tijelo, ali isto tako, kako će ti se uopće dati razgibavati kad ti duša nosi neki, za tebe pretežak teret nezadovoljstva sobom i svojim životom?

Unatoč dobrom poznavanju teorije, često(najčešće, zapravo) nismo u stanju hvatati se u koštac s problemima koji nas salijeću kao ptice glavne junake istoimenog  Hitchkokovog filma. Dokazano je da dio sklonosti crnim mislima i uopće pesimizmu nosimo u svojim genima, ali i da taj udio ne premašuje  50%, te da na onih preostalih 50% sami možemo utjecati. Iako je stres svuda oko nas, pa iako znamo i da je lakše reći nego učiniti, na nama je da se borimo protiv svih tih raznih stresora koji se na nas  svakodnevno obrušavaju.
Na prvu se čini itekako lako, ali što više pokušavamo to nam teže uspijeva. Uglavnom je tomu tako jer, prvo:ne posvećujemo u dnevnom/tjednom ritmu dovoljno vremena različitim metodama opuštanja; i drugo:u glavi imamo već izgrađeni i duboko ukorijenjeni sustav/sklop vjerovanja na koji smo navikli a njegov glavni postulat je temeljen na Murpheyjevom osnovnom zakonu koji glasi:"Ako stvari mogu biti još gore, biti će" ili u malo drugačijoj ali u svojoj biti istoznačnoj verziji:"Uvijek može biti gore i vjerojatno će tako i biti".

Da sad u psihijatrijskoj maniri ne tražim razloge i uzroke ovakvom ponašanju u prošlosti i podsvijesti svakog pojedinca, reći ću samo da je nužno trgnuti se, iskorijeniti ta vjerovanja i razbiti taj način reagiranja "linijom manjeg otpora".

Postoje različite knjige samopomoći, profesionalni savjetnici i bliske osobe uz koje možemo osvijestiti svoje brige i probleme; definirati ih. Niste li već čuli onu "da bi svladali svog neprijatelja, najprije ga morate upoznati" ? Nekima će vjerojatno trebati podrška i pomoć drugoga, ali vaša je i tada - zadnja. Znači, na kraju ćete i nakon razgovora s osobama od povjerenja biti prepušteni sami sebi i koprcati se u vlastitim noćnim morama- izlijevima bijesa, unutarnjem nezadovoljstvu, brigama, strahovima i ostalim stresnim faktorima na koje nitko nije imun.

Vitalno je važno stvoriti/uspostaviti svoju naviku i stil relaksacije a mnogo je metoda na raspolaganju - od klasičnog dubokog disanja i autogenog treninga, šalice toplog čaja, gledanja komedija , slušanja glazbe koju volite, do jedne od najboljih-šetnje u nekom laganijem ritmu. Uz svakodnevne obaveze i uz fizičku aktivnost jednako je bitno naći vremena za svoje "sitne gušte" u vidu onoga što vas dokazano najbolje smiruje i čini zadovoljnima. Bistre glave lakše ćete se othrvati pesimizmu i imati više energije za rješavanje problema. Isto tako, ako još nismo stigli do te točke - moramo "preodgojiti" sami sebe i svoj ofucani, istrošeni, stari sustav vjerovanja o vječnoj osuđenosti na pehove, zamijeniti novim akumulatorom koji će otpuštati taman dozirani optimizam i brzopoteznost u svladavanju prepreka. Jer....prepreke su tu da se svladaju ili zaobiđu, zar ne?

Ostajte mi vedra duha i bistre glave dragi čitatelji i ne zaboravite na prirodnu "kemiju" - endorfine kojima ćete se natankati nakon tjelovježbe! 

Objavljeno 12.09.2009.