Emocionalno prejedanje

pa ja se iskreno nadam i vjerujem u to  pokušavam si vizualizirat svaki dan kao korak naprijed bilo ja pala il popela se stepenicu više prema onome što želim ali eto.. imam još stvari za naučit o tome kako chillnut malo i prilagodit sav taj živim zdrav život sebi umjesto često zaboravljenog onog da ako je nešto dobro drugima ne znači da će biti i meni samoj jer smo svi različiti i upornom kao nekom ''natjecanju'' ili uspoređivanju s drugima pa popi*im
i krenem brljavit na najjače te onda vjerojatno dođe onaj tren kad mi treba nešto ili netko da me podsjeti koliko je vrijedan onaj put koji sam već prošla i rasčisti malo taj mess u glavi od misli i emocija koliko god se ja pokušavala držat sva "jaka" :/

evo prošlo je sigurno malo više od tjedan dana od zadnjeg puta kako sam "pukla" pa reko idem se javit sa razmišljanjima/osjećajima u tih prošlih nekoliko dana kako sam prestala se preveć opterećivat svime i svačim vezano uz prejedanje etc. te došla do ovih spoznaja 

[dakle prekinula sam previše planirat, natjeravat se jest svakih nezz ni ja koliko sati jest.. pogotovo istim namirnicama iz dana u dan, vaganjem, računjanjem i takvim stvarima] te mogu reć da na početku sam se krenula bolje osjećat [čak i zategnutije] kako sam jela samo prema osjećaju o tome kako mi se kad i koji dan što jelo, u umjerenim količinama, lijepo raspređenim i dobro je to sve bilo, no već pred kraj tjedna me malo hvatalo za tim vaganjem i računanjem lol

onda sam opet krenula u novi tjedan.. zobene za doručak si izvažem jer nekako znam da mi ta mjerica odgovara količinski da me zasiti (iako sam jedan dan odlučila uzet jušnu žlicu pa čisto vidjet koliko to dođe količinski da ne moram svaki čas tragat za vagom čisto da si olakšam) ostalo sam sve nekako 'portion size' :)

mogu reć da se lagano vraćam iz ''zombie mode'' lol shvatila sam da sam se krenula bavit malo više onim stvarima u kojima sam prije uživala, čak krenula osjećat manju potrebu za prejedanjem, trpanjem ili upornim vraćanjem samo kako bih "nadoknadim gubitak'' ili želju za onim željenim drugim.. [isto tako ne znam da li mi je gymka to napisala u poruci ili od koga sam to pročitala da probam hranu shvaćat kao gorivo, nekako takvo razmišljanje mi pomaže u trenutcima kad osjećam kakvu grižnju savjesti jer sam si nešto priuštila što nije određeno za taj dan]

...trenutno sa gymkom malo raspravljam o kombinacijama hrane, čisto da malo izmjenim okuse tim namirnicama koje sam do sad jela, slaganju jelovnika, olakšavanju svega ovog itd i okej sam ...

također malo manje pizdim kad mi nešt ne odgovara, radije to prihvatim pošto ionako ne osjećam potrebu za pretjeranim junkanjem niti je da se moji toliko ne zdravo hrane da im se ne bih mogla pridružit kad mi svidi ono što je određeno za ručak [majka većinom  i sama voli lešo, kuhano, variva itd. a umjerena je sa začinima, niti sama ne voli trpat ulja, masti i nezz ni ja čega što nije potrebno pa se ne moram toliko bojat]

no, uhvatila sam okidač kada me hvata neko moguće prejedanje a to je čisti stres (trenutno radi sezonskog posla koji bi mi se mogao nać na putu, onom istom od prošle godine, okej bi sve bilo da nema tih nekih pojedinih faktore koje mi smetaju tamo pa me panika užasna hvata, no to nastojim neutralizirat, čitavo to paničarenje, razmišljanje, ne spavanje itd   možda uspijem i koji drugi posao uhvatit tokom sezone - tješim se svakako jer živci malo rade i osjećam se kao da bi se išla prejedat i povraćat odmah zatim, od nervoze iako to nikada niti sam prakticirala (hvala Bogu) niti se želim upuštat u takvo što, pa stres nastojim neutralizirat smirivanjem uz topli čaj, prebacivanjem misli o čemu drugom, chatu sa prijateljicama ili riješavam križaljaka   mogla bi krenut malo sa meditacijom mislim si.. ali eto za sad... prehrana je okej. sretna sam si.. a i nadam se da će to tako i ostat a što se posla tiče nešto brže izrealizirat i spasit me pakla

inače, zahvaljujem vam svima po redu na utrošenom vremenu na komentiranje i savjetima. stvarno svaki dodatni mi je zabilježen i iskorišten radi kretanja u pravom - dobrom smjeru i držim se ne odustajem

bejb wrote: meni dosta pomaze muzika, recimo shvatila sam da manje jedem kad slusam odlicnu muziku, kao da mi uzivanje u muzici blokira zelju za hranom.

hahah uredu onda. jedna stiže uskoro :)

@bejb mogla bih se složit jer istina je da ja volim to što jedem, ali toliko sam toga restrukturirala, izmjenjivala na 'zdravije' kad bih ponekad toliko čeznula za nečim pravim i to nije uvijek je moglo zamijenit pravu stvar koju sam željela prvotno pa bi bila još i frustirana :(

no sviđa mi se ta ideja pozitivnog gledanja na prehranu jer um vjerujem da sam i sama krenula tako u početku (dok nisam krenula si oduzimat i mijenjat sve i svugdje kad bi god stigla koliko god već jela zdravo) i nadodavši da ovo ima onoliko kalorija ono onoliko nabila sam si preveć stresa, krenula brljavit sve i svakak da bi se našla ovdje na kraju s trenutnom pričom :/

@gym ne brini, nisi ispala gruba... totalno razumijem ako nisi trenutno imala vremena na raspolaganju.. cijenim to što si unatoč svemu i dalje barem nekako odgovorila : )

(mislim da sam čak naišla i na taj tvoj post gdje si pisala kako bi znala tako osjećat krivnju nakon jela te u nastojanju da što prije to potrošiš vježbati, zbog toga i ostalih problema koji su me snašli sam ti i puno puta htjela poslat poruku ali nisam znala kako bih potrpala sve u jednu lijepu smislenu poruku koju bi razumijela uopće kako bi mi mogla pomoć)

mogu samo reć svaka čast tvom dečku kad te čini tako sretnom i zadovoljnom, stvarno iz samo čitanja tvojih odgovora osjeti se ta doza zadovoljstva. željela bih i sama kad bi imala nekog tak tko bi mogao jednom poduprijet mene osim što ja uporno glumim da sam dovoljno jaka da mogu što podnijet kad i ne mogu ne znam da li to radim kako bi njih tješila ili sebe iskreno…

nego… očekuj skoro poruku od mene :)

bas sam opet razmisljala o ovome. mislim da je najveca greska kod emotivnog zderanja uvoditi restrikcije.

Mozda je rjesenje da jednostvano maknemo fokus sa hrane, naci nekaj drugo kaj nas ispunjava, dok ne zaboravis da za svaki stres uzmes hranu... pokusat jesti kad osjetis glad i raditi zdrave izbore, a svi koji tu pisu znaju kaj je zdravo, vjezbas redovno i stvari bi trebale doci na svoje... onda kad se opustis sa takvim novim nacinom, ako te smeta koja kg korigiras nesto...ali ovako mi se cini sve zacarani krug, sto vise pricamo, vise je stresa u svemu, vise grca a to nekako ne rjesava problem...

classified wrote: vidi se da @deoucy ima dosta znanja o prehrani i zadanoj temi :D ali da.. zanimljivo je to što sam ja prevalila već i više od godine dana na lijepo raspoređenoj prehrani i svemu, sretna, zadovoljna, točno na taj način na koji spominješ i nikakvo prejedanje niti išta do onda kad nisam otišla na more sezonski i krenula sa svim i svačim, narušiviši samopouzadnje samoj sebi, gubeći ljubav i užitak u stvarima koje sam voljela, potpuno zapuštajući same sebe... te nakon povratka doma sva jadna sa svom tom očajničkom željom da se prije vratim natrag gdje sam stala napravila ovakvu zbrku koja me dovela do ove točke o kojoj upravo govorimo :/