Ovaj post već dugo držim u glavi.
Koristim portal duže vrijeme jer ima dobrih ideja za zdravi život kojeg živim i kojem težim.

    Međutim, danas sam otvorivši blog vidjela još jedan Thein post o nogama. Vidjela sam i njenu sliku, kao i ostale.
    Draga Theia, kad sam pročitala da imaš 49 kila i da si zbog toga nesretna nisam mogla ne reagirati.
    Znam da ću dobiti negativne kritike. Znam da je teško razumjeti ono što pišem zato što si duboko u tom jednom tužnom svijetu. Pokušat ću ti, a i svima ostalima, pokazati zašto mislim ono što mislim.
    S 49 kila na 164cm visine ležala sam u bolnici s anoreksijom, to je bio najteži period mog života, čisti mrak. A ti kažeš da si se "udebljala" 2 kg. Imala si 47 prije???  Kako ti živiš curo? Jedeš dva mala obroka na dan i ubijaš se treninzima. 30g zobenih pahuljica?  Toliko sam ja u anoreksiji jela. I da, u anoreksiji se jede, iako većina ljudi nema pojma o tome što taj poremećaj uključuje. Ne znači anoreksija da imaš 30 kila i ne jedeš ništa, anoreksija znači da se ne voliš i da si duboko nezadovoljan izgledom, ali samo na površini, negdje u sebi, ispod slojeva, skrivaju se psihički problemi, životni problemi od kojih oboljeli pokušava pobjeći.

    Nije mi jasno kako to da nitko ne vidi što si radiš. Samo zato što imaš privlačno tijelo koje ti se još nije osvetilo za svo to iscrpljivanje ne znači da si zdrava i da nemaš problem. Tako mi je žao što živiš život opsjednutosti. Znam kako je to jer sam i sama tu bila. Žao mi je i svih cura koje ovamo zalutaju, vide te slike i pomisle da tako trebaju jesti i živjeti. U životu postoje i važnije stvari od nogu, trbušnjaka, hrane, vježbanja. Puno važnije. Trebalo mi je 6 godina da to shvatim i toliko puno patnje,, ali shvatila sam.  Želim samo ljudima dati do znanja da je iza idealne slike zapravo patnja, mučenje i opsesija. I meni su govorili da dobro izgledam. Onda sam morala na biopsiju jetre i punkciju koštane srži i nisam imala mengu godinama, ispadala mi je kosa, živjela sam u izolaciji vježbanja i hrane.

    Žao mi je, ali imaš mind set anoreksičarke. Kad čitam tvoje postove iz njih vrišti glas anoreksije i opsjednutosti unatoč veselom tonu kojim su pisani. Znam da su svi na ovom forumu pomalo naklonjeni tome i da teže takvom izgledu, ali čemu to?
    Ne znam, život je predragocijen.
Jedno je težiti zdravlju i zdravom životu, ali BMI od 17.5  ( 164 cm i 47 kg) je indikator pothranjenosti, za bilo koju tjelesnu građu, kao i BMI 18.2 ( 164cm i 49kg). BMI je jedan od kriterija za dijagnozu poremećaja prehrane.
    Žao mi je što se javljam kao glas razuma, ali neprestano vidim postove cura kao što si ti koje ne jedu, ubijaju se u treninzima i dalje misle da su debele ili da imaju viška.
  Zašto je tako teško prihvatiti svoje tijelo takvo kakvo je i raditi na zdravlju? Mislim, raspon zdrave težine za jednu visinu je puno veći nego što se ovdje misli, primjerice, za tvoju visinu zdravi raspon je od 50kg do 67kg. Te težine izgledaju različito na različitim ljudima i to je u redu. Možeš vježbati naravno, koliko te volja, u granicama normale, ali pobogu, čemu izgladnjivanje?
    Pogledala sam tvoje menije...Tracy Anderson diet? Tracy Anderson je nekvalificirana u svakom pogledu, naravno da ima rezultate kad se prehrana svodi na 600kcal na dan i naporno višesatno vježbanje. Starijoj ženi koja leži čitav dan bez da išta radi potrebno je 1200 kcal dakle dvostruko. Ženi koja trenira aktivno bit će potrebno sigurno ne manje od 1800kcal, najvjerovatnije više.

    Žao mi je što ovo govorim jer imam dojam da neću doprijeti ni do koga. Ne pišem na forumu i ne pišem blog, samo čitam i čitam i čini mi se da ne mogu više. Nadam se da ću ovim ostaviti barem neki trag i da će netko tko ovo pročita vidjeti i okrenuti se drugim stvarima u životu.
     Možda nisi anoreksična. Trebala bih te testirati i razgovarati s tobom ( psiholog sam) pa vidjeti, ali sigurno imaš neke dobro uznapredovale znakove. Na kraju, spektar anoreksije i ostalih poremećaja hranjenja je velik i prvenstveno se nalazi u glavi. Mnogi vrate težinu ili su na donjoj granici zdrave težine, a ipak su anoreksični, po razmišljanju, u mislima. Hrana je opsesija, mora je biti što manje, hranu se "ispovijeda" u "ispovjedaonici" kao najgori grijeh. O hrani se misli danima poslije no što se pojede nešto "zabranjeno" i bude "na malo voća i vodi" (quote sa ovog foruma).

    Ovo što pišem ne odnosi se na sve ljude koji su na forumu. Ima divnih ljudi koji pišu i trude se pokazati pravi put ostalima. Ne znam što ćete sad misliti o meni. Iskreno nije me briga kao što nikog ne bi trebalo zapravo biti briga što drugi misle o njima ukoliko su oni sami potpuno zadovoljni. Nije važno ako imaš koju kilu koja ti ne stoji kako bi baš htjela/htio, ali ako se zbog toga ponižavaš, ako se skrivaš od svijeta, ako se ubijaš, onda je važno i onda tvoj život više nije ono što bi trebao biti, prekrasno putovanje, u kojem te tvoje tijelo nosi i podržava.
    Mislim, ne želim se pozivati na onu klasičnu, " ljepota je u glavi" ali zapravo, i je. Znam da je danas jako važno kako se izgleda, i mislim da je važno da osoba pokazuje svojim izgledom da brine o sebi i da voli svoje tijelo u pravom smislu riječi. ( ne prejedanje, ali nikako izgadnjivanje) Važno je i samopouzdanje koje osoba ima, kojim pokazuje stav o svom tijelu.
    Svatko ima ciljeve u životu i neki ciljevi mogu biti, učiniti svoje tijelo snažnim, baviti se sportom i ostvarivati uspjeh i postignuće, ali ukoliko je jednom jedinom cilju posvećeno baš sve u životu, onda to nije baš zdravo. Pozivam se naravno opet na anoreksiju i poremećaje prehrane. Mršavljenje i održavanje određenog izgleda postaje cilj života i tome je sve podređeno.

    Razumijem težnju zdravlju, ali samo pokušavam pokazati da se na različite načine to isto zdravlje može postići. Do svakog cilja postoji više puteva, a do postizanja željenog fizičkog izgleda važno je voditi računa o hrani koju jedemo, truditi se baviti fizičkom aktivnošću, ali i postaviti si neki ostvarivi cilj. Zašto bismo svi trebali izgledati kao fotošopirani modeli i glumci s naslovnica? Ne znam, meni se često čini da je to cilj mnogih ljudi ovdje. Ne želim reći da je iti jedan cilj površan. Cilj za postizanjem zdravog života i uživanje u vlastitom tijelu, njegovoj pokretljivosti, njegovoj snazi i sposobnosti da nas uspješno kroz život i pruža nam mnoge užitke, takav cilj nije niti malo površan, već prekrasan, po mom mišljenju.

    Ali cilj da se pod svaku cijenu izgleda na određen način, izgladnjelo kao ljudi čiji je posao da prodaju svoje tijelo i koji troše goleme količine novca na to, to već i nije realan cilj, niti ugodan za tijelo koje se iscrpljuje i muči, a i psiha pati, jer je čovjek lišen toliko ugodnih stvari pod cijenu ostvarivanja tog zapravo neostvarivog cilja jer slike koje vidimo najčešće nisu realna slika stvarnosti ( fotošop?)

    Mislim da sam sad sve napisala. Osjećam se i sama slobodna od ovoga, jer pišući ovo što pišem, znam da je to iza mene, izgladnjivanje, jesti što manje, trenirati što više...sada živim sretan i ispunjen život, imam ljude koje volim, imam ljubav, imam zanimacije, volim svoje tijelo, divim se onome što je uspjelo preživjeti i što me dalje uspješno služi. Sretna sam zbog toga. Sretna sam što kada mi netko ponudi jednu bajaderu mogu prihvatiti bez da se poslije danima ubijam zbog toga. Sretna sam što kad sam gladna mogu jesti, hranu koja me održava sitom, čini sretnom i koja zadovoljava moje ukusne pupoljke. Nisam više bolesno mršava. Nisam debela. Vidim sebe u okvirima koji nisu centimetri ni brojke na vagi. A i oni koji me vole, ne vole me zbog brojeva nego zbog onog što ja jesam.

Željela bih da i ti Theia, a i svi ostali to shvatite.

Eto, ovo je sve od mene. Želim vam svu sreću na vašem putu.

Pozdrav

   

Objavljeno 24.03.2010.