Nije me bilo dosta dugo .... ovaj blog.. malo veci nego do sada...  vec  je dugo vremena planiran i pisan.... puno je bilo emocija ukljuceno dok sam ga pisao. bilo je perioda dok sam  stavljao se u prijasnju perspektivu razmisljanja ili rekao bih prisjećanja.. samo odjednom "krah" u glavi... te sam se doslovno silio da napišem neke stvari koje sam se bojao da ce ljudi krivo protumaciti...no ipak sam odlucio biti svoj... napisati od rijeci do rijeci svaki trenutak koji sam se sjetio tadasnjeg i sadasnjeg perioda.. odluciti se posvetiti maksimalno pisanju i pomaganju koliko mogu ljudima..da iz iste ili slicne situacije uspiju pronaci sebe , kao sto sam i ja, bilo je pitanja "dali je ovo išta vrijedno" no ako ce samo jednoj osobi pomoci znacilo bih mi puno...stoga prvenstveno se želim zahvaliti ljuima koji su tu bili uz mene...koji su mi dali podršku...i volju... da ustrajem u ovome...i drago mi je da sam odlucio ipak ovo podijeliti  , i hvala vam još jednom što ste uz mene i niste me napustili

Pisem u notepadu, pa nema c  sa kvacicama hehehehe :)

Kao što većina ljudi ovdje zna pridruzio sam se fitness zajednici izgledajuci kao da sam pobjegao iz koncetracijskog logora... koža sa izobcenim kostima doslovno sam mogao vidjeti svaku kostu na sebi...

jedino mi je zao ...tu sliku ne mogu preboliti sto nisam spasio.. slika sa ledja...definitivno najgroznija ... sada se najezim kada se sjetim... brhhhhhhhh

Ono sto se trenutno desava takvoj osobi u glavi tesko je to ovdje napisati...vrlo tesko...

Mogao bih to ovako sročiti.. "kaznjavanje samoga sebe"  cudno zvuci moram priznati, ali da! to je prava recenica...  Kada se  tijelo okrene protiv glave a glava protiv tijela.... Tada vise nije vazno sto je tko mislio, te sto je tko rekao... tada je jedino bitno da bude u šaci 20 zrna kukurznih pahuljica , te da ne udju u tijelo nakon što sat otkuca podne.

Ono sto prolazi kroz glavu...sve te slike i odrazi "sebe "su jednostavno iskrivljene rezolucije...kost koja viri sa bedra nekako svakim danom sve izgelda masnija i punija..a doza od 20 zrna u ruci se smanjuje iz dana u dan..

"sta se sa tobom dogodilo" Pitanje kao i od svake druge osobe koje sam cuo ,samo prolazne rijeci koje nisu doprjele nigdje  nego su bile pustene u rupi na kojoj sam sjedio i tjednima cekao da nesto izadje iz mene... i taj gram sala koji nije postojao..a ni "visak" koji nije mogao  tjednima izaci iz mene..no i kako bih?

Svaki pokusaj kontakta bliznje osobe je zavrsilo jos jedno poglavlje prazne price... koje je proslo kao i vjetar koji se digao i nestao u bezdan...  "jedi " kao ne prijatelj  koji ceka samo trenutak moje ne paznje i slabosti da me zaskoci i napadne,

Izbezumljeni polako i umorni pogled sve je vise gasilo životne ambicije koje su gorile i polako umirale...a dobar glas i svjestan razum jednostavno je ostao lokotom zatvoren u pre dubokoj dubini gdje nisam mogao više čga cuti. Svejstan da umire , svjestan da trebam pomoc, ali blokiran nekom silom gdje nisam znao kako zamoliti nekoga da mi pomogne...

"jedi , pre mrsav si.." To nisu bile rijeci koje sam htio cuti... nego rijeci nekoga tko shvaca moju prazniznu... koji razumije moje misli... Ali tko me razumije? Kada moj ponos lezi u deformiranom ispijenom izgledu.. gdje potvrdjujem suludu misao "ja to mogu" "ja mogu njima pokazati da mogu biti ono što nitko ne moze"  Ali ne shvacajuci da nekoga boli kurac sto ja to njemu mogu pokazati.te bez razlozni pokusaj da se dokazem, koji nema veze sa granicama normale...kome? Čemu?

Sjecam se tih dana... gdje sam osjecao se tako slabo, i tako bez zivotno..ali tako prokleto sretno. kako morbidno zvuci...trenutno mi prolazi jeza geldajuci sliku i tekst, te vracanja filma unatrag..."tako prokleto sretno"

(ovo su mali primjeri onoga sto se odvijalo u mojoj glavi, kroz pricu znate kako sam dosao na fitness forum kako smo se upoznali te cu preskociti jedan dio i prebaciti se na novi pocetak u fitness zajednici)

Dana     16.02     2013 godine (datum mog dolaska)

I dalje izoblicen trazio sam odgovore  te svoj spas,  na par stranica sam dobio odbijenicu, jer sam zbilja postavljao besmislena pitanja, no hvala bogu ovdje su vise ljudi imali strpljenja i bili su korektni i uporni, te kada sam primjetio to ozracje pripitomio sam se ovdje.

Uz nagovor ljudi mett je počceo jesti :) Evo jedan primjer koji sam ja radio!!! jelovnik od 1500 kcal jer sam ja bio uvjeren da meni trebaju te kalorije.. i da cu dobro izgeldati..i necu dobiti gram masti...jer sam vec bio izludjen...

Evo primjer  :   

(naravno po ovome se nemojte ravnati nikako jer je ovo totalno ne precizno radjeno i nije tocno)

-Dorucak 50g zobnih i 2 dcl mlijeka

-medjuobrok - 100g jabuke

-rucak 125g bijelog mesa 125g posnog sira 50g kruha

-medjuobrok jabuka 100g

-vecera 125g posnog sira 100g kruha i 4 bjelanjka

Mettasttaza sa 50g zobenih? mozete li to zamisliti? Danas garantiram da todoric uvozi vise zobi u cepin nego diljem osijeka... heheheh

Ovo je jedan pocetak koji sam odlucio sa vama podijeliti...napisano je dosta toga..ali sa vremenom...cu izbacivati blog po blog dio po dio...za sada je ovo to...do kraja tjedna mislim da cu staviti i drugi dio :) Uzivajte narode :)) Voli vas mett

Objavljeno 28.11.2014.