Depresija

SMAJLICA wrote: Moja depresija je vjecna, to sam ustanovila, kao i to da cu cijeli ubogi zivot imat problema sa hranom... Ali, eto, trudim se, to je glavno i sad vam slobodno svima mogu reci da je depresija neka vrsta ludila...

Osudila si samu sebe smajlice sa ovim uvjerenjem. Procitaj još jednom ovo boldano, procitaj još š00 puta ako treba dok ne shvatiš što si radiš time. Vjecnost? Cijeli život? Hey, wake upppp!!!!!!

Ajde izađi malo iz sebe, odvoji se od svoje uloge i pogledaj se iz nekog drugog kuta.....što vidiš? Možeš li se uopce doživjeti tako? Zamisli da si netko drugi i da promatraš svoj život...jel ti se cini boljim nego što misliš?

Zdrava si, imaš divne roditelje, imaš divnog decka, imaš buducnost pred sobom...imaš krov nad glavom, imaš hrane i vode, imaš sigurnost, imaš ljubav.....a ti sve te bitne, najbitnije stvari u životu cesto zaboravljaš zbog te opsesije hranom i izgledom....shvacaš li ti koliko bi uistinu nesretnih ljudi sve dalo da budu na tvom mjestu? Shvacaš li koliko biš trebala biti zahvalna za sve to, koliko biš trebala uživati u ovoj igri života.....cini mi se da shvacaš ali....površno...ne onako zapravo...iz duše. Znaš da sve to ima smisla ali ne znaš ustvari....ne znaš jer da znaš ne biš se osjecala ovako. Znanje ne ostavlja mjesta sumnji i strahu.

Nije bitno što je bilo. Prošla si, srecom bez zdravstvenih posljedica...nadam se. Do kad ceš se vracat nazad, cemu to? Mrziš samu sebe zbog svojih grešaka.....draga, greške su tu da se ispravljaju. Ti si svoju ispravila i idemo dalje. Nije bitno sve to, ni najmanje. Zaboravi ono što ne možeš promijeniti, zapamti greške kao upozorenje i mijenjaj ono što promijeniti možeš.

Gledaj...mi ti možemo pisati romane svaki dan...i? Tko smo mi? Samo crna slova na ekranu koja se tu komešaju ali ništa od njih ako ti ne uzmeš stvar u svoje ruke i riješiš uzrok svog problema.

Slušaj me....mora postojati neki uzrok svemu ovome. Kad je krenulo? cemu taj strah od debljanja, kome nastojiš udovoljiti? S kime se uspoređuješ? Zašto moraš izgledati savršeno? Zašto moraš sve kontrolirati? što ce se desiti ako se stvari ne odigraju po tvom scenariju? Postoji li uopce jedan idealan scenarij?

Uci smajlice. Uci o hrani, uci o tijelu. Kad shvatiš sve procese i kad upoznaš kako tvoje tijelo funkcionira neceš više imat ovakve neopravdane strahove.

Mi jesmo tu za tebe, kad god treba ali i ja mislim da bi ti trebala jedna malo strucnija pomoc jer ocito da nikako da se riješi taj tvoj problem...i ko zna koliko duboko idu njegovi korijeni.

Kako sada jedeš? Imaš li kakve aktivnosti?

Btw. nisam ni vidjela da si me tražila



Edited by Gym_girl

Draga Gym, od srca ti hvala na ulozenom vremenu i trudu za mene...Tvoje su mi rijeci uvijek iznova,bar na neko vrijeme, otvarale oci...Stvarno ti od srca hvala!!

Svjesna sam svega,mila moja...Mogu samo pokusati, ali vise nista ne smijem obecavati ni sebi ni drugima....Svaki dan je nova borba sa samom sobom...Ako jedem clean,onda se super osjecam (sto je najgore), poletna sam, ziva! Sretna!!! Navikla sam tako! Trudim se nekako ubacit u tu svoju hranu koliko god mogu da bih zadovoljila sve potrebe svog organizma i da je zaista zdravo...

Pokusavam to sve okrenut na neki svoj kotac..Jedem mrkvu,cveklu i jabuku skoro svaki dan,pored ostale hrane, jer sam cula da obnavlja sve u organizmu...

Minimalno jedem meso, jedino...A ostalo u normalnim kolicinama..Istina je da je i dalje vecinom voce i povrce na tanjuru...Sta mogu kad mi tako odgovara tijelu...

SMAJLICA wrote: Draga Gym, od srca ti hvala na ulozenom vremenu i trudu za mene...Tvoje su mi rijeci uvijek iznova,bar na neko vrijeme, otvarale oci...Stvarno ti od srca hvala!!

