Emocionalno prejedanje

upravo sam se uputila na forum radi kako bih napisala post o tome da kako nakon svog ovog vremena što pazim na hranu da bih odmah po dolasku prvo što mi je bilo je da sam otvorila ovu već napisanu temu. hvala ti Kristina najviše! jer umorna sam, u poslijednje vrijeme zgadile su mi se više i zobene pahulijce, i posni sir i sve ostale gluparije, ugljikohidrati/proteini/ove masti one masti i zamaranja ostalim nepotrebnim stvarima. najradije bi jela kruh sa margarinom i nutellom!! recimo - što sam znala jest nekad davno kao manja ili 'normalni' sendvič od pileće salame, margarina i takvih stvari bez da osjećam grižnju savjesti što sam to pojela kasnije i nastavka kažnjavanja sebe same - prejedanja. No takvu sam nekakvu glupost uvukla si u glavu da kad bih pojela bilo što izvan zamišljeno zdravog postala bih živčana misleći kako mi svi samo žele naštetit i da će me to udaljit od mog fitness cilja a onda bih se osjećala još lošije nastavljajući se prejedati taj cijeli dan. Sve što mi je u mislim trenutno je hrana, što jesti za doručak, što jesti za ručak što ovo ono, pa ovo ne valja s ovim ono s onim i preumorna sam, bezvoljna za uopće živjet i trenutno si mislim ima li tko nutelle s kruhom za pojest? (morala bih se uputit u trgovinu i nabavit za tiješenje u subotu kad bi mi trebao bit cheat meal day kojeg očito odlučujem prekrižit i jest kad mi se što jede jer do te subote tko će čekat još?) 
Znam da ovom moram stat na kraj ali kako polagano ubacit malo više u prehranu tog što si želim jest bez poslijedica i stvorit zdravu vezu sa hranom, jest kad sam gladna, ne natrpavat se kad nije po mom ili ''zdravo'' iako ništ nije potpuno zdravo ionako itd.


Edited by classified - 19 Veljaca 2015 at 10:25

Nisam očekivala ovako brz odgovor, hvala ti. Ne znam koliko je vrijedno zamarati vas mojim problemom. I jako mi je neugodno ovako javno to pričati. :(

Bok svima s obzirom da je tema davno otvorena, nadam se da će netko vidjeti ovu moju poruku i da će imati volje i želje da mi pomogne, čisto da popričam s nekim. Hvala unaprijed..

... hej pa mi smo tu, šta ne???? ... nekada izgled nije najvažnije na svijetu ... 10 kg manjka, viška ... to su sporedne stvari ... moraš naci snage za dalje ... svi mi imamo svojih problema ... pogledaj metta, pa ako te on ne može motivirati, tko ce??? ... i ja sam u godinu dana došla od zvijezda do samoga dna ... i opet sam sretna, jer sam zdrava - jer vidim, cujem, DIŠEM ... tu smo svi za tebe ... samo ne smiješ odustati od sebe - nikada!!!! ... ŠTO TE NE UBIJE, TO TE OJACA!!! ... vjeruj mi!!!! ...

izvinite zbog dugog ne javljanja...a šta da vam kažem, situacija nikad nije bila ovako kriticna, moje psihicko stanje nikad gore...moji roditelji su imali prometnu, no sad su ok hvala bogu...možete zamisliti kako je to utjecalo na mene...ne znam što da kažem, na samom sam dnu...nemam nikog i ništa, nemam kom da kažem što me pati, nema nikog da mi pruži neku nadu ili ruku ''spasa'', samo da me posluša...bila sam pronašla jednu jako dobru osobu uz koju sam se pocela osjecati bolje, ali i taj odnos sam sjebala zbog svoje slabosti, straha... gadi mi se sve, ovaj svijet, ja...kažete iskoristi svoje najbolje potencijale, e pa ja imam najbolji potencijal da si sj***m život i potpuno sam ga iskoristila...kako bih voljela da odem odavde i da se više nikad ne vratim, guši me ovo mjesto, ovi ''ljudi'', moja prošlost, sve...uopce me više nije briga za ništa, niti za samu sebe, nije mi stalo do niceg...imam osjecaj da me više ništa ne može usrecit, nikad više...ne mogu vam opisat s kolikom sad gorcinom i mukom gledam na svijet, i koliko to sve boli, jebeno boli da više tu ni suze ne pomažu da se osjecaš bolje...a najgore je od svega što se pred svima moraš pravit da je sve u najboljem redu, a u sebi vrištiš, vapiš da te neko cuje...al nitko, ama baš nitko...nit vidi nit cuje...i da kažem bilo kome, reci ce mi da sam sama kriva za ovo što mi se dogadja, i znam da je potpuno u pravu...I give up

Kristina, kako napreduješ? :)