Svako doba godine sa sobom nosi različite vremenske prilike, različite bioritmove koje diktira duljina dana, ali i radna sezona naprema sezoni godišnjih odmora. Bila jesen, zima, proljeće ili ljeto - važno je u svoju svakodnevnicu uklopiti neki vid tjelesne aktivnosti.
Fizička aktivnost često se doživljava kao obaveza, ili, kako sam već ranije pisala, kao "odrađivanje". Takvo shvaćanje je - krivo shvaćanje. Kod svakog se čovjeka javlja prirodni nagon za kretanjem, stoga fizičku aktivnost tako moramo i shvatiti. Bit je u tome da to nije nešto što se mora(iako ni tu nismo daleko od istine ako stvar promatramo s aspekta moraš raditi da bi zaradio, zaraditi da bi si kupio osnovna sredstva za život, da bi živio moraš jesti, piti, disati i -kretati se). Da stvar bude još bolja, razne psihološke i sociološke barijere, pogotovo moto modernog društva što možeš danas ostavi za sutra iliti dođi na gotovo ako možeš, fizičkoj aktivnosti oduzimaju smisao i na prvo mjesto stavljaju inerciju, otpor, lijenost.
Povijest je puna filozofa u potrazi za smislom života, ali i onih koji su nekim ljudskim ponašanjima pokušavali dati njihovu svrhu.
Svaki čovjek bi, upravo po uzoru na te mudrace iz nekih prošlih vremena, trebao pokušati pronaći smisao u redovitom prakticiranju tjelovježbe. Skupa s općim razlozima za provođenje vremena na aktivan način, zna se da svi imaju svoje individualne razloge. Od tih treba i početi. Tu je isto tako koristan sistem asocijacija. Time se poveže neka banalna radnja sa aktivnošću i svaki vid movinga dobiva poseban značaj, a kretanje postaje navika, uživancija, smislena radnja i ne mora asocirati na preforsiranost, navlačenje utega, znoj, krv i suze.
Evo nekoliko primjera:
Fizička aktivnost često se doživljava kao obaveza, ili, kako sam već ranije pisala, kao "odrađivanje". Takvo shvaćanje je - krivo shvaćanje. Kod svakog se čovjeka javlja prirodni nagon za kretanjem, stoga fizičku aktivnost tako moramo i shvatiti. Bit je u tome da to nije nešto što se mora(iako ni tu nismo daleko od istine ako stvar promatramo s aspekta moraš raditi da bi zaradio, zaraditi da bi si kupio osnovna sredstva za život, da bi živio moraš jesti, piti, disati i -kretati se). Da stvar bude još bolja, razne psihološke i sociološke barijere, pogotovo moto modernog društva što možeš danas ostavi za sutra iliti dođi na gotovo ako možeš, fizičkoj aktivnosti oduzimaju smisao i na prvo mjesto stavljaju inerciju, otpor, lijenost.
Povijest je puna filozofa u potrazi za smislom života, ali i onih koji su nekim ljudskim ponašanjima pokušavali dati njihovu svrhu.
Svaki čovjek bi, upravo po uzoru na te mudrace iz nekih prošlih vremena, trebao pokušati pronaći smisao u redovitom prakticiranju tjelovježbe. Skupa s općim razlozima za provođenje vremena na aktivan način, zna se da svi imaju svoje individualne razloge. Od tih treba i početi. Tu je isto tako koristan sistem asocijacija. Time se poveže neka banalna radnja sa aktivnošću i svaki vid movinga dobiva poseban značaj, a kretanje postaje navika, uživancija, smislena radnja i ne mora asocirati na preforsiranost, navlačenje utega, znoj, krv i suze.
Evo nekoliko primjera:
- poslije posla -izvršavanje nekih privatnih zadataka (kupovina namirnica, plaćanje računa, itd.)= hodanje okolo naokolo, do banke, pošte, supermarketa=aktivnost
- kućanski poslovi (pranje suđa, usisavanje, pranje prozora)= ponavljanje pokreta, gibanje=aktivnost
- godišnji odmor, poslovni put - obilazak grada,znamenitosti=šetnja/hodanje=aktivnost
- izlazak u disko klub, na party=ples=aktivnost
- izvesti psa u šetnju=mix hodanja i trčanja, navlačenje uzice=aktivnost
- gledanje sitcoma ili komedija=manje/više urnebesni smijeh=vježba trbušnih i drugih mišića=aktivnost
Postoji zanimljiva logika da se sjedenjem troši više kalorija nego ležanjem, stajanjem više nego sjedenjem, a hodanjem više nego stajanjem itd. Vodeći se tom logikom, svaki pokret se računa, a sama aktivnost dobiva svoj smisao.
Sistem asocijativnosti može se primijeniti i na teretanu i sport (aktivnosti kao takve) time što će se npr.
- sat aerobika odvrtiti zbog dnevnog izbacivanja svojih nagutanih frustracija i sl.
Dakle, aktivan rad ili aktivan odmor ne znači "potrgat" se od tjelovježbe do bola, nego dati smisao svakom pokretu, naći smisao i u malim i u velikim segmentima kretanja u svakodnevnom životu.
Objavljeno 23.09.2009.
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!
Ostali postovi
Postoji11komentara na ovu temu
Komentiraj ovu temu
Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija