Pozdrav svima,
ulogirala sam se da podjelim neka svoja iskustva s ljudima koji vole sport, prirodu i aktivan život, pa također i da naučim nešto novo.
Inače nisam tipična fitness rekreativka, ono - anoreksična i prenabildana sa daskom od trbuha i guzom poput dječije, po tom pitanju malo sam staromodna i mislim da žensko treba izgledati ko žensko, pa tak i ja imam obline kojih se uopće ne stidim, iako bi po modernim standardima neki rekli da imam kojih 6 - 7 kila viška....no to su moje kile s kojima se ja osjećam jako dobro, pa mi na pamet ne pada da ih nasilno skidam, maltretiram se s nekakvim dijetama i sl., jer jakooo volim papati, i to uopće ne skrivam. :)
Dapače, volim i muškarce koji su onako malo bucmastiji, te dobro kuhaju i uživaju u jelu baš kao i ja, pa sam sretna da jednog takvog imam i doma. :)
No isto tako volim i sport, kad god mogu priuštim si neko gibanje - bicikl, role, planinarenje, šetnje, ples. Bitno je samo da nije monotono i uvijek jedno te isto, jer ne volim rutinu, već prije cjeloviti doživljaj vlastitog tijela povezanog s elementima u prirodi, zrak, zelenilo, šume, planine....zato sportske aktivnosti bilo koje vrste najviše izvodim upravo napolju, jer mi je u teretanama zagušljivo i sva ta oznojena tijela malo me čine klaustrofobičnom.
No evo, moj problem je slijedeći - imam 39 godina i zadnjih godina primjećujem da su se moji dugogodišnji prijatelji dosta zapustili, niš im se ne da, ni voziti bicikl, ni planinariti, rolati se mnogi ni ne znaju i tako mi u nekom smislu fali staro društvo za rekreaciju, jer u mene je duh još uvijek aktivan i mlad, te mi je fakat blesavo da među mojom generacijom vlada ta jedna pustoš, tako da mi jedino društvo u mojim sportskim izletima pravi vlastiti muž. On sve hoće, i na bicikl, i na planinarenje, velim, isti je ko i ja, ali ne mogu non stop ići nekud s mužem, voljela bih nekad i s nekom ekipom prijatelja, kao što sam to radila kad sam bila mlađa.
Pa sam se odlučila možda upisati u neko planinarsko društvo za početak, ili sportski klub za rekreativce u prirodi, samo još nisam sigurna šta bih odabrala, zato ću prošetati ovim sajtom da vidim šta ljudi sve rade i u koje klubove idu. :)
A inače bih voljela upoznati i ekipu svojih godina, čisto da malo pričamo o ovom problemu koji sam iznjela, u smislu - mora li sport baš biti aktivnost za jako mlade ljude i zašto se mnogi ljudi nakon 35. godine naprosto opuste i više nemaju volje za ničim ? Znam da je tempo života paklen, i ja puno radim, nekad i mjesecima pod velikim opterećenjima, ali opet uvijek imam volju i želju za izletima i rekreacijom, dapače, osjećam da me to fantastično opušta i regenerira, te ne znam kako bih motivirala svoje frendove da se i oni konačno malo pokrenu. Ako imate slična iskustva i neki savjet, slobodno iznesite !
Eto toliko za prvi post. :)
ulogirala sam se da podjelim neka svoja iskustva s ljudima koji vole sport, prirodu i aktivan život, pa također i da naučim nešto novo.
Inače nisam tipična fitness rekreativka, ono - anoreksična i prenabildana sa daskom od trbuha i guzom poput dječije, po tom pitanju malo sam staromodna i mislim da žensko treba izgledati ko žensko, pa tak i ja imam obline kojih se uopće ne stidim, iako bi po modernim standardima neki rekli da imam kojih 6 - 7 kila viška....no to su moje kile s kojima se ja osjećam jako dobro, pa mi na pamet ne pada da ih nasilno skidam, maltretiram se s nekakvim dijetama i sl., jer jakooo volim papati, i to uopće ne skrivam. :)
Dapače, volim i muškarce koji su onako malo bucmastiji, te dobro kuhaju i uživaju u jelu baš kao i ja, pa sam sretna da jednog takvog imam i doma. :)
No isto tako volim i sport, kad god mogu priuštim si neko gibanje - bicikl, role, planinarenje, šetnje, ples. Bitno je samo da nije monotono i uvijek jedno te isto, jer ne volim rutinu, već prije cjeloviti doživljaj vlastitog tijela povezanog s elementima u prirodi, zrak, zelenilo, šume, planine....zato sportske aktivnosti bilo koje vrste najviše izvodim upravo napolju, jer mi je u teretanama zagušljivo i sva ta oznojena tijela malo me čine klaustrofobičnom.
No evo, moj problem je slijedeći - imam 39 godina i zadnjih godina primjećujem da su se moji dugogodišnji prijatelji dosta zapustili, niš im se ne da, ni voziti bicikl, ni planinariti, rolati se mnogi ni ne znaju i tako mi u nekom smislu fali staro društvo za rekreaciju, jer u mene je duh još uvijek aktivan i mlad, te mi je fakat blesavo da među mojom generacijom vlada ta jedna pustoš, tako da mi jedino društvo u mojim sportskim izletima pravi vlastiti muž. On sve hoće, i na bicikl, i na planinarenje, velim, isti je ko i ja, ali ne mogu non stop ići nekud s mužem, voljela bih nekad i s nekom ekipom prijatelja, kao što sam to radila kad sam bila mlađa.
Pa sam se odlučila možda upisati u neko planinarsko društvo za početak, ili sportski klub za rekreativce u prirodi, samo još nisam sigurna šta bih odabrala, zato ću prošetati ovim sajtom da vidim šta ljudi sve rade i u koje klubove idu. :)
A inače bih voljela upoznati i ekipu svojih godina, čisto da malo pričamo o ovom problemu koji sam iznjela, u smislu - mora li sport baš biti aktivnost za jako mlade ljude i zašto se mnogi ljudi nakon 35. godine naprosto opuste i više nemaju volje za ničim ? Znam da je tempo života paklen, i ja puno radim, nekad i mjesecima pod velikim opterećenjima, ali opet uvijek imam volju i želju za izletima i rekreacijom, dapače, osjećam da me to fantastično opušta i regenerira, te ne znam kako bih motivirala svoje frendove da se i oni konačno malo pokrenu. Ako imate slična iskustva i neki savjet, slobodno iznesite !
Eto toliko za prvi post. :)
Objavljeno 28.08.2009.
Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!
Ostali postovi
Postoji4komentara na ovu temu
Komentiraj ovu temu
Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija