Depresija

Gym_girl wrote: The Phoenix wrote: Npr. jedem zobene i recimo š00g racunam ko 55g uh tj 220kalorija da sam pojeo,racunam ih iskljucivo ko izvor Uh i uopce nisam racunao š2,5g proteina (jer ih ne podrazumjevam proteinima nit ih racunam u dnevni unos P) i 7g masti isto ne racunam, a to je extra šš0 kalorija koje nisam racunao u tom obroku i tak ak uzmem 6 obroka di ne uracunam "otpatke" valjda ne uracunam 500-600 kalorija vjerovatno,za sad nemam problema radi tih kalorija ,o tom cu vodit racuna kad zapnem i pocnem picajzlit Nemaš pojma kako si me nasmijao s ovim, skoro sam se u cokoladi udavila (da,da, ode kontrola u klinac, testiram se ove zime koliko cesto mogu silazit s putanje, a da mi ne naškodi ) Al prejako si ti to shvatio, P i M se ne racunaju jer su zobene primarni izvor uh-a pa ih necemo ni ubrajat u kalorije Bome, dobro ti onda prekoraciš ako tako gledaš

Hehehehe, dobar ti neki test imaš . Kad buš znala dal je taj silazak s putanje zapravo svakodnevnica? 
Ko narkoman kad veli, evo vidiš, svaki dan uzimam žuto i još nisam ovisan
šala mala, moram malo gluposti pricat

Ma naš kaj, ostalo mi sad od low carba i keta kad sam uzimao samo p+m, zobene gotovo da nisam jeo ,a proteini i masti nisu imali "otpadaka" sastrane, sad mi se neda sve ubrajat, svjestan sam da ne racunam to jer me ne zanimaju ti otpadci, a i uvijek si mislim da bi još malo trebal jest više, pogotovo cesto fulam 7. obrok, pa si onda velim Ok, imaš tu zalihu ovog kaj ne brojiš,  i pazim na vagi š u 2 tjedna kolko dobivam tak da bu ok to nadam se hehehehe......a i treba nakon dijete iskoristit povecanu sposobnost tijela da "nabuja" i nabacit malo miški
 

Edited by The Phoenix

Ma super sam sad, da mi je ovak ostat, ih! Ne znam...cudno je to sve...Mislim da stvarno jesam imala jedan ozbiljan psihicki poremecaj stvarno! Možda ga svi imamo pomalo, samo se neki plaše priznat to...
Uvijek ce taj strah biti prisutan u meni, kao i djelimicno samokontrola, jer ja sam takva! Realna sam i ne podnosim kad sama sebi, kako ja kazem: "pravim sebi s hranom posla za buduce dane" :D

Opet se ja s tim svim izborim, kao i vi sve!

Opet je bolje biti ovakav, nego imat stomacinu i govorit:JEST ME BRIGA, DA SE NEBI PATILA, IH! A vjeruj takva je vecina mojih prijateljica...Zato ti ja naspram njih djelujem kao neka Britney :D, TJ. CELEBRITY KOJI PAZI NA SVAKI ZALOGAJ šTO UNESE... i ONE TO ZNAJU ODUVIJEK DA SAM JA TAKVA i vremenom su me takvu i prihvatile... Sreca, nisu to prave prijateljice. Ova vrsta "prijateljica" je ljubomorna na sve moje.

Mislim, da ne skrecem s teme :), treba se drzati savjeta moje mame. Uvijek je bila i ostala zgodna žena :), ali jela je SVE. Kad sam sazrela u djevojku, poštovala je i moj izbor, mada se bojala za mene. Btw jedina je kojoj sam na kraju, kad sam zaglibila morala sve priznat, pa mi sad kuha fine juhice i meso da se djevojka oporavi od svoje gluposti :D Eh, mama mi je rekla jednu dobru poruku za nas sve: "BUDI U SVEMU I UVIJEK DAMA, PA I U JELU! TO JE JEDINI RECEPT!" :D

Ehh dzaba kad sam ja previše realna...Meni dok nešto ne stoji da nigdje ništa ne visi što ne treba ni MILIMETAR, ja samu sebe onda mrzim, kritikujem i patim :D Duša me zaboli što sam to svom tijelu uradila i zdebljala ga...Tak sam ti ja to gledala...Kao da tijelu nanosim zlo jelom! Zato nisam unosila masnocu toliko dugo...

dio sa psihom svi mogu potvrditi pa i ja..meni ljudi govore prvenstveno da si dovedem psihu na razinu na koju sam si dovela tijelo ja naravno ne vidim da sam dovela tijelo na neku razinu(vidim samo rad koji je još potreban, ne i dosadašnji uspjeh), onda skužim da sam bila zadovoljnija kad nisam radila ništa jer nisam bila baš toliko kriticna(a uvijek sam bila ), što mi je apsurdno u neku ruku jer sad zaista imam više razloga za zadovoljstvo, ali ga ima rijeđe. mada vjerujem da je kriticnost, pogotovo samokriticnost dobra stvar, a znam i da to nije lakši i ugodniji put, dobro bi mi došlo da se opustim i uživam u sebi bar povremeno, a ne da to cuvam iskljucivo za "jednom kad bude dovoljno dobro"

DA DAAA eheheheeee...Ma joj meni je najgore bilo što sam ovako niska :(, zato se svaka kilica vidjela na meni...uhhh Al bez obzira, NEMRRRRREM više opterecivanja oko kašikeee! :) Dosta je fkt! Lagano, dovoljno i zdravo...i nebi trebalo bit frke! Ak bude, naci cu te da ti se isplacem bezbeli :D ;)

SMAJLICA wrote: Blago tebi, ti to tako lako prihvataš...:) Zapravo, tako i treba da se prihvata:) Nadam se da cu stici psihicki tvoj nivo kad, tad...

Hmmm, to se samo cini tako Imam i ja svoje dane...zaista je cešce ovako, gušt mi je jest "cisto" i zaista jedva cekam zobene ujutro, brdo povrca za rucak, meseko, ribice i ostalo..a o posnom da ne pricam, mogla bi ga na kile jest i to samog ..a onda me odjednom šune dan da bi od jutra do sutra samo po junku lupala :)) Pa se kontroliram, pa si govorim da mi to ne treba, da sam ja jaca od toga...bla...nekad uspije, a nekad gledam tupo u zid..a nekad si dopustim neki junk dan al onda guštam u svakom zalogaju jer znam da cu vec sutra jest kako spada :)

Prošle godine sam cijelo vrijeme jela cisto..dok nisam pukla na ljeto :)) Odlucila sam se malo opustit i vidjela sam da se ništa strašno nije desilo,dapace..istina, otišlo je par kg gore ali bilo je planirano i zapravo su mi i trebale te kile (ocito sam bila malo u prevelikom minusu...). Al otkad sam si pocela dopuštat neke stvari zapravo mi ni ne trebaju toliko..to je ono, uvijek želimo ono što ne smijemo

Uglavnom, nije ni meni sve idealno ali nastojim da ne gubim vrijeme na nepotrebne frustracije, life is to short ....rađe utrošim taj možebitni višak energije iz hrane na nešto korisno

SMAJLICA wrote: Imam momka koji me obožava i koji me molio da jedem normalno, jer je znao šta ce biti...Nije mu bilo jasno moje izgladnjavanje, jer sam za njega najljepša žena na svijetu,

Odmah sam se sjetila svoga koji me vec mjesecima pokušava uvjerit da nisam slonica nelica Vjerujem da je ponekad njemu teže nego meni dok gleda moju pokislu facu kad me hormoni uhvate, pogotovo pred pms kad mi se cini da bi se mogla zarolat i otkotrljat ko loptica Anyway, poslušaj ga, on najbolje zna što vidi

Znam šta hoceš rec..sve to može postat gadna opsesija. Koliko puta sam ja odbijala hranu dok sam ju doslovno jela ocima i govorila samoj sebi da sam karakter. Jednom sam si tjedan dana zabranila cokoladu da vidim kako cu izdržat..pa sam tih tjedan dana u svemu vidjela prokletu cokoladu, po ulicama su hodale ogromne kraševe crne cokolade Poanta je da uživamo u izboru namirnica, a ne da jedemo na silu ili si zabranjujemo nešto. To sigurno nije recept za trajan uspjeh...a to je ono cemu svi mi težimo. Bit je da jedva cekamo svaki obrok, a ne da jedva cekamo Božic ili Uskrs ili nešto trece da se natrpamo svih onih finih stvari...naravno da ne govorim da se trebamo castiti svaki dan ali naci neku ravnotežu, odnosno vecinu dana jesti pravilno a onaj mali dio si dozvoliti malo slatkog, slanog il kakvog god vec gušta. S vremenom cemo možda trebati sve manje i manje takvih izleta u gušte ali to ce onda biti naša iskrena želja...a to je bit.

