,Pozdrav ekipo :)

Malo sam uranio...ali eto nisam mogao docekati ... stigao je broj 2 blogic :)

Kao i inace , susrecemo se sa puno informacija na internetu..

(temelji se..na mom dolasku na forum..tadasnja razmisljanja...ucenje...ma i sami cete skontati XD )

Zbunjeni trazimo odgovore ali odgovora je puno... sto nas jos vise zbunjuje... jedni melju jednu stvar, dok se druga strana sa time ne slaze , te vuku neke druge teorije koje opet oni treci prave zavjeru od toga i tako u nedogled....

naravno kao pocetnik nista mi tu nije bilo logicno, nisam bio siguran u nista, pitanja sam postavljao na svakom pragu, i opet odgovori mi nisu bili jasni...

Dok sam pokusavao biti temeljit kod prehrane (jako temeljit) Sjećam se mojih unosa i brojanja to je bilo zastrasujuce , svaka mrvica je bila u gram mjerena, da ne bih dobio ni slucajno gram masti na sebi ... Sjecam se koliko banana sam pobacao u smece ako su iznosile samo par grama vise, zbilja tuzno...

Sjecam se bolesnih strahova od debljanja tada... jer tesko je to kada glas koji je bio duboko dolje skriven ,  probija sve te dusmane unutri da izviri na svijetlo... jako tesko... sjecam se koliko sam panike radio ako taj dan nisam ni slucajno pri ruci imao hranu koja je adekvatna mome rezimu...

To su bile panike koje ja nemogu vam opisati  rijecima... drhtao sam od straha hocu li sutra imati hranu koja ce mi dati "misice" ne salo, sanjao sam da jedem tortu..da se prezderavam...da sam posustao, plakao sam u snu.

Tada dok sam jos bio sa jednom djevojkom...vjerovali ili ne... nosio sam jebenu vagu sa sobom (u torbi) hranu kutije ...da  izvačžem svaki gram hrane kod nje što bih trebao pojesti.

Naravno hrana je bila po ps-u , točno u minutu sam morao jesti... točno u gram je moralo valjati, toliko krivih informacija sam popusio...da nisam bio niti svjestan da sam postao rob...jos gori nego prije...

Sjecam se kao dan  danas...kada sam prespavao kod djevojke...noc prije:" pazite" noc prije sam dovlacio stolic... gdje sam ga ostavio pored kreveta...sa pripremljenim doruckom...da cim ustanem odmah pocnem jesti...da me ne zadesi atrofija... ATROFIJA!!! Čega? Kostiju !!!!! Imao sam 2 sata pravo biti kod nje, jer ni slucajno nisam smio doci na rucak kuci par minuta poslije... pa onda razni izgovori... samo da ne propustim rucak u 12 sati,jer u 12 i 5 sve je vec gotovo (propada sav trud).

Negdje sam procitao da tocno pola sata mi je trebalo da izgubim 500 kcal u setanju... sto je bilo pisalo oko 10 000 koraka...nemojte me sada uzeti za rijec... ja se sjecam kao dan danas...hodao sam tocno 10 000 koraka...taman mi je do bivse od prilike trebalo 9 800 koraka... onda jos oko njene kuce par krugova da ispunim normu od 200 koraka...(da me je netko tada vidio, rekao bih da trebam na psihijatriju, srecom je bio mrak)

To je faza kada sam mislio da pobjedjujem ...ali je bila velika varka.... zapravo sam gubio....

Mozda sam izlazio iz faze gladovanja...ali to je samo bilo jos jedno premjestanje iz celije u drugu celiju...

Promjenio sam zivotni stil, bio sam pozitivniji...ali ipak me je to drzalo za rukav...nisam se niti u trenutku opustio...bio sam vezan  ...najgore je to kada nisi svjestan toga... kada sam mislio da sve znam jer sam procitao na nekoj stranici, i svaki savjet sam negirao...Jer sam mislio da mi svatko želi zlo..i da ja znam bolje od svakoga....

