Jeste li se ikada našli u  situaciji kada je neka bliska ili pak potpuno nepoznata osoba otvoreno, gledajući vas u oči komentirala vaš izgled, vaše ponašanje, riječi, inteligenciju ili neki drugi dio vas koji je inače very very personal?

Mislim da malo tko nije doživio nešto takvo i mislim da malo tko nije ostao zatečen, pa se ukipio od "šoka" otkud sad to. S jedne strane, to je na neki način dobra stvar jer ste se suočili face to face s takvom osobom i barem znate na čemu ste s njom. Isto tako, možda vam je laknulo jer onaj tko vas je "oprao" nije licemjeran, ne morate se bojati da vam radi nešto iza leđa ili da vas mulja. S druge strane, nikom nije ugodno kad ga tako iznenada "napadnu", jer napad takve vrste predstavlja svojevrsno ugrožavanje vašeg ljudskog integriteta, te izaziva u vama snažnu obrambenu reakciju, potrebu da sačuvate sebe, svoj "ja" i svoje osobne životne vrijednosti.

Pitam ja vas kako doživljavate takve ubode, kako se s njima nosite i kako se iskoprtljate iz neugodnih situacija i potencijalnog vrijeđanja nekoga koga možda ne biste smjeli vrijeđati jer vam je Nadređeni/stariji od vas/poznanik-ca vaših roditelja, susjed?

Neugodnjaci ove vrste relativno su česti kad se radi o ljudima koji su poput većine u ekipi na FItness.com-u, koji se brinu o svom zdravlju, koji vole fizičku aktivnost i do određene mjere paze na svoju prehranu. Što to onda progovara iz zločestih "komentatora"? Zavist, nezadovoljstvo sobom pa u vezi s tim i prebacivanje fokusa na drugoga, čista zloba, brži jezik od pameti? Mogli bismo nabrajati do preksutra i još uvijek ne bismo uspjeli nabrojati sve te loše razloge za petljanje u tuđi život.

Zaista je teško ponekad ne odbrusiti, uzvratiti jednako opakom replikom kad su u pitanju neka vanjska ograničenja, pritom mislim na ona koja se tiču razlika u društvenom statusu, različitim društvenim ulogama. Kako tada "odbiti" od sebe negativu i ne dopustiti neprijatelju da vas uzdrma?

Ključ je, naravno, u jakosti uma, pa je rješenje - osobno osnaživanje. Ali, naša reakcija na gore navedene napade može nam puno reći o tome koliko nam je zapravo stalo do toga što drugi misle o nama? Koliko nam je bitno udovoljiti zahtjevima drugih da bi nas "prihvatili"?


Vjerujte mi, nikad nećete moći svima udovoljiti i zato je važno da vam najvažnije mišljenje bude ono - vaše. Ako još niste pronašli svoj put i način da izrazite sebe, krenite odmah na putovanje samoupoznavanja, samootkrivanja. Istražite sebe, otkrijte koje su to osobne i društvene vrijednosti koje čine vaš sustav vrijednosti, naučite što vas zanima, u čemu ste se "našli", koji je vaš đir...
Ako još niste uspjeli definirati sebe, tražite dalje. Budite uporni u formiranju vlastitih stavova jer važno je tražiti dok ne nađeš.  Veliki izumitelj Thomas Alva Edison jednom je nakon nekog propalog pokusa rekao da "nije doživio neuspjeh i nije sve propalo, nego je samo otkrio 10 000 načina koji ne pale u ovom slučaju", a valjda je mislio da će se  idućih 10 000 pokušaja potrefiti jedan koji će upaliti.

Tako je i s ljudima. Upornost do kraja!

Zašto bi nam bile važne tuđe kritike kad se zapravo jedino u samoga sebe čovjek može 100% pouzdati.
Ofkors, ima dobrih ljudi kojima se može vjerovati, koji će vam pomoći i u koje se možete pouzdati, možda će vas i oni ponekad konstruktivno kritizirati, ali važno je ostati hladne glave i znati prepoznati mudrosti nečijih iskustava da bi vam ista mogla biti od koristi.

Poanta je, ne vjerujte svemu što čujete, nego napravite selekciju. Istina, nije dobro niti bježati od istine, pa zavući glavu u pijesak i ignorirati sve što se oko vas zbiva. Ipak, propitujte sebe i druge i ponekad stanite pa razmislite hoćete li nečiju "rečenicu" možda moći u bližoj ili daljoj budućnosti pametno iskoristiti ili ju možete odmah baciti u kantu za smeće.