Kontrola je ok i ja sam definitivno pobornik kontrole ali ako ona preuzme cijeli život onda je to loše. Za mene je kontrola par kockica cokolade umjesto cijele, par keksica umjesto cijele kutije, š pizza mjesecno, umjesto svakih par dana...itd. Ali ako cijeli dan mislimo o onome što ne smijemo jesti i o onome što smo pojeli, ako odbijemo nešto a ubili bi za to, ako ceznutljivo gledamo u tuđi tanjur dok grickamo salatu...onda je to pakao.

Naucila si na svojoj koži, loše ali iskustvo nas najbolje udari u glavu. Sad znaš da to više nikad neceš i ne smiješ ponoviti. Tijelo ce se vratiti u ravnotežu, nadam se da nisi preveliki kaos napravila što se metabolizma tice..i hormonske slike opcenito..sve u svemu, probudila si se na vrijeme i drago mi je da je tako - samo uci i sve ce doci na svoje.

Ucim i ja svakodnevno, i kroz teoriju i kroz praksu. Tek se sad pocinjem opuštat (možda i previše zadnje vrijeme ) i puno mi je lakše tako...nastojim osjecat to svoje tijelo i davat mu ono što traži, kosilo se to sa opceprihvacenim pravilima ili ne. Naravno, griješim..ali i ispravljam    Tako da...bez frke, samo polako i cuvaj se...i slušaj decka

The Phoenix wrote: Npr. jedem zobene i recimo š00g racunam ko 55g uh tj 220kalorija da sam pojeo,racunam ih iskljucivo ko izvor Uh i uopce nisam racunao š2,5g proteina (jer ih ne podrazumjevam proteinima nit ih racunam u dnevni unos P) i 7g masti isto ne racunam, a to je extra šš0 kalorija koje nisam racunao u tom obroku i tak ak uzmem 6 obroka di ne uracunam "otpatke" valjda ne uracunam 500-600 kalorija vjerovatno,za sad nemam problema radi tih kalorija ,o tom cu vodit racuna kad zapnem i pocnem picajzlit

Nemaš pojma kako si me nasmijao s ovim, skoro sam se u cokoladi udavila (da,da, ode kontrola u klinac, testiram se ove zime koliko cesto mogu silazit s putanje, a da mi ne naškodi )

Al prejako si ti to shvatio, P i M se ne racunaju jer su zobene primarni izvor uh-a pa ih necemo ni ubrajat u kalorije Bome, dobro ti onda prekoraciš ako tako gledaš

Smajlice naša, ma gle...svi smo radili greške, radimo ih i radit cemo ih. Vjerujem da ti nije bilo lako i zapravo i samu sebe pomalo prepoznajem u ovome što si napisala. Najbitnije je da ti prehrana ne postane mucenje. Zaista nije bitno brojat svaku kaloriju, trcat doma da se spremi neki clean obrok svakih 3 h, razbijat glavu hocemo li pojest nešto "zabranjeno" ili ne, odbijat ruckove, vecere i ostalo da nebi pojeli nešto što nije u okviru "zdrave prehrane" ...to je užasna tortura i tom napetošcu i frustracijom si radimo gore nego da smo malo opušteniji sa životom...veza um-tijelo je tu jako jako bitna...ako uvjerimo sebe da bujamo od kriške kruha više, vjerojatno cemo i vidjet sebe duplima u ogledalu. Psiha je gadna stvar..

Bitno je da izbaciš što više loših navika i uvedeš što više dobrih..ali postepeno! Igraj se sa hranom, traži razlicite kombinacije namirnica, svaki dan smisli nešto novo..okreni obroke, zamijeni namirnice...nađi neki svoj đir SAMO NE GLADUJ. I kreci se što više, treniraj nešto, daj tijelu razloga da hranu koristi kao gorivo..zapravo promatraj hranu kao gorivo za nešto, kao energiju. Sva energija mora otici nekamo je li...ti onda budi ta koja ce ju usmjeriti na pravo mjesto. Bolje je jesti mrvicu više i kretati se nego jesti malo, a kretati se od kauca do kreveta.

Samo uci...o sebi, o hrani...promatraj se, istražuj, kreci se, uživaj...i prvenstveno voli sebe pa ce i ostalo doc na svoje mjesto