sjecam se kao dan danas Iverovog posta..(inace clan naseg foruma koji  posjeduje ogromno znanje)... "nesto se raspravljalo o masnoćcama, naravno ja pametan govorio sam o necemu sto nisam imao pojma , (to je dokazalao da svaka informacija nije tocna koju nadjemo na internetu)...zatim je slijedio ispravak od njega, i znam da mi je spomenio slaninu, u smislu da bih trebao ju konzumirati  ,"jos ako je domaca"  čitam čitam i u tom trenutku ,onako podlo sam se nasmijao , i u sebi mislio "pazi ovog lika,deda koji ne zna sto bi od dosade, koji je došao tu nas provocirati, NAS!!! koji želimo imati mišice"

Zaludjen u svom svijetu, moja cesta i moj put su bili izobliceni smjerovi, Rob vlastitog uma....prijatelji moji !!! Vjerujte mi nema gore stvari, kada vam nešto diktira i diktira i diktira i diktira i uvjerava vas da je to tako i da je to dobro, ali u podsvjesti znas da je lose i da nema buducnosti u tome, ali podsvjest nije taj pokretac i nije manipulator,  samo dobar glas koji ne moze doci do izrazaja.

Prvih 90 dana moga počcetka, nisu bili blistavi, trenirao sam bez stajanja , bez odmora jeo sam kao prepelica ali ipak sam jeo.. i gradio se jer hvala Bogu pa nisam dobro racunao unose ... jeo sam vise nego sto sam mislio (vaga je bila pokvarena)  srecom :) kada sam saznao kupio sam digitalnu odmah hahaha :)

Jedan trening samo za prsa cu dati primjer je izgledalo ovako  ukuppno  32 vježbe samo za prsa.... trening koji je trajao skoro sat i pol vremena... zatim obavezno svaki dan nakon treninga 15 minuta trbuh... i onda kardio 10 minuta nakon treninga...

SVAKI DAN su takvi treninzi bili... 1 dan u tjednu odmor... i to je najcesćce bio kardio.... rijetko sam kada odmarao...

OK-ej dat cu i razlog zasto je to tako bilo

U mojoj nekoj ne objasnjivoj logici... ja sam mislio da sto vise skacem trcim dizem utege... pjevam ... bla bla... da cu ja ipak samo ciste misice dobijati...jer hah pa kako ce salo od tih svih vjezbi aktivnosti i šta ti ja znam ,izaci na vidjelo?..

Bukvalno po mojoj procjeni ja sam na 65 kila trebao izgledati kao atleticar , koji je na dopingu... eto to je bio moj film u glavi... sa 1500 kcal.... možda i manje...a potrošnja ako nije sama bila tolika haha :P

Normalno kao svakom pocetniku kada nesto krenes...tijelo krene rasti.. pokrece se masina...  No ipak ne krivim i nije mi zao što sam to radio.. to jest što sam krivo radio... jer me je to izvuklo da jedem više :) Ta moja logika da što više treniram...to više jedem.. kako pojačam trening..tako pojacam hranu :)

I sto je istina funkcioniralo je... ja sam se osjecao odlicno...ali sve do trenutka kada je tijelo reklo dosta...i kada je moje robovlasnistvno ,oplalilo mi jedan veliki šamar...

(ovo su tocno detaljne informacije, tadasnjeg moga razmisljanja..mojeg sklopa.. sada kada gledam ovo mi je zastrašujuce zbilja tuzno... no znam da nisam jedini koji se susrece sa ovime...ali sam taj koji sam pomocu mojih predivnih ljudi..i borbe sasjekao to u korjen...znam da postoje ljudi koji su imali i gora iskustva..znam da ih puno drži to u sebi...većina njih i bjezi od javnosti...što je nažalost istina...sjede u kutu mračne sobe i citaju pred ekranom ovaj tekst vec ispijenim ocima... neki klimaju galvom..dok drugi tesko si ovo mogu priznati...drugi priznaju ali se boje zakoraciti...dok u ovim pocetcima cu navoditi samo razmisljanja, razlog zbog kojih ovako radim je da ljudi se pronadju ovdje...ne mogu pricati o necemu...ako se ljudi ne vide u tome...to je isto kao u ono vrijeme...kada su mi rekli "pa samo pojedi nešto" ali se nisu pronašli u mjoj situaciji...tako da su bili otpisani sa moje ne razumne strane.... to je to za sada....ekipa pusa svima...cujemo se uskoro...bit cu na forumu ....hvala vam i dalje sto mi pisete da nastavim..voli vas mett :* )

Objavljeno 01.12.2014.