SuperNova

Justanyone wrote: Pedalice, samo polako. Svima se dogodi, poduzela si prve korake da riješiš problem. Ako si u Zagrebu, ili imaš priliku otići: EKG probaj ponedjeljkom i srijedom ujutro obaviti na črnomercu, nalaz odmah gotov, a OGTT samo s uputnicom od doktora opće prakse na Vuku Vrhovcu. Nažalost se sad više ne sjećam gdje sam obavljala rtg kralježnice više...

Pozdrav Justanyone!

Dost sam u prošloj godini bila usporena i dovela se u preveliku opasnost. Ne mogu usporiti. Imam problem sa tim hajper stanjem kad krenem.
Jesam, u ZG sam. Ovo za EKG na Črnomercu nisam znala. Supeeeeer! Na Trešnjevci sam pa mogu tamo. OGTT u Baruna Filipovića.
Problem mi je Neurolog, sad su termini za rujan :( morati ću privatno, a to su cifre u tisućici. :/
Hvala Ti!

Pedalice, samo polako. Svima se dogodi, poduzela si prve korake da riješiš problem. Ako si u Zagrebu, ili imaš priliku otići: EKG probaj ponedjeljkom i srijedom ujutro obaviti na črnomercu, nalaz odmah gotov, a OGTT samo s uputnicom od doktora opće prakse na Vuku Vrhovcu. Nažalost se sad više ne sjećam gdje sam obavljala rtg kralježnice više...

Ništa nisam obavila. Kod doktorice u čekaoni je bila skoro tuča. Opet je na bolovanju a bijesna sestra se izderala na mene da dodjem ujutro kod zamjenske doktorice ili da mi zove hitnu da me pela u bolnicu. Idem ponovno ujutro. Baš se jadno osjećam još i ova kiša ali eto bar sam bila malo vani nakon dugo vremena. Dom zdravlja je u istoj ulici na broju 79 a ja na 127 tak da sam uspjela prehodati ta dva semafora.
Glava me počela boljeti niti danas ne vježbam i još tak ništa obavila. Dan bezvezan.
Hvala ti na predivnim riječima!<3

Pišemo se sutra

Draga Gym_girl!

Jučer sam pogasila sve i odmarala, eto nisam te ni stigla pročitati do sad a kao da sam te poslušala tj. ovaj vikend sam te baš "čula" oba dana sam odmarala od vježbi. Spavala sam vrlo kratko jer mislim na odlazak doktorici a danas radi popodne.
Ovo sam sumirala jučer
- prije 23. god perforacija apendixa i odtad imam sindrom lijenih crijeva i vodim borbu s kilama
- prije 10. god hiperglikemija dijabetes2 sa kilažom od 65-72kg i dovedena u kontrolu nutricionistički. Nema potrebe za kontrolom zbog urednog urina i krvi dosad.
- prije 5. god prvi ozbiljniji problemi sa tlakom, srcem ali nikakva dijagnoza nije data osim uputa smanjenja stresa kroz odmor. Težina neupitna, čak stanje blage pothranjenosti.
- svibanj prošle god dijagnosticiran autoimuni hiperhashimoto na štitnoj s blago povišenom vrijednosti TSH hormona na 8 date euthyrox tab. i nakon 3mj. kontrole pada na 4. Endokrinolog ostaje iznenadjen jer se takav pomak uz takve tablete trebao dogoditi najranije nakon godinu dana pijenja i ukida terapiju objašnjenjem da terapija traje samo kad vrijednosti hormona nisu uredne, u suprotnom se ne pije.. Savjetuje preporučno daljnje dijagnostike utvrdjivanja što utječe na povećanje TSH i govori da jedem 5x dnevno i što više sporta uvedem jer već je u 3.mj. primjetio da sam se počela debljati i bilo mu je prečudno jer od tih tab svi počnu mršavjeti. Ja sam jela i 10 puta dnevno ali sam i mentalno pala a fizički otresla u kauč. Obiteljska liječnica me nije poslala ni na kakve dodatne pretrage i sva priča se završava na ovome.
- svibanj - prosinac prošle god. polugodišnji život na kauču 121kg. u 7 mj. udebljala cca. 50kg... to je prošlo u treptaju. Ja sam se samo jedan dan okrenula i odraz u mom zrcalu izašao je iz svog okvira.. depresija zbog iznenadnog gubitka posla, stanje sa štitnjačom i ogorčenost dijagnozom štitne - kako sam mogla živjeti 42 god sa tako ozbiljno urođenom bolesti štitne a baš nitko to nikad nigdje dosad na redovitim checkupovima nije primjetio.
- taj mješano srčano/moždani napad sad samo kronologije radi spominjem, više ga ne mogu opisivati ali je i dio onih simptoma MSa
- prestanak s cigaretama - e do 1. 12og mislim da sam pojela cijeli dućan.
- dobivam preporuku za kardio Aspirin tjedan dana, Normabel i Ranix 150mg za želudac "recepti na daljinu" po tel. razgovorom sa sestrom.. Samo vježbaj i ako se u 3. mj ne normalizira želudčana kiselina ideš na ozbiljnije gastro pretrage. Još ništa od pretraga jer ne idem van, al nemrem bez Ranixa početi dan.
- Zadnji put sam bila vani 10. 1. ove godine-konačno :D i izdržala sam hodati 500njak metara (mob izračunao) do najbližeg bankomata i usputnog dućana i jedva se držala tih 15min na nogama zbog kočenja obje noge.

Od tad stalno vježbam, meditiram, vježbam, meditiram i gledam svijet sa svog malog balkona k'o Cezar jer iz ormara je još jedino bijela plahta ostala kao moj novi konfekcijski broj. :D Pišem e-dnevnik što ću sve raditi kad "opet prohodam van". Frendse sam tek od nedavno pustila u goste jer sam bila predepresivna i plaćljiva. 20. godina rada u svijetu programiranja i računalne opreme pakiram u lijepa sjećanja i planiram novi posao. Znam sve nove neflixove serije i najveće teoretičare zavjera a u jutarnjim satima sve o čakrama, yogi, ayurvedskoj i bezglutenskoj prehrani, učim neko novije vježbanje na ovoj stranici i otkrivam mišiće koje sigurno nikad ne bih jer više nikad se neću dovesti u ovoliko glomazno stanje tijela. Kupila sam 2 Oribtreka prek njuškala i oba sam uspjela potrgati jer nema Orbitreka sa max. težinom preko 100kg u prodaji tamo. Tak da ovaj sad još malo cvili a čim dodjem na ispod 100kg kupujem novi ovdje. To je sprava iz raja. Podloge za vježbanje još ne mogu imati pa mi popularni najjeftiniji i najmanji Dormeo nadmadrac dodje kao fina strunjača a "papirnati tepison" podloga za swiss loptu.
Hot shapers hlače i krema Somatoline su postale sastavni dio kupaonskog garderobiera. I to bi bilo to. O hrani bi posvetila poseban topic jer njoj dajem i prvu i drugu najveću vrijednost nakon vježbi.
Idem u mantre meditacije.
Predraga Gym_girl beskrajno hvala što si ovih dana bila uz mene ovdje i što si me nagovorila da se trgnem ka domu zdravlja. Iskreno, malo mi je previše krivo što se ranije nisam javila ovdje. Jesam neposlušna osoba ali uspije se doprijeti do mene. Treba mi duže vremena shvaćanja i/ili prihvaćanja, ali nije uzalud ni beznadno! Javim ti se s INFOom o obavljenom pregledu. Vesele me naši budući razgovori i mišljenja u konkretnijem i točnijem tonalitetu. Ugodan Ti novi radni tjedan.



   

Gym_girl wrote: ..ako već nećeš kompletno stati, onda barem skratiti to vježbanje, na max 30 min, i to po mogućnosti jednim umjerenjim tempom. Ili barem da odradiš neke smirujuće vježbe.....nekako mi se čini da si stalno u nekom pun gas tempu, a to tijelo baš i ne voli previše. Pogotovo ako nema dosta gradiva za oporavak.

30.min dnevno ili za prijepodne? :D

15min je zagrijavanje vrat, ruke, trbušnjaci u stojećem položaju i noge. Potom 2x po 6min orbitrek unatrag vrtnja. I prva pauzica za vodu i svježi zrak na balkonu. A to bi zapravo bio kraj vježbenog dana, hmmmm. To je bio siječanj.. Tek me zahukta, neizvedivo mi je da nakon ovako malo ja sjednem i primim se knjige ili interneta kad nemrem van :/

pilates je toliko smirujući da mi se brzo počne spavati a ne smijem danju odspavati jer lako zamijenim dan za noć + samo je osjećaj da sam dobro razgibana a ne da sam sagorila ikakve kalorije. Kad jednog dana opet budem imala idealnih 70kg pilatesom ću počinjati dan. Kombinacija njega i yoge je famozan svijet zena i održavanja fizičkog zdravlja. To tek sad otkrivam. :/

Uzmimo za primjer, hodanje u mjestu sa povišenim nogama prema naprijed u koljenu. Ako ja u 30. sekundi mogu napraviti 15 takvih poteza da li je to umjeren ili jači tempo? Realno u 30. secs trebala bih napraviti barem 20. uzastopnih koraka s obje noge.
Nisam mogla niti 10. koraka u cijeloj minuti sad radim 15 u 30. sekundi. Preznoji me tek drugi put do bolova i kad više nije zagrijavanje ali opet osjećaj je predobar na voda-pauzi. Kako da sad korigiram umjeren tempo? 10. u 30. sekundi? Češće pauze?
Nema smisla da ti govorim da ću tako postupiti a i bilo bi muljanje jer je pokretačka volja vježbanja jača od svega ali mogu pokušati sa češćim pauzama. Ima li smisla?

Bok/bok Gym_girl!

Čuj, najbitnije što si mogla napraviti je smiriti me sa ovim preuplašenim razmišljanjem o ozbiljnim dijagnozama i stišati tu buku u glavi. Što se tiče zabrana vježbi sve je dobro, nisi me uplašila ali je zapecnulo, a evo zašto...

Kad vježbam srce naravno pojačano lupa ali nema tog pritiska, nema boli u grudnom košu ni po strani, noge u gluteusu i adductor stražnji dio pogotovo, kao da "gore" iznutra. Neki žmarci prolaze prilikom naprezanja i paše mi to stanje kao da osjećam aktivaciju i borbu mišića pod tolikom spregom masnog tkiva. Ako počnem jučerašnji rekord pretjecati počnu se tresti i tu prestajem. Ali meni nepoznata stvar je ta da ja što više vježbam sve mi je bolji opći osjećaj, nakon sat i pol vježbe kad odmaram meni se zapravo ide na igralište još trčati a ne sjedi mi se.. nešto me tjera da to toliko dugo traje a ne da gledam da to samo odradim i 'aha prošlo je sat vremena ajde sad je dosta jer je prošlo sat vremena'.
Vježbanje na nogama je prebrzo postalo naporno u koljenima pa sam tu nekako zategnutije skakutava kad koljeno škljocne. Zato kad sam na madracu i počnem podne vježbe za noge i trbuh super je. S jedne strane dobivam odmor a s druge vježbanje ne prestaje, srce je daleko mirnije. Isto je s pilatesicom i odmaram na ugodnom mekanom a skačem dugo ali ne i jako u zrak jer bi mi onda i u sjedećem položaju koljena doživljavala prejak pritisak i udarac.

Što se hrane tiče za doručak forsiram jaja bilo na oko, kuhana, obrnuta ali jaja, integralni dvopek je zamijenio svo tijesto, jogurt ili salata kako kad, proteinska pločica nečeg čokoladnog ili one gotove zobene kašice. Prije ručka je voćni smoothie (banana, jabuka, kiwi, naranča đumbir-i snjim pretjerujem kurkuma, šafran suhi, peršini, čak i bijeli luk nekad kad dodajem jogurt uz vodu haha) ručak su bistre juhe s puno mrkve i cvjetače, brokule ili zmiksane i opet povrće na pari ili "špinati", integralne riže, grašak, radići, itd... S vježbanjem počnem i do 3h nakon obroka. Kroz dan popijem 2L vode i 1L čaja od kamilice, brusnice, zeleni čaj i protiv zatvora jer imam konstipacije po 4. dana. :( Večere su ili opet jaje ali bez žumanjka ili sendvič sa sirom i jogurtom jer navodno je sad krenula propaganda da fruktozno voće navečer deblja. Meso je 1 u 10 dana i to je riba ili lignje i tad jedino vidim i krumpir.
Ja sam se debljala jer meni nije bilo ništa pozobati veliku vreću smokija, 5 kremšnita i litru soka od ribizla uz neki film sve i da je ponoć.. E tog ničeg nema i prestaje crawing za tim. Ako sam podbuhla od probavljanja obroka ne mogu vježbati, ista je stvar kad postajem gladna navečer a pri kraju s vježbama.

Te hlače... Da, potpuno si upravu da bi mogle loše djelovati. One daju nježnu stegnutost oko noge samo zbog tog neotexa koji se pripija da bi pobudjivao znojenje. Za pola sata su mokre na meni kao da sam ih izvadila iz bazena i ostaju takve na meni kao simulacija onih zglobnih utega, postaju teže i kao da vježbam s opterećenjem. Samo jedan dan sam vježbala u običnoj trenirci i bilo je naporno jer je kočenje nastupilo nakon prvih 20min po vanjskoj strani bedara. Ispada da te hlače daju i dodatne fleksibilnosti pokreta. Ne blokiraju cirkulaciju iako je naglašeno da ih ne smiju nositi srčani bolesnici i osobe s bolestima vena i krvožilnog sustava, ono što ne piše je max. dnevno vrijeme nošenja. Znam da ti je sad ovo 'budalo pa samoj sebi nabijaš srčani' ali gle, jako mi se žuri dostići neku kilažu uz koju ću prodisati i krenuti van. Osjećam se kao upregnuta previše bijesna životinja koja može izdržati te neke improvizacijske nemoguće uvjete i izazove jer je cilj predobar. Ono što sam rekla da sam kratkih živaca referiralo je na moju nikotinsku krizu pa je i tu dodatni energy booster dobrog osjećaja kad vježbam. Kortizol pretvaram u melatonin, tako ja to nekako sebi objašnjavam.

Što se tih napada tiče..
Dakle, ja nikad nisam imala panični napad. Imala sam klasične treme, kao pred ispit, ali to me nikad nije tjelesno obuzimalo. Zapravo, bila sam neustrašiv lik dok se nije dogodio taj nemili napad mješanog tipa i srčanog i moždanog. Kako se lijeva noga oduzimala i kako sam ju rukom morala vući da dodjem do doma tako je paralelno desna ruka postajala viseći mlitava. Ja sam "pucala" po dijagonali tijela lijeva noga-desna ruka. lijevi grudni koš a dodatna snaga u desnoj nozi da izvuče tijelo do stana. Na toj desnoj ruci imam ostatke osipa u obliku osušenih vodenih prištića koji su prepoznatljivi kad vježbam a povuku se pred spavanje.
Sadašnje tumačenje kao panični napadaj jest takvo, jer je nastao strah tog 30.11. i predubok je.. ispred moje zgrade je parkiralište i ogradjeno školsko igralište a ja samo mislim da će lijeva noga opet početi zatezati i neću stići doma, da ću se samo spustiti na sred tog igrališta ili pokraj klupice i nitko neće stići do mene niti mi pomoć doći na vrijeme. Strah nije imaginaram jer bedrena pulsna kočenja to pobudjuju.
Sad će početi skoro 5i mj. kako nisam izašla ni do najbližeg kioska na 100njak metara (dostava radi kao luda i susjedi su divni u tom jutarnjem ritualu radnog danaa frendsi prek vikenda). Taj jednoličan pokret koraka naprijed-natrag ne odgovara nogama u hipu i preponama se najviše reflektira kočenje i kako već rekoh izlasci su samo u haustor zgrade rastrčavanje po stepeništu.. zamisli, trčanje po stepenicama daje jake kontrakcije gluteusa i kočenje ali kad stanem osjećaj oslobodjenja je sjajan, a hodanje izaziva kočenje da što prije sjednem... trčanje ne traje dugo nekih 5min. ali nema panike kao ispred zgrade, jer prečesto prolazim pored vrata od stana. :))

Oh, ne znam da li sam ti na vse dovoljno odgovorila. Idem po čaj i počinje jača nedjelja jer sam jučer odmarala. Dakle moj dan završava tugaljivom depresijom ako nisam vježbala - propast. Višesatna zaokupiranost time mi nije muka i odvija se prema kraju dana, dok je jutarnja svedena ma mentalne izazove. To sad tako mora dok ne počnem izlaziti, dok barem 50% ne profunkcionira tijelo da sam "OK debela" ali fizički funkcionalna. Nadam se da me razumiješ jer sam vrlo skučenog i više dramskog a nimalo terminološkog izražavanja.

Pedalica wrote: Ovo su simptomi sa sajta ordinacija.hr "U ranom stadiju multiple skleroze mogu se pojaviti umor, gubitak snage (mišićna slabost u jednom ili više udova), trnci, ukočenost, bol, smanjenje oštrine vida i “miješanje” boja, dvoslike, nestabilnost u hodu, vrtoglavica, otežana kooordinacija pokreta, tremor (drhtanje), smetnje kontrole mokrenja i stolice, otežana koncentracija, tjeskoba, depresija, seksualne poteškoće... Simptomi često “dođu i prođu” u nekoliko dana, pa mnogi bolesnici u početku ne traže medicinsku pomoć." Jedino kaj nemam od svega navedenog, nemam: mješanje boja, dvosliku, smetnje pri mokrenju. Sve ostalo imam! :/

Edited by Gym_girl - 26 Travanj 2019 at 17:51