Dok to ne bude zauvijek, ne mogu to nazvati otvaranjem ociju...možda samo laganim škiljenjem

Nije to uložen trud, da je trud nebi ovo ni radila..jer mi trud podrazumijeva nešto drugo, a ovo je meni jednostavno..nešto što samo ide, zato....nema na cemu

SMAJLICA wrote: Svjesna sam svega,mila moja...Mogu samo pokusati, ali vise nista ne smijem obecavati ni sebi ni drugima....Svaki dan je nova borba sa samom sobom...Ako jedem clean,onda se super osjecam (sto je najgore), poletna sam, ziva! Sretna!!! Navikla sam tako! Trudim se nekako ubacit u tu svoju hranu koliko god mogu da bih zadovoljila sve potrebe svog organizma i da je zaista zdravo... .

Ne pokušavaj, ne obecavaj - napravi to :) Ali cekaj....super se osjecaš kad jedeš clean...u cemu je onda problem? U tome da nisi sigurna za kolicine? Misliš da i clean hrana predstavlja opasnost od vracanja natrag? Naravno, matematika je u igri, niceg nije dobro previše. Energija je energija! Ali ako znaš odrediti potrebe svog organizma, unos i potrošnju tada znaš i balansirati onom kolicinom hrane koja ti je potrebna da biš postigla ili održavala ono što želiš. Znanje, znanje....

Inace opet nisam vidjela jelovnik, ovako nabacano mi ništa ne znaci Idemo, dorucak, rucak, vecera, međuobroci ako ih ima...sve, sad, odmah..iskreno

SMAJLICA wrote: Shvatila sam da sam i postala prevelik analiticar svega oko sebe...Analiziram svaki postupak ljudi...Moj zivot mora bit savrsen i bez gresaka...Cuvala sam obraz svojih roditelja UVIJEK...Nikad nista nisam uradila da bi njima nastetila, jer ih volim vise od sebe...Na neki nacin sam htjela usrecit njih! Uvijek sam najvise tezila tome!!

I eto nam problema...težnja za savršenstvom i usrecivanjem drugih.

Savršenstvo? Ajde definiraj mi taj pojam Kakav je to savršen život bez grešaka? Meni samo rijec dosadan pada na pamet Ajme kako ja volim svoje greške draga....svaka od njih me dovela do ovog di sam danas...a danas ne mogu bit sretnija nego što jesam jer sam do svoje 25. god shvatila toliko toga o sebi....što želim, a što ne..tko jesam a tko nisam....I ko kaže da su greške uvijek greške? Ako ih definiramo kao skretanje sa predviđenog scenarija, onda da.....al imamo i drugi izbor.

I analiza drugih? Hmmm možda ce malo zvucati onako .... al....odakle ti pravo da sudiš i analiziraš tuđe postupke? Kako znaš da u njihovoj koži nebi napravila isto? Ne smiješ svijet promatrati samo iz svog kuta, samo kroz svoju svijest....nismo svi isti I analiza....previše umara, a cesto nigdje ne vodi...opusti se.

Tebi treba opuštanje...i dopuštanje. Dopusti si greške, pa sve je ovo igra, cemu ta ozbiljnost! I ta težnja da usreciš roditelje....gledaj...nikad nemoj težiti tome da usreciš druge. Time si stavljaš preveliki pritisak jer koliko god mi to htjeli, nismo tu da usrecimo druge...nego sebe. Ako mi nismo sretni, kako da usrecimo druge? I kako da tvoji roditelji budu sretni ako ti nisi sretna? Misliš li da oni mogu bit sretni ako tebe vide nesretnu? Hoceš li tako cijeli život trcati oko ljudi i ispunjavati im želje? Prilagođavati se tako da oni budu sretni, a za tebe nije ni bitno? Da zadovoljiš neku njihovu sliku tebe? Zar se toliko malo cijeniš? Misliš da si bolja osoba ako misliš više na druge nego na sebe? Mislim da je ovo ogromna greška mnogih ljudi...pogotovo žena.

Vracam se na tijelo...zapravo mi nije jasno...prirodno si malo punašnija, krupnija ili? Ako jesi, zašto to jednostavno ne prihvatiš? Zašto težiš necem što nisi? Zar je lakše boriti se protiv sebe cijeli život nego prihvatiti ono što imaš i od toga napraviti najbolje što možeš? Pomoglo bi puno kad bi vidjela tvoju sliku...bar na PM ako ne želiš tu stavljati....jer ovako ne znam o cemu se tocno radi...

Ti si nešto zamislila i hoceš to pa makar patila cijeli život...napisala si scenarij i nedaš nimalo odmaka od njega...a možda te baš negdje drugdje ceka nešto super. Dopusti si skrenuti sa puta malo...cesto te baš to skretanje dovede do onoga pravog puta.

Zašto misliš da biš se vratila na staro? Ako si ustališ ovakav zdrav nacin života, nema šanse. Ja sebi danas mogu garantirat da mi se neke stvari nikad više nece ponovit jer sada ZNAM. Onda sam lutala, danas ZNAM. I da se udebljam to bi bilo planirano

I da.....mislim da imaš puno više razloga za srecu od uskakanja u stare trapke



Edited by Gym_girl