Eto, da i ja počnem malo pisati Što više ljudi zna za moje želje i odluke vezane za promjenu navika, to bolje, tj. to ću teže odustati.

Kako je sve krenulo? Pa kod mene - od malih nogu. Očeva strana obitelji ima problema s viškom kilograma, i svi se trude paziti na prehanu. Mene su moji roditelji od malih nogu učili da ne jedem sendviče na večer, da pazim na količinu hrane, da ne jedem puno slatkiša, mama je zbog tate pazila kak kuha (manje masno, što manje zaprške itd.). Također, tjerali su me da se od 1. razreda osnovne bavim rukometom, bavila sam se 8 godina i zahvaljujući tome nikad nisam bila bucka. Uvijek sam imala šire bokove (oko 105cm), ali nikad velik trbuh.

Meni je "paziti na prehranu" usađeno, samo kaj se to s godinama mora modificirati i pojačati. Od 2009. (dakle, od 16te godine) počela sam uvoditi drastičnije promjene: uvela sam voće u svakodnevnu prehranu, izbacila sokove, majonezu, salame svela na minimum, počela jesti zobene pahuljice, manje masne proizvode, prestala svakodnevno jesti krafne i  slična sr*nja iz pekara, za mene je mama počela kuhati posebno povrće (bez maslaca, umaka), kupila Teflonku i slično. Kaj sam postigla? Manje sala na trbuhu i tanje noge (bokovi pali na 102cm, tak je i dan danas i ni mic dolje :( ).

28.02.2012. (da, pamtim datum jer mi je jedan od najdražih) počela sam vježbati kod kuće. Malo pomalo i eto me danas tu, 24.11. Vježbam već skoro 9 mjeseci. Nikad nisam mislila da budem uspjela tolko izdržati i da budem zavoljela vježbanje i čak postala ovisna, haha. Promjene? Čvršće noge, puno bolja kondicija, manje sala na trbuhu, jače ruke. Ali, prehrana. Unatoč gore navedenim promjenama, prečesto sam zgriješila. Pizza svaki vikend, svaki dan neki obrok tipa keksi, kolači, čokolada. Pa neko vrijeme uopće nisam pazila kaj jedem, mislila sam da se ne budem udebljala, ali naravno, jesam. Pa povratak na stari režim. Ova priča se stalno ponavljala, a od ostvarenja moje želje - skoro ništa. :( Koja je moja želja (još uvijek)? PLOČICE, koje se skrivaju ispod sala, haha :D, i smanjiti obujam bokova. Prije 2 mjeseca pizzu sam svela na maksimalno 1x mjesečno i to maksimalno 3 komada male pizze. Prije dva tjedna odlučila sam izbaciti obrok zvan "slatko" koji je gost mojeg dana svaki dan,   počela jesti više proteina, probati smanjiti UH. Ide mi, izbacila sam lino ladu, nutellu, kekse, čokolade, kolače na dnevnoj bazi. Jedem ih jedan dan u tjednu - obično sub ili ned, tad si priuštim malo slatkog (volim peči kolače :D) ;) Ispekla sam si domaće kekse od zobenih s medom i stevijom, za slučaje kad mi treba slatko. I eto, od velike ljubiteljice buhtli i ostalih tijesta - polako postajem imuna na to.

Ali, nemre biti savršeno, imam drugi, potencijalno zdravi, porok - med. Obožavam med, jako jako volim med. Volim ga ujutro na integralnom tostiranom kruhu s Omegolom i kavom (s 2-3 kapi mlijeka), volim ga s posnim sirom, palačinkama sa zobenim pahuljicama i volim ga sa zobenom kašom.  Možda bi to i bilo okej, da ja ne volim PUNO meda. U zobene stavim 2 žličice, na kruh ga mažem obilno, mislim da 2 žlice pojedem s kruhom za doručak. A znam da je kaloričan i da ni u njemu ne smijem pretjerivati. To mi je sljedeći korak - smanjiti med. Već sam počela, u zobene stavim 1 natreen i 1 žličicu meda. Na palačinke radim preljev: 1 žlica mlijeka u kojoj otopim 2 žličice meda (inače bih pojela duplo meda više bez mlijeka).

I koji su rezultati? Mislim da su mi se pločice počele pokazivati!! Polako, ali sigurno. ;) One mi daju snagu i motivaciju da ne odustanem :) Još kad bi se obujam bokova smanjil... Čekam i ne odustajem :D 

Poduži post, znam. Ali trebalo mi je da to izbacim iz sebe nekome ko je bil u sličnoj situaciji i ko kuži da za postizanje cilja treba truda i nije lako. Nadam se da nisam prenaporna, ali hvala svakome ko bude ovo pročital. Pouka? Drž'te se i ne dajte se!

Objavljeno 24.11.2012.