Pogledaj najpopularnije kardio sprave za vježbanje

IZGUBLJENI KOMPAS

Često kad se pred očima ima neki cilj koji tek treba ostvariti, čovjek se toliko koncentrira na taj krajnji ishod da, u samom tijeku njegova postizanja, vrlo brzo posustane, jer jednostavno izgubi strpljenje kad vidi da se treba pomučiti.
Ljudi bi htjeli rezultat, ali im se baš i ne sviđa pomisao na gorki okus "šljakanja" kojeg treba "odslužiti".Jednostavno, izgube se u tom poslu kojeg treba "odraditi", cilj im se učini preneostvarivim, a stvar je u tome da im se ne da ići postepeno, step by step, nego bi se htjeli teleportirati od početne točke do destinacije na koju treba stići.
Newsflash! Većina običnih ljudi nema sposobnost teleportacije.

Ti ljudi,  obeshrabreni činjenicom da ne mogu pucnuti prstima ili zamahnuti čarobnim štapićem pa dobiti to što hoće, onda zalutaju u neka depresivna stanja u kojima se izgovaraju na to da nisu rođeni pod sretnom zvijezdom, pa svoj cilj, tako i tako ne mogu postići, jer su, kao, osuđeni na propast.
Isto tako, ako nekako i  guraju svojim putem, pomame se nečim što im se učini prečicom, a ne vide da su u zabludi i da ih ta "prečica" ustvari vodi natrag na početak. Ispostavi se da je bila riječ o intenzitetom zapanjujućem, ali, kao ljetni pljusak kratkom rješenju, koje, kad mu istekne ionako kratak rok trajanja, stvari vraća na staro.
I što je najgore, postoji i totalni otpor prema radu/djelovanju/akciji kao takvom, pa im se male korake ne da napraviti jer su prelagani, pa samim tim presumnjivi- ne čini se da bi te sitnice mogle nekuda i dovesti.
A baš tu su u krivu! Svaki, pa i najmanji korak je bitan. Pogotovo taj kojeg je lako svladati. Kvaka je  u tome da ono što se lako svlada daje osjećaj uspjeha(osoba se smatra sposobnom uspjeti), te samim time osigurava dodatnu motivaciju za dalje.
Dakle, svaki korak vrijedi. Ako ste uspjeli u tom koraku, tko kaže da nećete u sljedećem. I tako će se oni nanizati jedan za drugim ko domino pločice.   ;)

Činjenica je da ljudi na putovanju do cilja često izgube kompas. Znači, smetnu s uma 2 stvari:

1. Da su sitnice te koje život znače

2.Da je put do cilja=proces


Sitnice su kao gradivo pokrivene na početku ovog posta, pa ću sada malo o ovom drugom.
Proces je taj koji nas vodi do cilja, to je ona najbitnija stavka koju se nikako  ne može preskočiti. Paradoks i/iliti ironija u tome jest da bi ljudi najradije preskočili baš taj dio. Osvijestite se! To je proces. Sam po sebi proces je definiran vremenskim rokom u kojem traje. Bitno je održa(va)ti kontinuitet i pratiti vlastiti napredak. Svaki next time je barem malo bolji od prošli put, dakle, radi se o kontinuiranom napredovanju. Ponavljam - on mora ići kontinuirano, poput vlaka na tračnicama, milju za miljom.


Nemojte se zavaravati s tim da ono što ne moraš danas, ostaviš za sutra. Sve što učinite danas, odrazit će se na ono što će se dogoditi sutra - ići ćete naprijed. Kao Tv-serija u nastavcima. Samo ideš naprijed...do kraja.

Objavljeno 23.10.2009.

Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!

Ostali postovi

Postoji4komentara na ovu temu

Komentiraj ovu temu

Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija

Ostali postovi

Postoji4komentara na ovu temu

Komentiraj ovu temu

Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija