Dakle.
Nova sam tu (očito) :)

Ovakvu ste priču čuli sigurno već bezbroj puta. Došla sam ovdje po podršku u borbi protiv svog jedinog i najvećeg neprijatelja...

Priča ide ovako. Bila sam rukometašica 11 godina... I tu se ne radi o rukometu koji je tu iz zezancije, iz neke fore, radi se o 5 treninga tjedno + utakmica svaki tjedan. Kad se zbroji, oko 10 sati intenzivnog treniranja koje je uključivalo kondicione treninge, treninge snage, pucačke treninge i mix svega toga zajedno. Iako to tada nisam mislila, a sad mislim, imala sam fantastično tijelo: ravan trbuh, lijepe i čvrste ruke, leđa lijepo izgrađena i čvrsta, listovi super, jedino su mi noge uvijek predstavljale problem jer sam genetski građena jače u nogama i stražnjici, no tek sad vidim da je čak i to izgledalo dobro. Celulit mi je bio na najnižoj mogućoj razini, gotovo ga i nije bilo.

A onda... U svibnju 2009. pretrpjela sam težu ozljedu skočnog zgloba na treningu i to me zaustavilo. Iako sam se i prije toga već počela debljati (ali ništa značajno i strašno, radilo se o par kilograma), ozljeda je bila breaking point. S treninzima sam prestala, a gotovo simultano sam morala početi sa pripremama za upise na fakultet (sad sam brucošica), što nije bila dobra kombinacija kad se uzme u obzir sav stres, sjedenje i sve ostalo. I da sad ne pričam svu priču između svibnja i danas, od mog ravnog trbuha došlo je do sala i masti na trbuhu i bokovima, od mojih čvrstih ruku pojavila se opuštena koža, a o stražnjici, nogama i celulitu pretpostavljam da ne moram ni govoriti. Dobila sam oko 10 kilograma. Moram naglasit da sam u svojim najboljim danima imala oko 56 kilograma na visinu 166 cm (što ne izgleda možda tako bajno, ali moje kilograme su činili mišići, a ne salo), a sada se bojim da sam već i blizu 70 kg.

Nakon nove godine mi je, valjda od sve te opčinjenosti novom godinom, novom prilikom i novim vremenom, lupilo u glavu da osim mog izgleda stradava i moje zdravlje (rođena sam sa šumom na srcu koji je zbog rukometa postao bezopasan, te sam niskotlakaš i obitelji mi u povijesti bolesti ima dosta srčanih mana), a najviše od svega samopouzdanje. O hrani iz menze, nedostatku vremena, volje i svega ostalog potrebnog za vježbanje ne moram ni govoriti, i odlučila sam tome stati na kraj, jednom zauvijek.

Za početak, pokušavam se što više pročistiti, odnosno odraditi temeljitu detoksikaciju tako da ispravim prehranu iz temelja (dok sam živjela doma-inače sam s mora-hranila sam se maminim kuhanjem, što je davalo dobre rezultate, no u Zagrebu nažalost nema mamine kuhinje), onako kako sam se hranila prije. Moram pod hitno izgraditi plan koji će uvelike uključivati puno kretanja puno puta tjedno. Za tjelesni si u drugom semestru uzimam plivanje, a uz to mi novi raspored za drugi semestar dopušta i više jutarnjeg kretanja (živim u domu na Savi, nasip je blizu). Našla sam si i neke vježbe koje mogu raditi u sobi kad je vani loše vrijeme, a svakako si uvodim i svakodnevne trbušnjake i vježbe za neke kritične dijelove tijela. Dovoljna usporedba sadašnjeg (ne)kretanja s onom aktivnošću koja je nekad postojala, je činjenica da sam nekad radila i po 150 trbušnjaka dnevno, što iskreno sad mislim da ne bih ni bila u stanju. Uz sve nabrojeno, trudim se kozmetički njegovati kožu da izgleda čvršće, koristim masažer i razne cjenovno pristupačne preparate da mi koža bude lijepa i zdrava, odnosno da je njegujem i izvana, kao što je počinjem njegovati iznutra.
I još jedna stvar - pravi sam ovisnik o čajevima, dnevno popijem barem dvije šalice zelenog (pravog zelenog, onog u listovima, a ne u vrećici), a uz to i barem jednu ili dvije šalice nekog drugog (bijelog, žutog, voćnog, roiboos). Jedino što pijem su voda i čajevi, te jogurt i mlijeko uglavnom ujutro. Smatram da mi to poprilično pogoduje.

Evo ovime započinjem službenu borbu sa svim tim smećem kojeg sam nakupila na sebe, ovaj puta zaozbiljno (samo Bog zna koliko sam puta već "počinjala", ali uglavnom samo u svojoj glavi), pogotovo jer sam to ovdje objavila.
Zahvaljujem onima koji su imali dovoljno živaca i strpljena pročitati sve ovo, te zahvaljujem na pomoći i savjetima za koje se nadam da ću dobiti od vas. Također vas molim da negativne, uvredljive i slične komentare neću morati čitati.

Ljubim :*

Fallen

Objavljeno 21.02.2010.